REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru
Obala Bana Berislavića 1
21220 Trogir
Poslovni broj: P-3174/2022-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru,po sucu Divna Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: FD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Tanja Poklepović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika:
UD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],zastupan po punomoćniku Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnik u Zagrebu, radi: utvrđenja ništavnosti kupoprodajnog ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja,nakon zaključene glavne rasprave od 18. prosinca 2024.godine a objavljene na ročištu 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
1.Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji od 24. veljače 1999.g. ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Rajčića u Splitu 24. veljače 1999.g. pod brojem OV-1301/99 zaključen između tužitelja FD kao prodavatelja i tužene UD kao kupca, a predmet kojeg ugovora je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 DEM.
II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji od 24. veljače 1999.g. ovjerenim kod javnog bilježnika Ivana Rajčića u Splitu 24. veljače 1999.g. i izvršenog za korist tuženika UD, na način da se briše upisano pravo vlasništva tuženika UD i nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime FD za cijelo, kakva je bilo prije zemljišnoknjižne provedbe predmeta pod poslovnim brojem Z-2846/2009 Općinskog suda u Trogiru.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena.
2. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji od 24. veljače 1999.g. ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Rajčića u Splitu 24. veljače 1999.g. pod brojem OV-1301/99 zaključen između tužitelja FD kao prodavatelja i tužene UD kao kupca, a predmet kojeg ugovora je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 DEM nepostojeći-simulirani pravni posao i nema pravnog učinka među ugovornim strankama.
II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji od 24. veljače 1999.g. ovjerenim kod j.b. Ivana Rajčića u Splitu 24. veljače 1999.g. i izvršenog za korist tuženika UD, na način da se briše upisano pravo vlasništva tuženika UD i nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime FD za cijelo, kakva je bilo prije zemljišnoknjižne provedbe predmeta pod poslovnim brojem Z-2846/2009 Općinskog suda u Trogiru.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena.
3. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3 225,00 eura.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da u Ugovoru o kupoprodaji od 24.veljače 1999.godine ovjeren kod Javnog bilježnika Ivana Rajčić u Splitu 24.veljače 1999.godine pod brojem OV- 1301/99 kao prodavatelj je naveden FDtužitelj, a kao kupac-tužena UD a predmet kupoprodaje je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 30 000,00 DEM (članak 2. Ugovora o kupoprodaji). Dakle, riječ je o Ugovoru o kupoprodaji nekretnine kojim je bilo ugovoreno plaćanje i naplata između domaćih, fizičkih osoba u njemačkim markama-devizama a što je suprotno odredbama članak 10. stavak 4 i članka 34 Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlatom ( N.N. 91A/93 i 36/98) te u kojem slučaju je takav ugovor ništav u smislu odredbe članka 103. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (N.N. 53/91, 73/91, 111/93, 37/94, 7/96, 91/96). Ugovor o kupoprodaji od 24. veljače 1999. je i prividan pravni posao jer se radi o svjesnom neskladu između volje i očitovanja volje između tužitelja i tužene, te je isti nastao da se stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora o kupoprodaji i to iz razloga što je VD kojem je tužena isplatila ugovoreni iznos od 30 000,00DEM bio pod ovrhom. Prema članku 285. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (članak 66ZOO/91) prividan (fiktivan) ugovor nema učinka prema ugovornim stranama. Ništetnost tog pravnog posla djeluje ex tunc to jest od samog trenutka njegovog sklapanja (odluka Županijskog suda u Varaždinu broj GŽ-851/08-2 od 02 lipnja 2008). Kod činjenice da je u postupku P-6202/15 naslovnog suda nedvojbeno utvrđeno da je volja tužene UD bila da sklopi Ugovor o kupoprodaji s VD kao prodavateljem u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i da prava volja FD i UD nije bilo sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 24. veljače 1999., to je jasno da je isti ugovor apsolutno ništetan. Prividnost-simulacija oblik je svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju pa takav pravni posao ne proizvodi pravne učinke koje bi da je valjao trebao proizvesti. S toga je takav pravni posao apsolutno ništav. Prividan, simuliran ili fiktivan bio bi onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid-fikcija pri sklapanju ugovora jer pravno mišljenje izraženo u presudi Vrhovnog sud RH broj Rev-1015/08-2 od 01.lipnja 2011.godine. Odredbom članka 388 stavak 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prosuđuje se stjecanje, promjena , pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSPA-a prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kako je sporni ugovor sklopljen 24 veljače 1999 trebao se primijeniti odredbe Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlatom (N.N. 91A/93 I 36/98) i odredbe Zakona o obveznim odnosima (N.N.53/91, 73/91, 111/93, 37/94, 7/96, 91/96). U podnesku tužitelja od 02.12.2022.godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev točno onako kao što stoji u izreci presude.
2.Tužena u odgovoru na tužbu se protivila tužbi tužitelja kao neosnovanoj i nezakonitoj te osporila sve navode tužbe koji su protivni odgovoru na tužbu tužene. Tužitelj je podnio ovu tužbu protiv tužene radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 24.02.1999., alternativno da isti ugovor ne proizvodi pravne učinke jer kako tužitelj navodi, Ugovor o kupoprodaji od 24.02.1999 je prividan pravni posao jer se radi o svjesnom neskladu između volje i očitovanja volje između tužitelja i tužene te da je isti nastao da se stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora o kupoprodaji i to iz razloga što VD kojem je tužena isplatila ugovoreni iznos bio pod ovrhom te se tužitelj poziva na odredbu članka 285. stavak 1 ZOO koji uređuje prividan ugovor. Tužitelj je u parnici koja se vodila pred naslovljenim sudom između istih stranaka radi utvrđenja prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] a koja je predmet ugovora o kupoprodaji od 24.veljače 1999., pod posl. br. P- 6202/15 već bezuspješnom isticao iste prigovore te je sud presudom P-6202/15 od 25.02.2021. otklonio iste prigovore tužitelja. U toj parnici naslovljeni sud je utvrđivao valjanost stjecanja nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od strane tužene kao i način stjecanja te nekretnine to jest temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24. veljače 1999. godine. Tijekom tog postupka sud je utvrdio kako je tužena od tužitelja kupila nekretnine koje su označene u skici vještaka Rubića slovima A-B-C-D-I-H-G-A to jest čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te obrazloženju citirane presude navodi: " Dakle, FD tužitelj točno je znao što prodaje tuženoj. Tužena kupuje lik u skici vještaka Rubića označen slovima A-B-C-D-I-H-G-A dakle čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] pa tako i sporni dio nekretnine (264/76 K. O. [katastarska općina]) sa čim je bio upoznat tužitelj u ugovoru od 26.11.2001. i onom od 24.02.1999. (koji je predmet ovog postupka) da je bilo opisano što kupuje tužena od njegovog brata, kako to iskazuje tužitelj. Kupoprodajna cijena je sačinjena po metru kvadratnom prema stanju u zemljišnim knjigama, radi čega predmetni ugovori nisu ni ništavi kako to tvrdi tužitelj tijekom ovog postupka u smislu odredbe članka 103. stavak 1 ZOO." S toga, podnošenje tužbe u ovom postupku, nakon što je tužitelj iste prigovore bezuspješno isticao u parnici P -6202/15 ne samo da je neosnovano i nezakonito, već je sud zauzeo stav o takvim prigovorima tužitelja i pravomoćno odbio tužbeni zahtjev tužitelja, predstavlja šikaniranje tužene, što pak predstavlja nezakonito postupanje. Postupanje tužitelja u parnici P-6202/15 razotkrio je još prvostupanjski sud kada u obrazloženju presude P-6202/15 navodi kako " ne poklanja vjeru iskazu saslušanog tužitelja", te svoju odluku obrazlaže kako tužitelj nije dosljedan u svojim izjavama jer u tijeku postupka kao pravnu osnovu za stjecanje vlasništva ističe nasljeđivanje, a kada se dokazima ustvrdilo suprotno, mijenja svoje stavove pa navodi kako je osnova stjecanja nekretnine dosjelost. Kada tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u parnici P-6202/15 podnosi tužbu u ovom predmetu postavljajući tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti pravnog posla Ugovora o kupoprodaji od 24.02.1999. Budući je tužitelj u parnici P-6202/15 isticao identične navode to jest kako je Ugovor o kupoprodaji od 24.02.1999. ništetan pravni posao, koji navodi su otklonjeni pravomoćnom presudom, to je istaknut prigovor presuđene stvari i nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Tužitelj nadalje navodi kako je Ugovor o kupoprodaji od 24.02.1999 prividan pravni posao te se poziva na odredbu članka 285. ZOO a kojim člankom je i to stavkom 1 propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama dok je stavkom 2 propisano ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Tužitelj u tužbi navodi kako je prividnost ili simulacija oblik svjesnog nesklada volje i očitovanja jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju pa da takav pravni posao ne proizvodi pravne učinke. Prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i očitovanja, koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno-pravnog odnosa, iako taj ugovorni odnos ne žele pa svjesno sklapaju ugovor koju ustvari ne žele sklopiti, već imaju namjeru prikriti neki drugi pravni posao. U konkretnom slučaju stranke su željele sklopiti Ugovor o kupoprodaji što je uslijedilo, te se stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji od 24.02.1999. koji ugovor je u cijelosti izvršen, to jest isplaćena je ukupna kupoprodajna cijena, posjed nekretnine je predan tuženoj, izvršen je upis u zemljišnim knjigama te su uplaćena sva druga davanja u vidu poreza i slično. Sve navedeno utvrđeno je pravomoćnom presudom P-6202/15. Najbolji dokaz tužiteljeve konstrukcije tužbe u ovom predmetu je činjenica kako tužitelj uopće ne navodi koji su ugovor stranke doista željele sklopiti a da ga prikrivaju predmetnim ugovorom. Nadalje se ističe kako prividan pravni posao ne predstavlja niti ništetan pravni posao te je tužbeni zahtjev tužitelja pogrešno postavljen. U prilogu je dostavljena odluka Vrhovnog suda RH broj Rev- 1489/2018 od 07.04.2018. u kojoj odluci glede pravnog pitanja " je li prividan ugovor ujedno i ništav odnosno ništetan pravni posao" revizija se odbacuje kao nedopuštena i Vrhovni sud daje jasan odgovor na postavljeno pitanje: " prividan pravni posao ne samo da nije ništav već on nije niti pobojan ( članak 111 Zakona o obveznim odnosima N:N: broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01). Kao što je prethodno rečeno prividan pravni posao ne proizvodi pravne učinke te je stoga sam po sebi nevaljan pravni posao." S toga, u situaciji kada se tužitelj poziva na odredbu članka 285 ZOO a tužbeni zahtjev glasi na ništetnost pravnog posla je neosnovano i nezakonito a Vrhovni sud je zauzeo jasan stav u odnosu na opisane pravne situacije slijedom čega je predloženo odbiti odnosnom odbaciti tužbu tužitelja i obvezati ga da tuženoj naknadi parnični trošak.
3.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u Izvadak iz zemljišne knjige ZU5482 K. O. [katastarska općina] od 19.03.2017.godine, pregledao spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru pod posl. br. P- 6202/15, spis Općinskog suda u Trogiru P- 652/06, Z-2846/09, pregledao Ugovor o kupoprodaji u Splitu 24.veljače 1999.godine, saslušani tužitelj i tužena kao stranka.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je kupoprodajni ugovor zaključen između njega i tužene 24.02.1999. ništav podredno prividan pravni posao, a čemu se tužena protivila ističući da u predmetu naslovnog suda P-6202/15 je pravomoćno odlučeno o kupoprodaji čija se ništetnost odnosno prividnost traži u ovoj pravnoj stvari.
5.Naime, nesporno je da su tužitelj i tužena dana 24. veljače 1999. godine zaključili Kupoprodajni ugovor u kojem u točci 1. isti prodaje tužiteljici čest. zem. [katastarska čestica] dok je člankom 2. istog ugovorena kupoprodajna cijena od 30 000 DEM u gotovini, pa prodavatelj potpisom tog ugovora potvrđuje prijem cijene u cijelosti i smatra se namirenim i nema nikakvih daljnjih potraživanja kupcu, dok je člankom 5. utvrđeno da kupac stupa u posjed kupljene nekretnine. Nesporno je i da je taj Kupoprodajni ugovor u ime ovdje tužene tamo kupca potpisao VD kao punomoćnik iste a ujedno brat tužitelja s time da je iz iskaza tužitelja kao stranke utvrđeno da je on samo potpisao taj ugovor. Prema članku 2. predmetnog ugovora razvidno je da je ugovoreno plaćanje i naplata između tužitelja i tužene ( domaćih fizičkih osoba) u njemačkim markama deviza a što je suprotno odredbama članka 10 stavak 4 i članka 34. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlatom (N.N. 91A/93 i 36/98) u kojem slučaju bi takav ugovor bio ništavan u smislu odredbe članka 103 stavak 1 ZOO.
6.Međutim, kako tužitelj ujedno i tvrdi da je taj ugovor i prividan pravni posao jer se radi o svjesnom neskladu između volje i očitovanja volje između tužitelja i tužene a da je isti nastao da se stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora o kupoprodaji, i to iz razloga što je VD kojem je tužena isplatila ugovoreni iznos od 30 000 DEM bio pod ovrhom to je ovaj sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tužene kao stranke.
7.Iz iskaza tužene kao stranke u bitnom je utvrđeno da kod pregovaranja i sačinjavanja kupoprodajnog ugovora da su uvijek bili njih troje odnosno ona, tužitelj i tužiteljev brat VD te da je i nakon što je uzela novac iz banke njima davala novce s time da su joj isti kazali da je jedna zemlja na FD i da FD je dao VD punomoć i njegovoj djeci da mogu prodati tu zemlju. Nadalje iz njenog iskaza decidirano je utvrđeno da je kod isplate kupoprodaje i kupoprodajne cijene iste dala novce u kunama iako su se dogovorili da to bide u markama, a ona je iz banke uzimala kune i dala ih njima te je čak trebala kod banke dogovoriti se kad može podignuti tu količinu novca, odnosno iz njenog iskaza je utvrđeno da je kupoprodajna cijena iz tog ugovora iz 1999. bila 120 000,00 maraka a ne 30 000,00 kako je to navedeno, a koje novce je dala u kunama i bili su zajedno ne samo tužitelj nego i njegov brat VD i da je upravo po traženju VD naveden manji iznos kupoprodajne cijene koju je ona stvarno platila i isplatila braći s time da je od Javnog bilježnika tražila da joj objasni površine tako kupljenih nekretnina jer joj je bilo bitno da kvadratura štima i da je u redu punomoć FD bratu VD, da bi FD sada pobijao sve te ugovore i slično.
8. Iako je tužitelj saslušan kao stranka iskazivao da on tuženoj nije prodao nekretnine nego samo potpisao ugovor, da kod potpisivanja nikakve marke nije primio kako to piše u ugovoru, da ga je brat prevario jer u to vrijeme nije znao pravne posljedice ugovora, budući da, iako se potpisao na mjestu prodavatelja da svi ugovori koje ima sa UD nema ništa sa time jer su svi kontakti i sastavljeni i vršeni između tužene i njegovog brata, te da je novac isplaćen njegovom bratu a što je on i posvjedočio kod nekih rasprava vođenih kod suca Maravića ovaj sud je utvrdio da je prava volja stranaka bila zaključenje Ugovora o kupoprodaji koji kupoprodajni ugovor je u cijelosti realiziran, tužena uvedena u posjed od strane tužitelja a što je sve pravomoćno utvrđeno i u spisu kod ovog suda posl. br. P-6202/15 u pravnoj stvari tužitelja FD protiv tužene UD radi utvrđenja prava vlasništva dijelova čest. zem. [katastarska čestica] a gdje je utvrđeno "da je FD, tužitelj točno znao što prodaje tuženoj, tužena kupuje lik u skici vještaka Rubića označen slovima ABCDIHGA to jest čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sa čime je bio upoznat tužitelj u ugovoru od 26.11.2001. i onom od 24.02.1999., da je bilo opisano što kupuje tužena od njegovog brata te da je kupoprodajna cijena je sačinjena po metru kvadratnom zemljišta prema stanju u zemljišnim knjigama" su činjenice koje potvrđuju da je prava volja bila zaključenje tog ugovora a ne zaključenje nekog drugog ugovora ili pravnog posla kojeg žele prikriti, ovaj sud je baš zbog toga odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 285. Zakona o obveznim odnosima da je taj ugovor prividan i da je je volja stranaka bila zaključenje nekog drugog pravnog posla,a ne navodeći koji je to ugovor kojeg su stranke doista željele sklopiti i da ga prikrivaju predmetnim ugovorom. Kako dakle, sud u postupku nije utvrdio da je volja stranaka bila zaključenje nekog drugog pravnog posla već upravo ovog ugovora iz 1999.godine to nema govora da bi ovaj ugovor bio prividan iz kojih razloga je odbio tužbeni zahtjev , posebno što se tužitelj poziva na odredbu članka 285 ZOO-a a tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništetnosti pravnog posla, to je sukladno stavu Vrhovnog suda RH u odluci Rev-1489/2018 od 07.04.2018., koja kaže da prividan pravni posao ne samo da nije ništav već on nije ni pobojan po članku 111 ZOO-a i da prividni pravni posao ne proizvodi pravne učinke pa je po sebi nevaljan pravni posao; trebalo je odbiti sporedni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ( točka 2 izreke presude) jer je u postupku dokazano da je prava volja stranaka bila i jest zaključenje Ugovora o kupoprodaji koji ugovor je i zaključen 24.02 1999, isti je u cijelosti izvršen to jest isplaćena je ukupna kupoprodajna cijena, tužena uvedena u posjed od strane tužitelja, izvršen upis u zemljišnim knjigama a što je sve utvrđeno i pravomoćnom presudom P- 6202/15. Kako je u postupku utvrđeno da predmetni ugovor od 24.veljače 1999. nije ništav po članku 103 stavak 1 ZOO-a jer je kupoprodajna cijena isplaćena u protuvrijednosti u kunama, a što je utvrđeno i iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranka, iako je u tom kupoprodajnom ugovoru navedena njemačka marka kao sredstvo plaćanja. Ove činjenice su pravomoćno utvrđene u postupku vođenom kod ovog suda P-6202/15 gdje je utvrđena valjanost stjecanja nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od strane tužene te način stjecanja te nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24.veljače 1999.godine a što su bili razlozi odbijanja glavnog tužbenog zahtjeva tužitelja (točka 1 izreke).
9.Kako je dakle ovaj sud utvrdio da Ugovor o kupoprodaji od 24. veljače 1999. nije ništav pravni posao po članku 103 ZOO-a i da isti nije prividan pravni posao kako to tvrdi tužitelj po članku 285 ZOO-a, to je sud odbio glavni tužbeni zahtjev ( točka 1 izreke) i sporedni tužbeni zahtjev (točka 2 izreke) točno onako kao što stoji u izreci presude.
10.Odluka o trošku donesena je sukladno članku 154 stavak 2 Zakona o parničnom postupku(N.N.53/91,91/92,112/99,88/01,117/03,88/05,2/07,84/08,96/08,123/08,57/1 1,148/11,25/13,89/14,70/19) i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (N.N. 87/93 16/94,111/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/10, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) a odnosi se na trošak punomoćnika tuženika i to sastav odgovora na tužbu 200,00eura.Zastupanjenaročištima(09.05.2023.,30.10.2023.,24.01.2024.,13.03.2024. ,08.05.2024., 19.09.2024., 20.11.2024.,18.12.2024.), sastav četiri podnesak ( 28.12.2022. 05.05.2023. 14.09.2023. 07.03.2024) svako po 200,00 eura, daje trošak punomoćnika tužitelja od 2 600,00 eura odnosno uvećano za iznos PDV-a od 625,00 eura daje trošak punomoćnika tuženika od 3 225,00 eura koliko je dosuđeno tuženiku u točci 3 izreke presude.
U Trogiru, 13. veljače 2025.
Sudac
Divna Ivančev
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
3. u spis
