Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1283/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Livio Vidučić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanela Džuzdanović Ligutić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-311/2020-28 od 22. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice CP kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-311/2020-28 od 22. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita posl. br. Ovrv-8/2019 od 13. ožujka 2019. i naloženo tuženici da tužiteljici u roku 8 dana namiri tražbinu u iznosu 414,76 eura sa zateznima kamatama koje na taj iznos teku od 8. listopada 2016. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-311/2020- 28 od 22. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 746,57 eura i za navedeno sudi:

„Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita posl. br. Ovrv- 8/2019 od 13. ožujka 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici isplati od 746,57 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. listopada 2016. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-311/2020- 28 od 22. kolovoza 2024. u pod točkom IV. izreke i za navedeno sudi:

Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženici troškove postupka u iznosu 620,00 eura u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu 163,53 eura u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom preostalog dijela troškova žalbenog postupka u iznosu 154,49 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita posl. br. Ovrv-8/2019 od 13. ožujka 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužiteljici namiri tražbinu u iznosu od 1.161,33 eura sa zateznima kamatama koje na taj iznos teku od 8. listopada 2016. do isplate i odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice kojim potražuje zateznu kamatu na iznos glavnog duga od 4. listopada 2016. do 7. listopada 2016. (točka I. izreke), djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita posl. br. Ovrv-8/2019 od 13. ožujka 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos od 995,42 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. listopada 2016. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točka II. izreke), djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita posl. br. Ovrv-8/2019 od 13. ožujka 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos od 90,00 eura na ime nastalih troškova sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i iznos od 4,98 EUR na ime predvidivih troškova sa zateznom kamatom od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate (točka III. izreke) i naloženo je tuženici naknadi tužiteljici trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 1.062,73 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. kolovoza 2024. do isplate (točka IV. izreke).

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv točaka I. i IV. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. stavak 7. i 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer sud nije odlučio o preinaci tužbe. Također, ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uz naknadu troškova tuženici, podredno ukinuti presudu u pobijanim točkama I. i IV. izreke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 eura i sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 68,02 eura, odnosno ukupno 318,02 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. stavak 7. i 8. ZPP-a, odnosno da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o preinaci tužbe. Ovo iz razloga što tužiteljica nije preinačavala tužbu, već je smanjivala tužbeni zahtjev i ispravila ime osobe na koju je račun izdan, a što se sukladno članku 191. stavak 3. ZPP-a ne smatra preinakom tužbe. Stoga nije bilo razloga da sud odlučuje o preinaci tužbe, a kako to neosnovano ističe tuženica.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da je počinjena bitna povreda bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženice pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženica plati odvjetničke usluge u iznosu 2.156,75 eura sa zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, odnosno čitanjem isprava i cijeneći iskaze svjedokinja LPA i DP, te tužiteljice i tuženice utvrdio da je tuženica tijekom rujna 2016. u dva navrata bila u odvjetničkom uredu tužiteljice i da je 26. rujna 2016. izdala tužiteljici punomoć kojom je ovlašćuje za zastupanje u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod

10. Uvidom u ovršni spis posl. br. Ovr-2155/2009 prvostupanjski sud je utvrdio da je 29. rujna 2016. održano dražbeno ročište na kojem je bila prisutna tuženica CP kao ovršenica sa zamjenikom punomoćnika Sašom Lalićem, odvjetnikom u Splitu i punomoćnicom LP, te je u svojstvu javnosti bila prisutna LPA. U spis je 7. listopada 2016. zaprimljen podnesak tuženice kao ovršenice kojim otkazuje punomoć za zastupanje u ovršnom postupku odvjetnici LP.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je izdavanjem punomoći između tužiteljice i tuženice nastao i postojao obveznopravni odnos koji se temelji na ugovoru o nalogu i koji ugovorni odnos je prestao otkazom punomoći od strane tuženice podneskom od 7. listopada 2016.

12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno prava iz članka 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) kojim je propisano da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove (stavak 1.) i da nalogoprimac ima pravo na nagradu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa(stavak 2.).

13. Tužiteljica kao odvjetnica sukladno članku 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21.) ima pravo na nagradu za svoj rad te naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme pružanja odvjetničkih usluga.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da nije o obvezi platiti tužiteljici troškove zastupanja na ročištu održanom 29. rujna 2016. u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-2155/09. Nije sporno da je tuženica izdala punomoć tužiteljici za zastupanje i da je tužiteljica zastupala tuženicu na tom ročištu, pa su neodlučni navodi tuženice da je u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-2155/09 već imala punomoćnicu u osobi odvjetnice DP. Naime, stranka u sudskom postupku može imati više punomoćnika i u obvezi je platiti zastupanje svakog punomoćnika te je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je tuženica dužna platiti tužiteljici nagradu prema Tarifi.

15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu Tbr. 12. toč. 1. Tarife za zastupanje na ročištu 29. rujna 2016. odredio nagradu u visini 250 bodova što uz vrijednost jednog boda od 10,00 kuna (u vrijeme poduzimanja odvjetničke radnje) i uvećano za 25% PDV-a iznosi 3.125,00 kuna, odnosno 414,76 eura.

16. Nasuprot tome, osnovani su žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud u odnosu na nagradu za pravno savjetovanje pogrešno zaključio da je tuženica tražila pravne savjete od tužiteljice, a posljedično tome da je dužna tužiteljici platiti nagradu u iznosu 132,72 eura što uvećano za PDV iznosi 165,90 eura. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženica bila dva puta u odvjetničkom uredu tužiteljice i to prvi puta s LPA, a drugi puta sa svojom odvjetnicom DP, ali je izveo nepravilan zaključak da je tuženica tražila od tužiteljice pravni savjet. Nije sporno da je tužiteljica dugogodišnja punomoćnica LPA, te iz iskaza LPA proizlazi da je ona predložila tuženici da odu u odvjetnički ured tužiteljice, pa se onda ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica tražila pravni savjet od tužiteljice posebno pokraj činjenice da je tuženica imala svoju punomoćnicu u osobi DP koja ju je zastupala u ovršnom predmetu koji je trajao dugi niz godina. Dakle, uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica dugogodišnja odvjetnica LPA, da je tuženica imala svoju punomoćnicu u osobi DP, da je tuženica otišla u odvjetnički ured tužiteljice po prijedlogu LPA, tada nije logičan i prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica došla u odvjetnički ured tužiteljice i tražila od nje pravni savjet.

17. Nastavno na to, osnovani su žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nagradu za sastavljanje Aneksa ugovora o kupoprodaji trebaju naknaditi u jednakim dijelovima tuženica i LPA budući je Aneks sastavljen u njihovom zajedničkom interesu. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz izvedenih dokaza nije utvrđeno na čiji zahtjev je tužiteljica sastavila navedeni Aneks, ali je izveo pogrešan zaključak da je od odlučnog značaja za obvezu plaćanja odvjetničke nagrade pitanje u čijem interesu je sastavljen Aneksa. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužiteljica punomoćnica LPA i kada je tuženica došla u odvjetnički ured tužiteljice jer je to tražila LPA, te uzimajući u obzir sadržaj Aneksa kojim se ispravlja nedostatak u ranijem Ugovoru o kupoprodaji, tada je, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, za zaključiti da je tužiteljica Aneks sastavila kao punomoćnica LPA koja je kupac nekretnine i kojoj je ta isprava potrebna radi uknjižbe prava vlasništva. Osim toga, u slučaju kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu tada će, primjenom članka 221.a ZPP-a, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a u ovom slučaju teret dokazivanja je na strani tužiteljice koja nije dokazala da ju je tuženica angažirala za sastavljanje Aneksa ugovora o kupoprodaji. Stoga su osnovani žalbeni navodi tuženice da nije u obvezi platiti tužiteljici odvjetnički trošak za sastav Aneksa ugovora o kupoprodaji u iznosu 464,53 eura (uvećano za PDV iznosi 580,67 eura) i nagradu za pravno savjetovanje u iznosu 132,72 eura (uvećano za PDV iznosi 165,90 eura).

18. Slijedom navedenoga, tuženica je dužna platiti tužiteljici nagradu za zastupanje na dražbenom ročištu 29. rujna 2016. u ovršnom predmetu posl.br. Ovr- 2155/09 u iznosu 414,76 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. listopada 2016. budući je tuženica u zakašnjenju s plaćanjem računa, pa je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Nasuprot tome, neosnovan je zahtjev za plaćanje odvjetničke nagrade za sastav Aneksa ugovora o kupoprodaji u iznosu 580,67 eura i nagrade za pravno savjetovanje u iznosu 165,90 eura, pa je u tom dijelu za iznos od 746,57 eura valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i za taj iznos ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odbiti tužbeni zahtjev.

20. Slijedom navedenoga, valjalo je žalbu tuženice na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke, te na temelju članka 373. točka 2. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke.

21. Kako je došlo do preinačenja prvostupanjske presude, promijenio se i uspjeh stranaka u parnici, pa je na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni članka 154. stavak 2. ZPP-a pri čemu je uzeto u obzir da je zahtjev tužiteljice osnovan u iznosu 414,76 eura, a nije osnovan u iznosu 1.741,99 eura iz čega proizlazi da je tužiteljica uspjela u osnovi i visini u omjeru 19%, dok uspjeh tuženice iznosi 81% što znači da je tuženica u većoj mjeri uspjela u parnici i od njezinog postotka oduzima se postotak uspjeha tužiteljice te se tuženici odmjerava naknada troška u omjeru od 62% (81% uspjeha tuženice umanjeno za 19% uspjeha tužiteljice).

23. Tuženici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) i to prema Tbr. 9/1 u visini 100 bodova za zastupanje na ročištima održanim 6. prosinca 2023., 29. veljače 2024., 9. svibnja 2024. i 2. svibnja 2024. (ukupno: 400 bodova).

24. Prema Tbr. 8/1 u visini 100 bodova za sastav podnesaka 28. studenoga 2023.

25. Ukupno je tuženici priznato 500 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 62%, pa je tuženici dosuđen trošak u iznosu 620,00 eura.

26. Tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 14. ožujka 2024. i od 6. lipnja 2024. kojima se očituje na dosadašnji tijek postupka i analizira iskaze svjedoka, jer takvi podnesci nisu potrebni za raspravljanje i odlučivanje, odnosno nisu potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a

27. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 2. ZPP-a. Tuženici za sastav žalbe prema vrijednosti ožalbenog dijela presude (1.161,33 eura) pripada prema Tbr. 10/1 Tarife 93,75 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 187,50 eura. Tuženica je sa žalbom uspjela u omjeru od 64% pa joj u istom omjeru pripada i dio troškova sastava žalbe, što iznosi 120,00 eura. Također joj je priznat trošak plaćane sudske pristojbe na žalbu (plaćeno 68,02 eura prema potvrdi sa stranice 205 spisa) što razmjerno uspjehu žalbe od 64% iznosi 163,53 eura. Stoga je valjalo naložiti tužiteljici da nadoknadi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu 163,53 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 154,49 eura zahtjev tuženice odbijen.

28. Dio točke I. izreke (kojom je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih od 4. listopada 2016. do 7. listopada 2016.) te točke II. i III. izreke prvostupanjske presude nisu ispitivane budući nisu pobijane žalbom tuženice (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak