Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-296/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Smolčić, odvjetnici u Sisku, protiv ovršenika Opća bolnica Dr. Ivo Pedišić Sisak, OIB: 01066571771, Sisak, Ulica Josipa Jurja Strossmayera 59, radi troška postupka izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku Stalna služba u Glini poslovni broj Ovr-346/2022-2 od 3. ožujka 2023., 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika Opća bolnica Dr. Ivo Pedišić Sisak kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku Stalna služba u Glini poslovni broj Ovr-346/2022-2 od 3. ožujka 2023. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku da ovrhovoditeljici VD naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 165,91 eur, u roku od 8 dana od pravomoćnosti tog rješenja.

II. Uvažava se žalba ovršenika kao djelomično osnovana i preinačuje navedeno rješenje u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku da ovrhovoditeljici naknadi daljnji trošak postupka izravne naplate u iznosu od 165,90, te se za navedeno odlučuje:

Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice VD za naknadu troškova postupka izravne naplate u daljnjem iznosu od 165,90, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka izvansudske ovrhe (izravne naplate) u iznosu od 331,81 eur/2.500,00 kn, u roku od osam dana od pravomoćnosti tog rješenja.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz razloga bitne povrede odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ). Međutim, materijalno pravo je djelomično pogrešno primijenjeno.

5. Prvenstveno na žalbene navode ovršenika kojima ukazuje da uz prijedlog nije dostavljena punomoć iz koje bi bilo razvidno da je ovrhovoditeljica ovlastila odvjetnicu Anu Smolčić za zastupanje u ovom predmetu, valja reći kako je takav nedostatak naknadno otklonjen dostavljanjem valjane punomoći pa takvi navodi nisu odlučni za pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. U odnosu na žalbene navode kojima ovršenik navodi da u spis nije dostavljena niti punomoć iz koje bi proizlazilo da je imenovana odvjetnica ovlaštena od strane ovrhovoditeljice na podnošenje prijedloga za izravnu naplatu valja reći kako je postojanje valjane punomoći za zastupanje u postupku izravne naplate pred Finom odlučno za taj postupak, a ne i u ovom postupku u kojem se odlučuje o pravu ovrhovoditeljice na naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate. Stoga, takvi navodi ovršenika nisu odlučni niti utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

7. Nadalje, sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

8. Pravilno je zaključio sud prvog stupnja da ovrhovoditeljici sukladno Tbr. 11. toč. 5. u vezi Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa) pripada pravo na trošak postupka izravne naplate koji se odnosi na trošak zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 82,95 eur/625,00 kn.

8.1. Pritom ovršeniku valja reći kako okolnost da je u Tbr. 11. toč. 5. Tarife navedeno da se ista odnosi na sastavljanje prijedloga radi dostave banci (Fini) pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, a nisu navedene i druge osnove za plaćanje na temelju kojih se može pokrenuti postupak pred Finom, prema ocjeni ovog suda ne znači da ovrhovoditelj sukladno toj odredbi ne bi imao pravo na naknadu troškova sastavljanja zahtjeva za izravnu naplatu na temelju druge osnove za plaćanje različite od rješenja o ovrsi, budući da sukladno odredbi čl. 209. st. 1. OZ-a Fina u povodu dostavljanja bilo koje osnove za plaćanje iz tog članka postupa kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Nadalje, ovršeniku valja reći i to da popunjavanje obrasca zahtjeva za izravnu naplatu kod Fine, kojim se pokreće izvansudska ovrha izravnom naplatom, jest radnja koja je potrebna za provedbu izvansudske ovrhe. Stoga, neovisno o činjenici što se zahtjev za izravnu naplatu kod Fine podnosi na propisanom obrascu, ovrhovoditelju pripada pravo na takav trošak, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja te su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

9. Nadalje, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da ovrhovoditeljici pripada i pravo na trošak pribavljanja obračuna porezne uprave u iznosu od 41,48 eura/312,50 kuna (Tbr. 32 toč. 3. u vezi Tbr. 42. Tarife), budući da je taj trošak bio potreban za ovrhu.

10. Također, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da ovrhovoditeljici pripada pravo na trošak sastavljanja zahtjeva za naknadu troškova postupka izravne naplate pri čemu je pogrešno zaključio da ovrhovoditeljici na ime tog troška pripada pravo na iznos od 165,90 eura/1.250,00 kn, budući da sukladno Tbr. 11. toč. 8. u vezi Tbr. 42. Tarife ovrhovoditeljici za sastavljanje tog podneska pripada pravo na trošak u iznosu od ukupno 41,48 eura/312,50 kn.

10.1. Pritom na žalbene navode ovršenika da je odluka suda prvog stupnja kojom je ovrhovoditeljici priznao pravo na takav trošak pogrešna jer je sud naveo da se radi o podnesku od 4. srpnja 2022., dok je ovrhovoditeljica u svom zahtjevu za naknadu troškova navela da se radi o podnesku od 29. lipnja 2022., koji podnesak ne prileži spisu suda prvog stupnja, valja reći da je iz zahtjeva ovrhovoditeljice za naknadu troškova razvidno da se radi o podnesku od 4. srpnja 2022., kako je to navedeno u pobijanom rješenju suda prvog stupnja. Stoga, pogreška ovrhovoditeljice u pisanju datuma tog podneska u zahtjevu za naknadu troškova nije odlučna niti je to razlog iz kojeg ovrhovoditeljici ne bi trebalo priznati pravo na naknadu tog troška.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška postupka koji se odnosi na trošak pribavljanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 41,48 eur/312,50 kn. Naime, ovrhovoditelj nije priložio u spis podnesak kojim bi dokazao da je od suda zatražio izdavanje takve potvrde, slijedom čega nije dokazano da taj trošak ovrhovoditeljici doista i nastao.

12. Slijedom svega navedenog, ovrhovoditeljici pripada pravo na trošak postupka izravne naplate u iznosu od ukupno 165,91 eur, dok je zahtjev u preostalom dijelu, za iznos od 165,90 eur, neosnovan.

13. Stoga je valjalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao djelomično neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja), odnosno na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a istu je valjalo uvažiti kao djelomično osnovanu i pobijano rješenje djelomično preinačiti (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 12. veljače 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak