Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3202/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Jurašinu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnja, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem XIV Pn-96/2017 od 19. srpnja 2024., 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja KČ kao osnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke rješenja odbačeno kao nedopušteno preinačenje tužbe tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem XIV Pn-96/2017 od 19. srpnja 2024. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na nastavak postupka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja riješio je:

"I. U ovoj pravnoj stvari odbacuje se kao nedopušteno preinačenje tužbe tužitelja KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], istaknuto u podnesku dostavljenog sudu dana 12. ožujka 2020. godine, vrhu naknade neimovinske štete, nastavno, u podnesku dostavljenog sudu elektroničkom poštom dana 24. kolovoza 2020. godine, vrhu naknade neimovinske i imovinske štete.

II. Određujem ročište glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari za dan 07. studenog 2024. godine u 13,30 sati sudnica 1/I Općinskog suda u Šibeniku pa se na isto pozivaju pristupiti punomoćnici stranaka."

2. Žali se tužitelj, ne navodeći izrijekom žalbene razloge, zbog kojih pobija prvostupanjsko rješenje, u dijelu kojim je točkom I. izreke rješenja odbačeno kao nedopušteno preinačenje tužbe tužitelja, predlažući da se isto rješenje u tom dijelu preinači, na način da se dozvoli predmetna preinaka tužbe, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, a koju štetu da je pretrpio u prometnoj nezgodi, koja da se dogodila dana 5. travnja 2014. godine u [adresa].

6. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj istaknuo prema tuženiku zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 63.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i zahtjev radi naknade imovinske štete u visini od 11.400,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te prethodni postupak u ovoj parnici da je zaključen dana 07. veljače 2019. godine.

7. Nadalje, podneskom, dostavljenim sudu dana 12. ožujka 2020. godine, tužitelj da je preinačio predmetnu tužbu, ističući prema tuženiku zahtjev radi naknade neimovinske štete u visini od 216.275,00 kuna, te, podneskom dostavljenim sudu dana 24. kolovoza 2020. godine, tužitelj da traži da mu tuženik isplati naknadu neimovinske štete u visini od 431.025,00 kuna, te naknadu imovinske štete u visini od 18.900,00 kuna, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Osnovom navedenog, sud prvog stupnja zaključuje, da preinačenje tužbe povećavanjem tužbenog zahtjeva, a koje postupanje tužitelja da je u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), nakon zaključenja prethodnog postupka, jer da su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih da ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može tražiti niti kao iznimka, sukladno odredbi članka 299. stavka 2. ZPP-a, te se poziva i na Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odijela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su IV-148/2018 od 15. lipnja 2018., koji da glasi „Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može se tražiti ni kao iznimka prema članka 299. stavka 2. Zakona o parničnom postupku“.

9. Pri tome, sud prvog stupnja navodi, da se u ovoj parnici odlučuje o zahtjevu tužitelja istaknutog radi naknade štete, pa tužitelj da bi mogao pokrenuti takvu parnicu, da je nedvojbeno, da mu u trenutku podnošenja tužbe mora biti poznato kakvu je štetu pretrpio, kako po vrsti tako i obimu, a medicinsko vještačenje, koje sud da provodi kao dokaz u parnicama radi naknade štete, da se provodi, jer sud da nema tako specifično znanje da bi se utvrdila osnovanost tužbenih teza (postavki) o postojanju određene vrste ili obima štete vrhu koje tužitelj da potražuje naknadu i o eventualnim posljedicama iste, a nikako da bi tužitelju ukazalo kakvu je sve štetu, po obimu ili vrsti, pretrpio neke kritične prigode, jer da je tako, da bi valjalo pretpostaviti, da te činjenice u trenutku tužbe tužitelj nije znao, pa susljedno tome da je takva tužba preuranjena.

10. Nadalje, to što da je odredbom stavka 2. članka 190. ZPP-a propisano, da iznimno od odredbe stavka 1. istog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a preinaka tužbe da je u smislu odredbe stavka 1. članka 191. ZPP-a promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, po ocijeni prvostupanjskog suda, da je procesna odredba, koja sudu da daje mogućnost ocijeniti, da li je tužitelj, bez svoje krivnje, do zaključenja prethodnog postupka, mogao ili ne preinačiti tužbu, a takva „krivnja“ da se, po ocijeni suda prvog stupnja, ne može odnositi na pitanja znanja o vrsti i obimu nastale štete, te njezinim posljedicama.

11. Sve obrazloženo da valja primijeniti i u slučaju tražene naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, te odredba članka 1100. stavka Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) da ne implicira zaključak o tužiteljevom neznanju kakva, kolika i s kakvim posljedicama mu je nastala šteta in concreto, već da daje sudu mogućnost da u određenoj situaciji, ako se dokažu tužbene postavke o vrsti, obimu i posljedicama utužene štete, dosudi pravičnu novčanu naknadu za istu, pa da je stav suda prvog stupnja, da ne može sudski vještak svojim nalazom i mišljenjem ukazivati tužitelju koju, kakvu i koliku štetu je pretrpio, a još manje da li je tužitelj zbog pretrpljene štete trpio ovakve ili onakve posljedice, a to tužitelj da mora znati kada pokreće postupak radi naknade štete, pa kako sudski vještak medicinske struke da odgovara sudu u dokaznom postupku, da li je tužitelj pretrpio i kakvu štetu, po vrsti i obimu, te kakve su posljedice takve štete za tužitelja, to te činjenice, koje sud da utvrđuje medicinskim vještačenjem, da nisu i da ne mogu biti podloga tužitelju za preinaku tužbe, ovdje po visini zahtjeva.

12. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja, a primjenom odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a, utvrđuje, da preinake tužbe koje da je tužitelj učinio podnescima od dana 12. ožujka 2020. godine i dana 24. kolovoza 2020. godine nisu dopuštene, pa iste kao takve odbacuje, rješavajući kao u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja.

13. Međutim, navedene zaključke suda prvog stupnja, temeljem kojih je donio prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilne i to iz razloga kako slijedi.

14. Naime, iz stanja spisa predmeta i to vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. med. Nina Brajkovića, specijaliste opće kirurgije (listovi od 192 do 195 spisa), proizlazilo bi, da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi, a osnovom koje od tuženika zahtjeva naknadu neimovinske i imovinske štete, zadobio teže tjelesne ozljede i to udarac u glavu, potres mozga, brojne ogrebotine po tijelu, višekomadni prijelom dijafize desne bedrene kosti i prijelom distalnog članka palca desne šake.

15. Odredbom članka 190. stavkom 1. ZPP-a propisano je, da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbi, stavkom 2. istog članka propisano je, da iznimno od odredbe članka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a stavkom 3. toga članka propisano je, da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, dok je stavkom 4. istog članka propisano, da će se smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

16. Naime, odredbom članka 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) u članku 190. ZPP-a, iza stavka 1., dodan je novi stavak 2., kojim je navedeno, da iznimno od odredbe iz stavka 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koji stavak 2. je sastavni dio sadašnjeg članka 190. ZPP-a. Odredbom članka 117. stavka 2 ZID ZPP-a predviđeno je da se citirana odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku.

17. ZID ZPP donesen je i stupio je na snagu nakon Zaključka sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odijela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su IV-148/2018 od 15. lipnja 2018., kojim Zaključkom je navedeno, da se preinaka tužbe povećavanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može tražiti ni kao iznimka prema članku 299. stavku 2. ZPP-a, a na koji Zaključak se poziva sud prvog stupnja u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, temeljem i kojeg Zaključka je točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja odbacio kao nedopušteno predmetno preinačenje tužbe tužitelja.

18. Imajući u vidu zadobivene ozljede kod tužitelja, kao i odrednice navedene odredbe članka 190. stavaka 2. ZPP-a, sud prvog stupnja propustio je u postupku na nedvojben način utvrditi činjenicu, da li je tužitelj, obzirom na karakter zadobivenih ozljeda, od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, pa do zaključenja prethodnog postupka, mogao znati za posljedice zadobivenih povreda i opseg, odnosno visinu pretrpljene utužene štete ili štete koju trpi uslijed zadobivenih ozljeda ili nije mogao znati, odnosno da li se u konkretnom slučaju radilo o predvidivim posljedicama i visini, odnosno opsegu, nastale utužene štete kod tužitelja ili nije, a koje činjenice će sud prvog stupnja utvrditi u nastavku postupka.

19. Naime, navedene činjenice ukazuju se bitnim, jer, tek nakon utvrđenja tih činjenica, sud prvog stupnja će biti u mogućnosti ispravno zaključiti, da li tužitelj bez svoje krivnje predmetnu tužbu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka ili jeste, odnosno da li su predmetne preinake tužbe svrsishodne za konačno rješenje odnosa među strankama ili nisu, pa će potom, a primjenom odredbi članaka 190. ZPP-a, moći glede predmetnih preinaka tužbe donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku u ovoj pravnoj stvari.

20. Prvostupanjskom sudu je i za ukazati, da je sudu prvog stupnja istu uputu ovaj drugostupanjski sud dao i u svom rješenju pod poslovnim brojem Gž-1764/2020-2 od 24. veljače 2021. i u svom rješenju pod poslovnim brojem Gž-1351/2022-2 od 27. rujna 2022., pa se sudu prvog stupnja ukazuje na odredbu članka 377. stavka 2. ZPP-a, odredbom stavka 2. kojeg članka je propisano, prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koje je ukazao drugostupanjski sud u svom rješenju.

21. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, kao i činjenicu da se prvostupanjska odluka povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedan put (članak 366.a u svezi članka 381. sve ZPP-a), ali imajući u vidu da u konkretnom slučaju nije donesena meritorna odluka, već da se u ovom konkretnom slučaju radi o pitanju procesne naravi, o kojem se odlučuje rješenjem, protiv kojeg rješenja je dopuštena žalba drugostupanjskom sudu, to je, imajući u vidu sve okolnosti, uvažavanjem žalbe tužitelja kao osnovane, prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu trebalo ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, rješavajući kao u izreci (članak 380. točka 3. i članak 371.u svezi članka 381. sve ZPP-a), na koji način se iz navedenih razloga u ovom konkretnom slučaju ne krši zabrana dvostrukog ukidanja.

22. Nepobijani dio (točku II. izreke prvostupanjskog rješenja), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 12. veljače 2025.

S U D A C

Marijan Miletić