Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž Ob-16/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], R [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika mlt. JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a ova po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Palić, Bakarić i Bakočević Piršić d.o.o., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-175/2022-18 od 20. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-175/2022-18 od 20. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I.-Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da prestaje obveza tužitelja doprinositi za uzdržavanje mlt. JČ mjesečni iznos od 1.100,00 kuna kako je to određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1832/11 od 22. studenog 2012. godine, koja presuda je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-350/2013-3 od 21. svibnja 2014. godine, slijedom čega tužitelj nije dužan taj iznos plaćati na račun majke DČ i to počevši od 11. listopada 2022. godine kao dana podnošenja tužbe, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II.- Nalaže se tužitelju RČ da mlt. tuženiku JČ zastupanom po zz i majci DČ, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 500,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude - 20. studenog 2024. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak uvećan za trošak žalbenog postupka, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a na neke druge konkretne povrede postupka tužitelj u žalbi ne upućuje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je prestala njegova obveza uzdržavanja mlt. tuženika određena presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1832/11 od 22. studenoga 2012.

7. Svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-70/2021 od 4. svibnja 2022. izmijenjena ranija pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-117/17-11 od 23. studenoga 2017. u pogledu održavanja osobnih odnosa mlt. JČ sa ocem, tužiteljem RČ, tako da je određeno da će mlt. J jedan tjedan boraviti kod oca, a drugi kod majke, te da će kod svakog roditelja boraviti pola zimskih, proljetnih i ljetnih praznika. Navedena činjenica nije sporna među strankama.

8. Međutim, pogrešno je stajalište tužitelja po kojem odluka da dijete jednako vremena boravi kod oca kao i kod majke ima za posljedicu prestanak tužiteljeve obveze da uzdržava svog mlt. sina.

9. Naime, prema odredbi članka 288. stavka 1. ObZ, roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

10. Nije sporno kako je mlt. JČ rođen **.**.2009., a tužitelj i ne tvrdi da je radno nesposoban, pa je već zbog toga valjalo odbiti tužbeni zahtjev na utvrđenje da je obveza tužitelja kao oca da uzdržava svoga maloljetnog sina prestala.

11. Treba naglasiti kako okolnost da mlt. JČ sada podjednako vremena provodi sa oba rastavljena roditelja ne znači automatski i da oba roditelja podjednako svakodnevno skrbe o djetetu. Međutim, te činjenice u ovom predmetu nisu od značaja, niti ih je sud prvog stupnja trebao utvrđivati, jer tužitelj nije tražio izmjenu ranije odluke o uzdržavanju, a njegova obveza kao radno sposobnog roditelja da uzdržava svog maloljetnog sina JČ u svakom slučaju nije prestala, kako je u konačnici pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

12. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

13. Iako se prvostupanjski sud kod odluke o parničnom trošku nije pozvao na odredbu članka 366. stavka 1. ObZ, odluka da tužitelj naknadi mlt. tuženiku parnični trošak utemeljena je na okolnostima i ishodu ovog postupka, a obračun troška koji je priznat tuženiku tužitelj žalbom nije osporio.

14. Zbog izloženih razloga, po odredbi članka 368. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Split, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić