Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1043/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Kazimir Ferenčić, odvjetnik u Crikvenici, protiv tuženog NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sad na adresi [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, radi smetanja posjeda, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Psp-19/2019 od 20. listopada 2022., 12. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Psp-19/2019 od 20. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:

"I Utvrđuje se da je tuženi smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 535 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je u prilogu nalazu vještaka Josipa Babića od 27. studenoga 2015. omeđen točkama A-B-C-D-E-E1-F-G-H-I-J-A, ukupne površine 39 m2, na način da je izgradio zid duž točaka A-B-C-D-E, te visoki zid duž točaka E1- G1-G, pa mu se nalaže da u roku od 8 dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje, na način da u cijelosti ukloni zid opisan točkama A-B-C-D-E i visoki zid opisan točkama E1-G1-G, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

II Nalaže se tuženom da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.670,00 HRK / 885,26 EUR."

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te tužiteljici naloži tuženiku naknaditi parnični trošak, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu usprotivila svim žalbenim navodima, te je predložila sudu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je pravodobna i dopuštena.

5. Žalba nije osnovana.

6. U tužbi se ističe da je tuženik rušenjem suhozida i izgradnjom dva zida na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] smetao tužiteljicu u posjedu dijela te nekretnine u površini od 39 m2, posebno označenog u nalazu vještaka Josipa Babića od 27. studenoga 2015. kako je to navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja, pa se traži naložiti tuženiku u roku od 8 dana uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da u cijelosti ukloni izgrađene zidove te da mu se zabrani svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

7. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem prihvatio tužbeni zahtjev konačno preciziran podneskom od 21. siječnja 2021.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je zaključio da iskazi saslušanih svjedoka ZS, ES, IS i HS potvrđuju tužiteljičine tvrdnje da je do čina smetanja posjeda odnosno iskopa, rušenja stare gromače i gradnje zidova ona koristila kao nesmetani posjednik predmetni dio k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sve do stare gromače kojom je ista bila ograđena, dakle do oznake katastarske čestice označene točkama vještaka geodeta Josipa Babića A-J-I- H-G-F-E1, a na način da su ona i članovi njezine obitelji i to sin IS i nevjesta ES obilazili i čistili predmetni dio nekretnine, kosili ga, obrezivali na njemu bademe i palili grane i to sve do opisane gromače, pa da je tužiteljica bila posjednica ovog dijela nekretnine u smislu članka 10. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV) sve do čina smetanja posjeda. Da je upravo gromača bila međa prema susjednoj nekretnini koju je tuženik kupio od tužiteljičinog šogora VS prvostupanjski sud je zaključio i iz iskaza svjedoka MS, koji je naveo da je tužiteljičina nekretnina, na kojoj je do 2001. držao košnice i pčele, bila ograđena gromačom te je potvrdio da je tužiteljica i u to vrijeme koristila nekretninu sve do stare gromače, odnosno da je gromača međa tužiteljičine parcele. Prvostupanjski sud je utvrdio da je i tuženik potvrdio da je tužiteljičin sin IS tijekom 2014. palio otkos trave i grane na spornom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čemu tuženik nije prigovarao. Pored navedenog prvostupanjski sud je iz iskaza tužiteljičinog sina IS utvrdio da je on za tuženika 2011. za potrebe prvog geodetskog mjerenja pokosio k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju je tuženik kupio od njegovog strica te da tom prigodom nije prelazio preko gromače i nije kosio sporni dio ove nekretnine.

9. Prvostupanjski sud je, nadalje, iz iskaza tužiteljice i svjedoka IS i ES zaključio da je tužiteljica 19. ili 20. rujna 2014. na svojoj parceli primijetila drveni kolčić obojan crvenom bojom te da je tog dana tuženiku stavila do znanja da je on zašao u njenu parcelu, pomaknuvši se za oko 2 m širine od postojećeg suhozida prema zapadu i to u odnosu na njenu parcelu k. č. br. [katastarska čestica], a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 16. listopada 2014., da je ista podnesena u roku iz članka 21. stavka 3. ZV- a. Prvostupanjski sud je također iz iskaza stranaka, saslušanih svjedoka te prepiske elektroničkom poštom između tužiteljičinog unuka HS i tuženika utvrdio da je tuženik dao nalog da se započne s iskopom terena, da je nakon toga otišao na brod te da su radnici koje je angažirao postavili najprije visoki zid na dijelovima točaka E1-G1-G iz skice vještaka geodeta Josipa Babića od 27. studenoga 2015., zašavši na taj način za 5 m2 u tužiteljičinu parcelu te niski zid linijom točaka A-B-C-D-E iz navedene skice, zašavši time za 34 m2 u tužiteljičinu parcelu, dakle, ukupno 39 m2, pri čemu je iz spomenute skice vidljiva međašna oznaka po katastarskom planu važeća u trenutku izrade nalaza, pa da je sasvim vidljivo da je tuženi kao nalogodavac radova i graditelj na parceli k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zašao u navedenoj površini u dio te parcele u tužiteljičinom posjedu i time izvršio smetanje tužiteljičinog posljednjeg, mirnog i nesmetanog posjeda ove nekretnine do podnožja stare gromače koja je ograđivala njenu nekretninu. Prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikove navode iz njegova iskaza da je tijekom svibnja 2014. čistio parcelu do postavljenog drvenog kolčića, dakle i preko stare gromače, jer ti navodi u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima, te je također zaključio da nisu logične tuženikove tvrdnje da su tužiteljica i njezin sin IS bili prisutni kad je on kod čišćenja svoje parcele čistio i sporni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da mu je tužiteljica tom prigodom nosila sok, jer da bi tuženica i njen sin na to sigurno reagirali, kao što su to učinili čim su uočili drveni kolčić na tužiteljičinoj nekretnini 19. ili 20. rujna 2014. na način da su tuženiku na jasan način dali do znanja da je sve do gromače tužiteljičina parcela te da se postavljeni kolčić nalazi na njezinoj nekretnini i da tu nije međa.

10. Prvostupanjski sud je nadalje zaključio da je tuženik kod označavanja međe odnosno izrade posebne geodetske podloge raspolagao s dokumentacijom koja mu je bila izdana od strane nadležnog Ureda za katastar Crikvenica te da je očito na temelju te i takve dokumentacije započeo s radovima, držeći da je međa između parcela stranaka ona označena u kopiji katastarskog plana, a takvo utvrđenje da su mu pokazali i geodeti KS i TS, koji su saslušani kao svjedoci u ovom postupku. No, da je iz iskaza ovih svjedoka sasvim jasno da je naknadno u katastru utvrđeno kako ta dokumentacija nije valjana i da je tuženi raspolagao s kopijom katastarskog plana koja nije prikazala točno stanje na terenu, a da je tužiteljica nakon što su radovi izvedeni došla do saznanja i utvrđenja drugačije kopije katastarskog plana, koja je, kako je to tvrdila i tužiteljica, određivala pravu među između nekretnina stranaka. Prvostupanjski sud je također zaključio da s obzirom da je sud u parnici za smetanje posjeda ograničen samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja da su neodlučni tuženikovi navodi o pravu na posjed kad ističe da on nije smetao tužiteljičin posjed s obzirom da se kod gradnje služio dokumentacijom koja mu je bila izdana, da je držao da je ista valjana i da nije imao razloga posumnjati da gradi na temelju nevaljane dokumentacije. Prvostupanjski sud je također zaključio da samo postavljanje međašnih oznaka – drvenih kolaca i izrada posebne geodetske podloge lica mjesta datirane s 7. studenoga 2011. ne predstavljaju čin oduzimanja posjeda tužiteljici, jer da se samim tim aktima ne stječe posjed.

11. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

12. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na kojeg ukazuje žalitelj osporavajući pravilnost izvedenih dokaza.

13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda iz pobijanog rješenja, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

14. Tužitelj u podnesku od 21. siječnja 2021. nije preinačio tužbu nego je ispravio tužbeni zahtjev dodavanjem sporednih tehničkih podataka iz nalaza vještaka Josipa Babića, čemu se tuženik nije mogao protiviti, pa nije ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. stavkom 1.

ZPP-a, kako se u žalbi ističe.

15. Pravilni su, jasni i valjani zaključci prvostupanjskog suda u vezi tužiteljičine aktivne i tuženikove pasivne legitimacije te o pravodobnosti tužbe pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijanog rješenja.

16. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju izrada posebne geodetske podloge lica mjesta datirane s 7. studenoga 2011. i postavljanje međašnih oznaka – drvenih kolaca ne predstavljaju čin oduzimanja tužiteljičinog posjeda. Tuženik, naime, nije dokazao da je tim činom isključio tužiteljicu iz posjeda spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je on otad isključivi posjednik tog dijela predmetne nekretnine.

17. Tuženik nije dokazao ni svoju tvrdnju da je prvo iskolčenje bilo 2011., jer to ne potvrđuju provedeni dokazi. Da se to dogodilo potvrdili su u svojim iskazima samo tuženik i njegova supruga ASN, a prvostupanjski sud im s pravom nije poklonio vjeru. Oni su u svojim iskazima naveli da su kolčići iz tzv. prvog iskolčenja uklonjeni (pa sve da je tako i bilo, tuženik tim iskolčenjem nije stekao i zadržao posjed predmetnog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a da je drugo iskolčenje bilo neposredno prije izvođenja iskopa odnosno radova (tuženik), odnosno prije nego su počeli radovi (tuženikova supruga). Geodeti koje su angažirali tuženik i njegova supruga - KS i TS su samo iskazivali o iskolčenju oko travnja 2014. Geodet KS je tako na ročištu glavne rasprave od 7. listopada 2021. izjavio da se prilikom izrade posebne geodetske podloge od 7. prosinca 2011. nije vršilo iskolčavanje terena, jer se to ni inače ne radi, a da se iskolčavanja vrše prilikom izrade parcelacijskog elaborata koje je bilo 2014., a isto je potvrdio i geodet TS. Ni tužiteljica ni saslušani svjedoci - njen sin DS, unuk HS, ZS i MS nisu potvrdili tuženikovu tvrdnju da je prvo iskolčenje predmetnog zemljišta bilo 2011.

18. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su iskazima saslušanih svjedoka ZS, ES, IS i HS potvrđene tužiteljičine tvrdnje da je do čina smetanja posjeda koji se dogodio iskopom, rušenjem stare gromače i gradnjom zidova na predmetnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ona taj dio nesmetano koristila kao svoju nekretninu. Čak je i tuženik u svom iskazu potvrdio da je tužiteljičin sin IS tijekom 2014. na spornom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] palio otkos trave, čemu tuženik nije prigovarao. Tuženik je u svom iskazu iskazao da ne može isključiti da je tužiteljičin sin IS u razdoblju od travnja do rujna 2014. pristupao na sporni dio nekretnine, ali da ga on nije vidio, što također potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužiteljica ni nakon iskolčenja zemljišta oko travnja 2014. nije izgubila posjed spornog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da ga je i dalje mogla nesmetano koristiti.

19. Protivno žalbenim navodima i za ovaj sud je prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica prvi put uočila kolčić tek 19. ili 20. rujna 2014. odnosno „neposredno prije početka radova“ ili najkasnije po rušenju stare gromače i otad tek datira njeno saznanje za smetanje posjeda, a kako je tužba u predmetu podnesena 16. listopada 2014., da nije propušten subjektivni rok od 30 dana za zaštitu posjeda.

20. I odluka o parničnom trošku je u svemu pravilna i zakonita.

21. Budući žalba nema opravdanja odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Dubrovniku, 12. veljače 2025.

S u d a c

Srđan Kuzmanić