Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-30/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel po zamjenici Općinskog državnog odvjetnika Gordani Račić, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-107/2020-15 od 6. svibnja 2022., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-107/2020-20 od 11. siječnja 2023. u sjednici održanoj 12. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se uvažava te se u pobijanom dijelu (točkama I.,III.,IV., VI., VIII. i IX. izreke) presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-107/2020-15 od 6. svibnja 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-107/2020-20 od 11. siječnja 2023. preinačava tako da točke I.,III.,IV., VI., VIII. i IX. izreke glase:
" 1. Odbijaju se kao neosnovan tužbeni zahtjevi tužitelja i to 1. RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da mu Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, plati iznos od 12.519,74 EUR sa zateznima kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja, 2. LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da joj Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 plati iznos od 9.975,45 EUR sa zateznima kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja 3. GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da mu Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, plati iznos od 12.976,31 EUR sa zateznima kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja, 4. UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da mu Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, plati iznos od 6.667,99 EUR sa zateznima kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja 5. ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da mu Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, plati iznos od 1.409,52 EUR sa zateznima kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka."
II. Nalaže se tužiteljima 1. RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 troškove parničnog postupka u svoti od 1.218/14 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:
" I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju RŠ (u nom. RŠ) iz [adresa], HBZ 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 94.330,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
1.800,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
2.400,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate 1.950,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
1.350,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
1.800,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
1.800,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
1.200,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
1.050,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
1.650,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
900,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
2.250,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
1.950,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
1.950,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
1.800,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
2.250,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
2.550,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
2.210,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
2.210,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
2.720,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
1.360,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
2.040,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
2.040,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
1.360,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. S viškom tužbenog zahtjeva do traženih 101.080,00 kn 1. tužitelj se odbija.
III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 75.160,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
150,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
150,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
150,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
750,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
1.500,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
1.650,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
1.350,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
300,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
1.200,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
1.050,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
1.050,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
2.250,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
1.800,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
1.200,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
1.800,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
2.250,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
2.250,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
1.190,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
2.210,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
2.550,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
680,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
1.360,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
1.380,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
1.530,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
2.040,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 97.770,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
1.500,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
600,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
1.650,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
1.650,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
1.500,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
1.350,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
1.800,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
2.250,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
1.200,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
1.650,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
1.050,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
1.350,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
2.400,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
1.050,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
2.250,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
1.950,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
2.210,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
1.870,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
2.550,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
680,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
1.530,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
1.360,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
V. S viškom tužbenog zahtjeva do traženih 104.070,00 kn 3. tužitelj se odbija.
VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 50.240,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
300,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
150,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
450,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
750,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
1.350,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
750,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
300,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
750,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
1.350,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
600,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
1.050,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
600,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
900,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
1.200,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
1.050,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
1.350,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
750,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
900,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
750,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
600,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
1.020,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
1.020,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
1.530,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
1.530,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
340,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
1.530,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
680,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
VII. S viškom tužbenog zahtjeva do traženih 51.740,00 kn 4. tužitelj se odbija.
VIII. Nalaže se tuženiku da tužitelju PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.620,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
150,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
150,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
450,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
300,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
150,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
150,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
150,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
150,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
150,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
150,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
300,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
150,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
170,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
170,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
170,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
170,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
510,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
680,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
170,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
340,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
170,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
340,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
510,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
170,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
IX. Nalaže tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznos od 30.750,00 kn (tridesettisućasedamstopedesetkuna) uz zateznu kamatu tekuću od 6. svibnja 2022. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
1.1. Naknadno je prvostupanjski sud rješenjem od 11. siječnja 2023. odlučio doslovce:
"I. Ispravlja se presuda ovoga suda br. Pr-107/2020 od 6. svibnja 2022. na sljedeći način:
- u izreci presude pod toč. III umjesto "isplati iznos od 75.160,00 kn…." ispravno treba stajati "…isplati iznos od 72.460,00 kn…"
- u izreci presude pod toč. VI umjesto "OIB: [osobni identifikacijski broj]" ispravno treba stajati "OIB: [osobni identifikacijski broj]" II U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena."
II. U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena."
2. Protiv točaka I., III., IV., VI., VIII. i IX. izreke navedene presude tuženica je pravovremeno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je pravovremena, dopuštena i osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, policijskih službenika, koji su raspoređeni na radna mjesta policijskih službenika Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ozalj, koji su upućeni na rad na granične prijelaze Metlika, Jurovski Brod, Krmačina, Vivodina, Božakovo, Obrež, Krasinec, Pravutina sa Republikom Slovenijom, radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području, a temeljem Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole koji je stupio na snagu 13. srpnja 2013. sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" broj: 2/2004 - Međunarodni ugovori).
5.1. Tužitelji potražuju isplatu terenskog dodatka pozivom na odredbu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13 - dalje KU/13) i odredbu članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17 i 12/18, dalje KU/17).
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa ni povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju navodi tuženica u žalbi.
7. Međutim, osnovan je tužiteljičin žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od slijedećih utvrđenja:
- da su tužitelji kao djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ozalj u utuženom razdoblju, prema rasporedu rada, obavljali poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska postaja Ozalj i to graničnim prijelazima Metlika, Krmačina, Božakovo, Krasinec, koji se nalaze unutar teritorija Republike Slovenije;
- da su granični prijelazi na koje su tužitelji raspoređeni udaljeni od sjedišta Policijske postaje Ozalj najmanje 12 km pa naviše, ovisno o pojedinom graničnom prijelazu;
- da su tužitelji sa službenim vozilom odlazili na sve granične prijelaze osim graničnog prijelaza Metlike te su u utuženom razdoblju radili 12 sati dnevno;
- da su na graničnim prijelazima zbog velikog opsega posla i malog broja ljudi bili onemogućeni u korištenju dnevnog odmora-pauze;
- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a u vezi primjene odredbe članka 56. KU/13, dana 20. svibnja 2014. dala tumačenje broj 7/55, te dana 11. studenoga 2016. tumačenje broj 22/56, prema kojemu službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, ima pravo prema ranijem Kolektivnom ugovoru ("Narodne novine" broj 104/13) na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna koji je vrijedio do 31. listopada 2017., a od 1. studenoga 2017. po Kolektivnom ugovoru ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18), u visini od 170,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju;
- da visina tužbenog zahtjeva, s obzirom na naprijed navedene iznose iz spomenutih Tumačenja, kao i nesporne podatke o radnom vremenu u kojem su tužitelji u utuženom razdoblju svoje redovne poslove obavljali na graničnim prijelazima u Republici Sloveniji, nije sporna,
- da tuženica tužiteljima nije isplatila dnevnice za utuženo razdoblje u kojem su obavljali poslove granične kontrole na navedenim graničnim prijelazima.
9. Prvostupanjski je sud zaključio da rad tužitelja ima sva obilježja terenskog rada jer granični prijelazi na koje su tužitelji bili raspoređeni nisu u funkcionalnom smislu dio policijske postaje.
9.1. Prihvativši tužbene zahtjeve pozivom na odredbu članka 56. KU/13 odnosno članka 50. KU/17, kojim je propisano da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan njegovog stalnog boravka ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio te pozivom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenog 2016. koje se primjenjuju u ovoj pravnoj stvari, u iznosima koji među strankama nisu sporni prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
10. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom članka 25. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13, 27/16, 114/22 i 51/22) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.
11. Tužitelji su kao policijski službenici raspoređeni na slovenskom državnom području radi obavljanje hrvatske granične kontrole temeljem Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 01. srpnja 2013., sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" broj 2/04 – Međunarodni ugovori, dalje- Sporazum.)
11.1. U članku 2. stavak 1. Sporazuma ugovoreno je kako će ugovorne stranke u okviru ovog Sporazuma pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, a u stavku 2. ugovoreno je da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U članku 2. stavak 3. Sporazuma službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno Sporazumu.
11.2. Člankom 4. stavak 1. Sporazuma, propisano je da u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, a u stavku 2. istog članka propisano da službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.
11.3. Stoga sukladno članku 2. stavak 3. Sporazuma službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu sa Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni koja se određuje ovim Sporazumom dakle granični prijelazi na koje su tužitelji raspoređeni ne predstavlja područje koje se nalazi izvan stalnog rada tužitelja i takav rad se ne može smatrati radom na terenu.
11.4. S obzirom na navedeno, kako je propisano da je policijska postaja [adresa] nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima, stoga redovito mjesto rada policijskih službenika za graničnu kontrolu raspoređenih u policijskoj postaji [adresa] obuhvaća i prostor susjedne države Republike Slovenije, odnosno sporne granične prijelaze na kojima su tužitelji radili.
12. Prema odredbi članka 108. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj: 117/11, 50/14 i 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju postaja granične policije [adresa] je mješovita policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u [adresa], a obuhvaća Grad Ozalj i općine Kamanje, Ribnik i Žakanje. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 62 km.
13. U tom smislu pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji u konkretnom slučaju bili upućeni na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužitelja kao policijskih službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut.
14. Kako granična postaja [adresa] obuhvaća i prostor susjedne države Republike Slovenije, granični prijelazi čine zajedničko službeno mjesto za obavljanje hrvatske granične kontrole, pa ovaj sud smatra da rad tužitelja nema obilježja terenskog rada, niti prostornog niti funkcionalnog, zbog čega tužitelji nemaju pravo na isplatu temeljem članka 56. KU/13 niti članka 50. KU/17.
14.1. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-1206/2022-2 od 17. siječnja 2023. Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. Granični prijelazi na kojima su tužitelji bili raspoređeni u Republici Sloveniji predstavljaju zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavak 1. člancima 166. stavak 2. i 163. ZPP-a.
15.1. Tuženičini troškovi postupka iznose 1.218/14 EUR/8.500,00 kn.
15.2. Tuženici je priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to za: za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 kn, za sastav jednog obrazloženog podneska iznos od 1.000,00 kn, zastupanje na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 1.000,00 kn, pristup na ročište za objavu presude iznos od 500,00 kn i za sastav žalbe iznos od 5.000,00 kn s obzirom da je tuženica u cijelosti uspjela sa žalbom, sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom 1. temeljem odredbi iz članka 373. točka 3. ZPP-a, a pod točkom 2. temeljem odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 166. stavak 2. ZPP.
Dubrovnik, 12. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
