Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-30/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Kolar Marić, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj Ovr-672/2019-7 od 26. studenog 2024., 12. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj Ovr-672/2019-7 od 26. studenog 2024.

II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi donesenim na temelju sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Karlovcu broj P-1631/07 od 4. veljače 2010., radi ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja i troškova ovršnog postupka određena je ovrha na svim računima i oročenim sredstvima ovršenika u svim bankama prema njegovom osobnom identifikacijskom broju, s tim da je određeno da se glavnica prenese na račun ovrhovoditelja, a troškovi ovršnog postupka na račun punomoćnice ovrhovoditelja.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik u kojoj navodi da je nastupila zastara ovrhovoditeljeve tražbine, da je tražbina podmirena u cijelosti, pa s tim u vezi ukazuje na potvrdu o ispunjenju tražbine (l.s. 15), da punomoćnik ovrhovoditelja nije ovlašten tražiti isplatu troškova ovršnog postupka na svoj račun jer se radi o tražbini ovrhovoditelja. Pored toga predložio je odgodu ovrha.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvo valja reći da osnovanost prijedloga za ovrhu proizlazi iz ovršne isprave, a sredstvo i predmet ovrhe su određeni u skladu sa odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24– u daljnjem tekstu: OZ).

7. Kada ovršenik tvrdi da je nastupila zastara ovrhovoditeljeve tražbine i da je tražbina prestala jer ju je ispunio on time ističe opozicijski žalbeni razlog iz članka 52. OZ-a po kojem postupak vodi i odluku donosi prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je ovlašten obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojeg je žalba izjavljena, a ako ospori postojanje tih razloga sud prvog stupnja donijeti će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti u roku od 15 dana od dostave zaključka da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iznimno, ovršenika sud neće uputiti u parnicu nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. članka 52. OZ-a općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevanjima.

7.1. U konkretnom slučaju ovršenik je u spis priložio pismeno u kojem ovršenik navodi da je 29. srpnja 2012. isplatio ovrhovoditelju 10.000,00 HRK na temelju nagodbe koju je sklopio pred Općinskim sudom u Karlovcu, a potpisnici potvrđuju da više nema međusobnih potraživanja. Potpisnici su navedeni kao "platilac" i "plaćeni" ispod kojih naziva se nalaze potpisi, dok je kao svjedok navedena FM. Ovrhovoditelj se očitovao o priznanici i plaćanju duga navodeći da nikada nije potpisao priznanicu o plaćanju duga niti je primio isplatu navedenu u priznanici.

7.2. Iz navedenog jasno proizlazi da nije bio ispunjen uvjet iz članka 52. stavak 4. OZ-a za prihvaćanje žalbe ovršenika i obustavu ovrhe jer navedena isprava nije javna niti javno ovjerovljena isprava, a ovrhovoditelj je opovrgnuo tvrdnju ovršenika da mu je tražbina podmirena.

8. Tvrdnja ovršenika da je rješenje o ovrsi trebalo obrazložiti se ne može prihvatiti kao pravilna. Upravo suprotno tome iz odredbe članka 41. stavak 4. OZ-a proizlazi da rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu, samo mora sadržavati uputu o pravnom lijeku. (članak 41. stavak 5. OZ-a)

9. Žalbeni navodi ovršenika u kojima ističe da se nije mogla odrediti ovrha tako da se troškovi ovršnog postupka isplate na račun punomoćnice ovrhovoditelja nisu osnovani jer je odredbom članka 204. stavak 2. OZ-a propisano da će se u rješenju o ovrsi na prijedlog ovrhovoditelja naložiti da se iznos troškova postupka za koje je određena ovrha prenese na račun odvjetnika kojeg u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik. Dakle, uplatom navedenog iznosa tražbina se smatra ispunjenom, pa nije točna ni tvrdnja žalitelja da bi u tom slučaju morao dva puta podmiriti istu tražbinu. Ovršenik u žalbi ističe da se trošak ovršnog postupka mogao isplatiti na račun punomoćnika ovrhovoditelja samo na temelju valjane punomoći u kojoj bi bilo navedeno da ovrhovoditelj ovlašćuje punomoćnika da novčana sredstva što se odnose na troškove ovršnog postupka primi na svoj račun, i time ukazuje na nepravilnosti u zastupanju ovrhovoditelja. Za ukazati je da žalbeni razlog koji se tiče nepravilnosti u zastupanju može isticati samo ona stranka na koju se te nepravilnosti odnose, a ne i protivna stranka.

10. O prijedlogu za odgodu odlučuje prvostupanjski sud.

11. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. supsidijarnog ZPP-a riješeno kao u izreci.

Dubrovnik, 12. veljače 2025.

Sudac:

Emir Čustović