REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-260/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Vukovarska 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, Vukovarska 282, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-457/2021 od 6. prosinca 2024., 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-457/2021 od 6. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-457/2021 od 6. prosinca 2024. u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da sud tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 4.482,60 eur / 33.774,14 kn sa zateznim kamatama, a u točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.604,68 eur sa zateznim kamatama.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da se tužbeni zahtjev odnosi na štetu koja je tužitelju nastala zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku SU, koji je mirovinu ostvario zbog posljedica ozljeda iz prometne nesreće od 5. lipnja 2004. koju je prouzročio vozač vozila osiguranog kod tuženika. Sud je u postupku ponovnog suđenja, na koji je predmet vraćen radi ocjene prigovora podijeljene odgovornosti, primjenom odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) utvrdio da ne postoji stvarna šteta koju bi tuženik bio dužan naknaditi tužitelju.

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je sud odluku trebao donijeti primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete za koju tužitelj utvrdi da mu je nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku u razdoblju od 9. ožujka 2009. do 30. travnja 2012. Tužitelj obrazlažući tužbu navodi da se iznos koji traži sastoji od punog iznosa isplaćene mirovine, a da mu je taj iznos dužan naknaditi tuženik, kao osiguranik vozila kojim je prouzročena šteta, sve na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju.

8. U tijeku postupka i u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati iz žalbenog razloga sadržanog u odredbi članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP-a, stoga ovaj sud nije utvrđivao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Pravilno prvostupanjski sud u presudi navodi da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

11. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

12. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).

13. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

14. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iz navedenih odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu štete u slučaju kad je nesposobnost za rad zbog koje njegov osiguranik ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu, nastala kao posljedica ozljede izvan rada, i to u visini razlike između invalidske mirovine koja mu je u konkretnom slučaju utvrđena i invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena da je njegova nesposobnost za rad posljedica povrede na radu. Kada bi u konkretnom slučaju njegova ozljeda bila priznata kao ozljeda na radu, i kada bi zbog toga on ostvarivao pravo na invalidsku mirovinu, tada bi bilo nemoguće utvrditi razliku do mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju povrede na radu (radilo bi se o istim iznosima) i tužitelj ne bi ostvarivao pravo na naknadu štete jer ne bi postojao razmjerni iznos mirovine koji je osiguratelj dužan naknaditi.

15. Pritom je na tužitelju teret dokazivanja da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i visine štete, i to prema odredbama mjerodavnog prava, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Kako iz spisa proizlazi da tužitelj na okolnost visine štete, odnosno, činjenice da je ona uopće nastala nije predložio dokaz, to je pravilnom primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a njegov zahtjev trebao odbiti.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a pobijana odluka potvrđena je presudom ovog suda.

18. Odluku o troškovima sud je donio pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, kao i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

Zagreb, 12. veljače 2025.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak