Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-122/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, kojeg kao punomoćnica zastupa zaposlenica KT, protiv ovršenika ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku- Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Ovr-637/2024-2 od 4. prosinca 2024., dana 12. veljače 2025.
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku- Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Ovr-637/2024-2 od 4. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi odlučeno je:
„I. Na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Korčuli, sada Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl.br.Ovr.149/00 od 4. svibnja 2000., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 888,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 160,36 EUR, o d r e đ u j e s e o v r h a
- na mirovini ovršenika ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to pljenidbom dijela mirovine od kojeg je izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto mirovine u Republici Hrvatskoj, odnosno iznos u visini od 3/4 mirovine ovršenika, ali ne više od 2/3 prosječne neto mirovine u Republici Hrvatskoj, ukoliko je mirovina ovršenika manja od prosječne neto mirovine u Republici Hrvatskoj, što ju ovršenik ostvaruje pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku.
Zabranjuje se ovršenikom dužniku, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku, da ovršeniku ispIaćuje zaplijenjeni dio mirovine, a ovršeniku se zabranjuje da taj dio mirovine napIati ili njime raspolaže.
Zabrana je provedena danom dostave ovog rješenja ovršenikovom dužniku.
Nalaže se ovršenikovom dužniku, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Dubrovniku, da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati, odnosno ispIaćuje ovrhovoditelju na račun broj [broj bankovnog računa], model HR00, poziv na broj [poziv na broj].
Protiv ovog rješenja ovršenikov dužnik nema pravo žalbe.
II. Odbija se prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe za iznos glavnice od 663,61 EUR, za iznos od 3.700,37 EUR s osnove obračunatih zateznih kamata na glavnicu do 29. kolovoza 2024. i za iznos od 443,58 EUR s osnove obračunate zatezne kamate na ovršni trošak.
III. Obustavlja se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Korčuli, sada Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl.br.Ovr.149/00 od 4. svibnja 2000..“
2.Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj pobijajući isto pod točkom II. izreke pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 144/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), koji je primijeniti temeljem članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/1996, 29/1999, 42/2000, dalje: OZ). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje pod točkom II. izreke smatrajući da glavnica je podmirena u iznosu od 663,61 EUR, koji iznos je ovrhovoditelj i naveo kao plaćeni, što znači da nepodmireni dio glavnice sada.
5. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje odlučujući o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe sve u smislu odredbe članka 5. stavak 4. OZ-a. Odredbom članka 5. stavak 4. OZ-a propisano je: “Ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi."
6. Osnovano ovrhovoditelj u žalbi navodi da je nije jasno na koji način je sud utvrdio da je podmirena upravo glavnica u iznosu od 663,61 EUR. Naime, sud u obrazloženju pobijanog rješenja ističe da je ovrhovoditelj podneskom od 31. srpnja 2001. naveo da je stanje duga umanjeno uplatom dana 17. svibnja 2000., pa tada iznosi 9.693,06 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 1999. uz troškove postupka u iznosu od 1.208,20 HRK. S obzirom da iz takvih navoda ovrhovoditelja proizlazi da je glavnica umanjena za uplaćeni iznos od 265,65 EUR (2.000,00 HRK), sud smatra da se i daljnje uplate ovršenika, obzirom da ovrhovoditelj ne navodi kada je i koji iznos plaćen kasnije, odnose na podmirenje glavnice.
7. Ovrhovoditelj je dostavio u spis i sveukupan obračun potraživanje od 29. kolovoza 2024., no ranije navedena utvrđenja prvostupanjskog suda nisu u razvidna iz dostavljenog obračuna. Navedeno, imajuću u vidu podnesak ovrhovoditelja od 31. srpnja 2001. kao i obračun od 29. kolovoza 2024. te red uračunavanja ispunjenja u smislu odredbi članka 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO/05) odnosno 312. i 313. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91).
8. Naime, odredbom čl. 172. ZOO/05 propisano je da ako dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Odredbom članka 171. stavka 1. ZOO/05 propisano je da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje (st. 2). Istovjetno je regulirano odredbama 312. i 313. ZOO/91.
8.1. U ovakvim okolnostima, pobijano rješenje je nerazumljivo jer u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime je u postupanju prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.
11. U konkretnom slučaju se primjenjuje odredba članka 35. OZ-a pa je s obzirom na sadržaj prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, podnesaka priloženih u spis, kao i priloženog obračuna potraživanja sud trebao pozvati ovrhovoditelja na ispravak prijedloga uz primjenu odredbe čl. 19. OZ-a i 109. ZPP-a i to na način da dostavi obračun potraživanja iz kojeg će biti vidljive uplate, kao tijek uračunavanja ispunjenja, te u konačnici iznos preostalog duga u skladu navedenim sve u smislu ranije citiranih odredbi ZOO/05/91-a.
12. Sukladno navedenom, valjalo je, na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, riješiti kao u izreci. U nastavku postupka, sud će uvažavajući naprijed navedeno, donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
U Splitu 12. veljače 2025.
SUDAC:
Miho Mratović
