Broj: Ppž-949/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. NV, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. NV podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 19. prosinca 2024., broj: Pp-17272/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. NV, ukida se pobijana prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 19. prosinca 2024., broj: Pp-17272/2024-6 proglašen je krivim okr. GV da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 17. prosinca 2024. u 15:15 sati do 18:00 sati istog dana kao 39,82 eura novčane kazne, tako da okrivljeniku preostaje 260,18 eura novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 20 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.
1.1. Okrivljenik je istom presudom obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 30,00 eura.
2. Protiv te presude okr. GV po braniteljici odvjetnici Lubici Vuković podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je činjenično stanje u postupku nepotpuno i pogrešno utvrđeno.
5. Osnovano okr. GV pobija presudu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tome, pogrešnom zaključku da izvedeni dokazi pružaju dostatnu osnovu za odluku o krivnji za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude.
6. U pravu je žalitelj kada navodi da nije dokazano utvrđenje prvostupanjskog suda da je postupanje okrivljenika oštećenicu prestrašilo i uznemirilo, ističući da niti sadržaj opisa poruke niti osobe koje su se nalazile na spornoj fotografiji ne mogu na bilo koji način izazvati strah ili nelagodu kod oštećenice i to iz više razloga. Ističe se da je osoba ĆV pogrešno detektirana kao osoba koja je trebala biti sredstvo prijetnje prema oštećenici, budući da isti nije osoba iz kriminalnog miljea, niti su u odluci o tome dani razlozi, a s druge strane, oštećenica je sa navedenim bila u dobrim i prijateljskim odnosima, odnosno isti su bili obiteljski prijatelji, o čemu postoje brojni dokazi i fotografije. Nadalje, okrivljenik u žalbi, kao i u obrani pred sudom ističe da je uočio kako oštećenica pregledava njegove objave na aplikaciji „WhatsApp“ na kojima su se često nalazile njegove fotografije, sa njegovim bratom N i ĆV iz čega nesporno proizlazi da se oštećenica ne boji okrivljenika niti da ju ti statusi na bilo koji način ugrožavaju ili uznemiravaju.
6.1. U pravu je okrivljenik da sud ne daje nikakve konkretne razloge za utvrđenje da je oštećenica upućenoj joj fotografijom i sadržajem ispod fotografije bila prestrašena i uznemirena.
7. Naime, okr. GV je proglašen krivim da je počinio nasilje u obitelji. Prema činjeničnom opisu radnje, a tako je navedeno i u izreci i obrazloženju pobijane presude, kao i u pravnoj kvalifikaciji optužbe, okrivljeniku se stavlja na teret da bi počinio psihičko nasilje.
7.1. Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji pa je tako u t. 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.
7.2. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nedvojbeno proizlazi da je psihičko nasilje ono netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost pa je, prema tome, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje.
7.3. Sve odlučne činjenice koje su navedene u činjeničnom opisu prekršaja moraju u postupku biti i nedvojbeno utvrđene. Međutim, u konkretnoj situaciji činjenica prouzročenja straha ili uznemirenosti žrtve nije utvrđena, budući da oštećenica u postupku niti nije ispitana, a spisu predmeta ne prileže zakoniti materijalni dokazi na temelju kojih bi se navedene posljedice mogle utvrditi. Stoga u postupku nije ničim dokazana optužba ovlaštenog tužitelja da je fotografija koju je okrivljenik poslao ošt. RV, supruzi svog brata (s kojom je brat u brakorazvodnoj parnici) s opisom „kumovi“ i emotikonom u obliku srca i stisnute šake, oštećenu prestrašilo i uznemirilo. Naime, prvostupanjski sud se u obrazloženju presude uopće ne bavi posljedicom, odnosno prouzročenjem straha i uznemirenosti kod oštećenice kao konstitutivnim elementom inkriminiranog prekršaja, već samo činjenicom da je okrivljenik oštećenici poslao spornu fotografiju, pogrešno smatrajući da je samom tom radnjom ostvario biće prekršaja koji mu se stavlja na teret.
7.4. Uz činjenicu da okrivljenik priznaje objektivni učin prekršaja, ali ne i krivnju za počinjenje istog, navodeći da se radilo o pogrešci zbog koje se ispričao oštećenici, prvostupanjski je sud trebao u postupku ispitati oštećenicu na sve okolnosti događaja, kao i razlozima njenog straha i uznemirenosti zbog upućenog joj sadržaja putem aplikacije „WhatsApp“.
8. Iz navedenih razloga, zaključak suda da je okr. GV svojim postupanjem kod RV izazvao prestrašenost i uznemirenost paušalno je utvrđen i obrazložen te nema dovoljnog uporišta u izvedenim dokazima.
9. Kraj takve ocjene izvedenih dokaza i utvrđenja objektivnih činjenica, za sada proizlazi kako se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio zaključivši da je okr. GV počinio prekršaj za koji se tereti.
10. Slijedom svega iznijetog, proizlazi da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno i da je žalba okrivljenika osnovana, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će provesti sve već provedene dokaze, ispitati u svojstvu svjedoka RV, potrebi provesti i druge dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti.
11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
