Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-123/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimira Baloga, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženičinoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu broj Pr- 87/2019-22 od 16. rujna 2022. i dopunskog rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu broj Pr-87/2019-24 od 16. rujna 2022, u sjednici održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o i r j e š i o j e

I. Žalba se uvažava te se u pobijanom dijelu (točki 1. izreke) presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Pr-87/2019-22 od 16. rujna 2022. i dopunsko rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu broj Pr-87/2019-24 od 16. rujna 2022. preinačuju tako da točka I. izreke presude i dopunsko rješenje glase:

" 1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da mu Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće plati iznos od 3.863,46 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja.

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."

II. Nalaže se tužitelju DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u svoti od 1.094,96 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:

" 1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa, OIB 52634238587, da tužitelju DĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 29.109,27 kn / 3.863,46 EUR1 bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

75,98 kn / 10,08 EUR od 16.08.2014.

416,06 kn / 55,22 EUR od 16.09.2014.

198,57 kn / 26,35 EUR od 16.10.2014.

531,84 kn / 70,58 EUR od 16.11.2014.

567,92 kn / 75,37 EUR od 16.12.2014.

531,84 kn / 70,58 EUR od 16.01.2015.

79,43 kn / 10,54 EUR od 16.02.2015.

317,72 kn / 42,16 EUR od 16.04.2015.

2.700,62 kn / 358,43 EUR od 16.05.2015.

499,27 kn / 66,26 EUR od 16.06.2015.

478,78 kn / 63,54 EUR od 16.07.2015.

305,31 kn / 40,52 EUR od 16.08.2015.

585,17 kn / 77,66 EUR od 16.09.2015.

558,57 kn / 74,13 EUR od 16.10.2015.

558,57 kn / 74,13 EUR od 16.11.2015.

76,33 kn / 10,13 EUR od 16.01.2016. .

459,78 kn / 61,02 EUR od 16.02.2016.

585,17 kn / 77,66 EUR od 16.03.2016.

534,29 kn / 70,91 EUR od 16.04.2016.

626,97 kn / 83,21 EUR od 16.05.2016.

558,75 kn / 74,15 EUR od 16.06.2016.

521,05 kn / 69,15 EUR od 16.07.2016.

503,88 kn / 66,87 EUR od 16.08.2016.

230,03 kn / 30,53 EUR od 16.09.2016.

521,05 kn / 69,15 EUR od 16.10.2016.

587,86 kn / 78,02 EUR od 16.11.2016.

480,97 kn / 63,83 EUR od 16.12.2016.

245,30 kn / 32,55 EUR od 16.02.2017.

539,65 kn / 71.62 EUR od 16.03.2017.

547,47 kn / 72,66 EUR od 16.04.2017.

269,83 kn / 35,81 EUR od 16.05.2017.

569,56 kn / 75,59 EUR od 16.06.2017.

427,12 kn / 56,68 EUR od 16.07.2017.

268,48 kn / 35,63 EUR od 16.08.2017.

583,41 kn / 77,43 EUR od 16.09.2017.

638,97 kn / 84,80 EUR od 16.10.2017.

43,57 kn / 5,78 EUR od 16.11.2017.

533,25 kn / 70,77 EUR od 16.12.2017.

698,31 kn / 92,68 EUR od 16.01.2018.

595,08 kn / 78,98 EUR od 16.02.2018.

586,58 kn / 77,85 EUR od 16.03.2018.

622,13 kn / 82,57 EUR od 16.04.2018.

558,64 kn / 74,14 EUR od 16.05.2018.

552,77 kn / 73,36 EUR od 16.06.2018.

654,71 kn / 86,89 EUR od 16.07.2018.

401,76 kn / 53,32 EUR od 16.08.2018.

597,78 kn / 79,33 EUR od 16.09.2018.

589,24 kn / 78,20 EUR od 16.10.2018.

597,78 kn / 79,33 EUR od 16.11.2018.

580,32 kn / 77,02 EUR od 16.12.2018.

561,18 kn / 74,48 EUR od 16.01.2019.

527,76 kn / 70,04 EUR od 16.02.2019.

708,07 kn / 93,97 EUR od 16.03.2019.

96,34 kn / 12,78 EUR od 16.04.2019.

183,92 kn / 24,41 EUR od 16.05.2019.

574,32 kn / 76,22 EUR od 16.06.2019.

355,64 kn / 47,20 EUR od 16.07.2019.

309,25 kn / 41,04 EUR od 16.08.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 12.312,25 kn / 1.634,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućim od donošenja ove presude 16. rujna 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom 1. ove presude zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan za iznos od 1.250,00 kn / 165,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama."

1.1. Naknadno je prvostupanjski sud dopunskim rješenjem od 16. rujna 2022. odlučio o troškovima nagrade tužiteljevom punomoćniku, odvjetniku, za pristup na ročište za objavu prvostupanjske presude naloživši tuženici naknaditi tužitelju daljnje troškove postupka u svoti od 82,95 EUR.

2. Protiv navedene presude i rješenja tuženica je pravovremeno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Iako žaliteljica navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da žaliteljica ne pobija točku 2. izreke prvostupanjske presude. Žaliteljica nema pravni interes pobijati onaj dio izreke u kojemu je uspjela u sporu.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu i predložio je odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je pravovremena, dopuštena i osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.863,46 EUR bruto sa zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, a po osnovi razlike plaće zbog neiskorištenog dnevnog odmora, pauze, u razdoblju od kolovoza 2014. do srpnja 2019.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom vremenskom periodu bio državni službenik zaposlen u Ministarstvu pravosuđa, Upravi za zatvorski sustav u Odgojnom zavodu Turopolje, na radnom mjestu pravosudnog policajca. Nesporno je i da je u utuženom vremenskom periodu tužitelj radio u smjenama od po 8 sati dnevno te u turnusima od po 12 sati dnevno.

7. U ovoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno je li tužitelj u spornom razdoblju koristio pravo na odmor (stanku), je li tužitelj tražio korištenje slobodnih dana na ime neiskorištene stanke te pripada li mu pravo na novčanu naknadu.

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa ni povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju navodi tuženica u žalbi.

9. Međutim, osnovan je tužiteljičin žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od slijedećih utvrđenja:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima te da mu za takav rad pripada pravo na stanku u trajanju od 2 puta po 30 minuta ili u trajanju od 60 minuta,

- da tuženica nije omogućila tužitelju korištenje dnevne stanke propisane Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 112/17, 12/18 i 2/19),

- da tužitelj nije zatražio slobodne dane za neiskorištene stanke,

zbog navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tužitelju temeljem odredbe iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO ) pripada pravo na isplatu novčane naknade iz točke 1. izreke prvostupanjske presude.

11. Odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23- dalje: ZR) propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

11. 1. Odredbom članka 10. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 104/13, 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20 i 56/22 - dalje: KU) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, dok je stavkom 2. KU propisano da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla.

11.2. Stavkom 3. članka 10. KU je propisano da se vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

12. Odredbom članka 42. KU propisano je da ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

13. Iz citiranih odredbi proizlazi da se stanka ubraja u radno vrijeme (dakle vrijeme nazočnosti radnika na radu) pa se time razlikuje od ostalih odmora na koje prema ostalim propisima radnik ima pravo (dnevni, tjedni i godišnji), koji se ne ubrajaju u vrijeme nazočnosti radnika na radu. Stoga poslodavac u sklopu vođenja evidencije o radnom vremenu nije dužan voditi evidenciju o korištenju stanke radnika.

14. U slučaju spora iz radnog odnosa teret dokaza, prema odredbi iz članka 135. ZR je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno na onoj koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Dakle u ovom slučaju teret dokazivanja spornih činjenica je na tužitelju, koji tvrdi da ga je tuženica onemogućila u korištenju stanke te da je tuženica imala obvezu vođenja evidencije stanke. Tijekom stanke radnik se isključuje iz radnog procesa te ona ima višestruke funkcije. Stanka nije samo pravo radnika da na određeno razdoblje u danu prekine radni proces, već je također s aspekta zaštite na radu i radne učinkovitosti bitna.

15. Prvostupanjski sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka SĆ ČĆ, OĆ i ĐĆ. Ti svjedoci iskazuju da je ponekad bilo onemogućeno koristiti stanku zbog nedostatka osoblja, odnosno organizacijskih razloga.

15.1. Međutim iz iskaza svjedoka ČĆ, OĆ i ĐĆ nije moguće utvrditi da u pet godina niti jednom nije bilo moguće koristiti stanku ( niti je isto logično i životno uvjerljivo), niti je moguće utvrditi koji su to točno dani kada se stanka nije mogla koristiti. Osim što su iskazi navedenih svjedoka u dijelovima nelogični i neživotni oni su također osobno zainteresirani za ishod ovog postupka jer su i sami podnijeli tužbe prvostupanjskom sudu za istu pravnu stvar. Stoga ovaj sud njihove iskaze nije prihvatio kao vjerodostojne.

15.2. Iz iskaza svjedoka SĆ ne proizlazi da su djelatnici, pa samim tim i tužitelj onemogućeni u korištenju dnevnog odmora, pauze, već da se u korištenju istog pojavljuje problem zbog malog broja djelatnika i zbog same prirode posla.

16. Prema ocjeni ovog drugostupanjskoga suda izostali su dokazni prijedlozi koji bi na jasan i objektivan način utvrdili odlučnu činjenicu u predmetnom postupku, a to je je li tužitelj bio onemogućen u korištenju stanke ili nije. Takvi dokazni prijedlozi su mogli biti u vidu sistematizacije radnih mjesta te sukladno tome koliko je radnika (pravosudnih policajaca) bilo potrebno u svakoj smjeni za optimalno funkcioniranje sustava, a koliko ih je stvarno bilo na svaki određeni dan. Također izostao je razlog zbog čega tužitelj nije tražio korištenje slobodnih dana sukladno članku 42. KU na ime neiskorištene stanke.

16.1. Tijekom postupka utvrđeno je da su zaista postojale iznimne situacije uslijed kojih pojedini zaposlenici - pravosudni policajci - zbog prirode posla nisu mogli koristiti stanku tijekom radnog dana, međutim tužitelj nije dokazao niti broj takvih neiskorištenih stanki niti da je u tim slučajevima od poslodavca tražio da mu u zamjenu za neiskorištenu stanku omogući korištenje slobodnih dana, a što je tužitelj imao pravo učiniti sukladno odredbi čl. 42. KU, a što nije učinio.

17. Sijedom navedenog, a analizirajući sve provedene dokaze te dovodeći ih u vezu s relevantnim naprijed navedenim zakonskim odredbama i propisima, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan slijedom čega je na temelju odredbe članka 135. ZR-a, u vezi sa člankom 73. stavkom 1. ZR-a i člankom 42. KU valjalo odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavak 1. i članka 166. stavak 2. ZPP- a. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

18.1.Tuženici je priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to za: za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 kn, za sastav dva obrazložena podneska svaki po 1.000,00 kn, zastupanje na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 1.000,00 kn i za sastav žalbe iznos od 1.250,00 kn s obzirom da je tuženica u cijelosti uspjela sa žalbom, sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa). Iz iznesenog proizlazi da tuženica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u svoti od 8.250,00 KN /1.094,96 EUR

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom 1. temeljem odredbi iz članka 373 a. ZPP-a, a pod točkom 2. temeljem odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 166. stavak 2. ZPP.

Dubrovnik, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić