REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2164/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Đorđe Perković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Ive Brkić, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja poslovnog udjela u trgovačkom društvu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-164/2023-10 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika UE iz [adresa] i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-164/2023-10 od 26. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zadru je odlučio: „I. Utvrđuje se da poslovni udjel r.br. 1 u društvu HELIO BAZENI d.o.o., Ulica Ivana Viteza od Sredne 9, Zadar, OIB: 37002072371, u nominalnom iznosu od 2.654,46 eura / 20.000,00 kuna predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika te je tužiteljica suovlaštenik na tom poslovnom udjelu.
II. Ovlašćuje se tužiteljica da u knjizi poslovnih udjela HELIO BAZENI d.o.o., Ulica Ivana Viteza od Sredne 9, Zadar, OIB: 37002072371, zatraži upis suovlaštenika za poslovni udio r.br. 1, u nominalnom iznosu od 2.654,46 eura / 20.000,00 kuna.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 896,53 eura roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 417. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD), čl. 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) i čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT).
3. Tuženik je podnio pravovremenu žalbu protiv presude suda prvog stupnja iz svih propisanih žalbenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zatražio je trošak žalbe u iznosu od 300,00 EUR za njezin sastav, iznos od 75,00 EUR za PDV i sudsku pristojbu po nalogu suda. U bitnom navodi kako u korist navoda tuženika ukazuje cjelokupna dokumentacija iz zbirke isprava iz koje je dokumentacije zaključiti da je sve radnje vezane uz osnivanje društva poduzeo upravo tuženik. Sve ove činjenice ne spori niti sama tužiteljica. Izreka presude je nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, razlozi presude su nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Činjenično stanje je predmetnom presudom pogrešno utvrđeno budući je na temelju priložene dokumentacije i saslušanja stranka nesporno kako je tuženik za osnivanje društva uporabio vlastita sredstva kao i da tužiteljica nije dokazala da bi se radilo o imovini koja bi pripadala bračnim drugovima. Glede pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje na pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku. Osporava i odluku o parničnim troškovima.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenjem predstavlja li poslovni udjel u trgovačkom društvu HELIO BAZENI d.o.o. bračnu stečevinu stranaka.
7. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijanu je presudu, protivno žalbenim navodima moguće ispitati i u njoj su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi jasni i obrazloženi, te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.
8. Odlučujući o zahtjevu sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava i to Obiteljskog zakona u dijelu kojim se uređuju imovinski odnosi bračnih drugova. Žalitelj nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i pravilnost primjene materijalnog prava. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se na imovinsko pravne odnose tužiteljice i tuženika primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona koje su vrijedile u vrijeme stjecanja imovine. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Međutim, kada se radi o poslovnim udjelima u društvu, propisano je sljedeće: Članovi društva s ograničenom odgovornošću imatelji su poslovnih udjela, a poslovni udjeli u određenom trgovačkom društvu podrazumijevaju skup svih prava i obveza članova društva u tim društvima temeljem preuzetog poslovnog udjela (čl. 409. ZTD-a). U slučaju kada je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom društvu, a društvo je osnovano za vrijeme trajanja braka, drugi bračni drug je ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu odredbe čl. 417. ZTD-a, pa, dakle, i član društva. Za utvrđenje tog statusa, nužno je, dakle, da taj bračni drug dokaže da je društvo osnovano za vrijeme trajanja braka. U konkretnom slučaju ta činjenica nije sporna, a ocjenom izvedenih dokaza (saslušanja stranaka) prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala da je tuženik poslovni udjel u društvu stekao imovinom stečenom zajedničkim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, dok tuženik nije dokazao suprotno. Sud je dakle, pravilno primijenio i pravilo o teretu dokazivanja, što žalitelj nije valjano osporio niti jednim navodom.
9. Odluku o parničnim troškovima žalitelj pobija ne navodeći posebne razloge. Odluka je jasno obrazložena i donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
10. Slijedom navedenog, je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
