Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-300/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Slavenu Šoši, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P- 420/2019-37 od 9. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-420/2019-37 od 9. prosinca 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 818-50-4282433, koji je solemniziran po javnom bilježniku Anđelku Staniću iz Dubrovnika broj OV- 14437/07 od 25. srpnja 2007.g. u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, a koju odluku korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru potvrđuje, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka – CHF.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.384,03 EUR na ime pretplate kamate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,66 EUR od 07.rujna 2007. godine

- na iznos od 10,98 EUR od 07. prosinca 2007. godine

- na iznos od 9,82 EUR od 10. siječnja 2008. godine

- na iznos od 13,88 EUR od 06. veljače 2008. godine

- na iznos od 16,11 EUR od 06. ožujka 2008. godine

- na iznos od 19,93 EUR od 04. travnja 2008. godine

- na iznos od 14,19 EUR od 07. svibnja 2008. godine

- na iznos od 14,76 EUR od 31. svibnja 2008. godine

- na iznos od 17,61 EUR od 08. srpnja 2008. godine

- na iznos od 13,45 EUR od 07. kolovoza 2008. godine

- na iznos od 13,66 EUR od 06. rujna 2008. godine

- na iznos od 16,12 EUR od 07. listopada 2008. godine

- na iznos od 34,82 EUR od 06. studenog 2008. godine

- na iznos od 22,29 EUR od 08. prosinca 2008. godine

- na iznos od 38,21 EUR od 07. siječnja 2009. godine

- na iznos od 40,66 EUR od 06. veljače 2009. godine

- na iznos od 41,76 EUR od 06. ožujka 2009. godine

- na iznos od 48,55 EUR od 07. travnja 2009. godine

- na iznos od 49,15 EUR od 06. svibnja 2009. godine

- na iznos od 44,31 EUR od 06. lipnja 2009. godine

- na iznos od 40,75 EUR od 07. srpnja 2009. godine

- na iznos od 41,69 EUR od 07. kolovoza 2009. godine

- na iznos od 43,57 EUR od 08. rujna 2009. godine,

- na iznos od 43,41 EUR od 06. listopada 2009. godine,

- na iznos od 41,51 EUR od 06. studenog 2009. godine,

- na iznos od 45,07 EUR od 31. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 47,93 EUR od 08. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 51,10 EUR od 06. veljače 2010. godine,

- na iznos od 51,07 EUR od 06. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 56,58 EUR od 10. travnja 2010. godine,

- na iznos od 55,54 EUR od 11. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 57,57 EUR od 11. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 75,23 EUR od 10. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 71,59 EUR od 11. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 82,70 EUR od 11. rujna 2010. godine,

- na iznos od 78,86 EUR od 12. listopada 2010. godine,

- na iznos od 72,69 EUR od 11. studenog 2010. godine,

- na iznos od 85,71 EUR od 11. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 102,27 EUR od 11. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 90,55 EUR od 11. veljače 2011. godine,

- na iznos od 94,66 EUR od 11. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 89,43 EUR od 12. travnja 2011. godine,

- na iznos od 90,37 EUR od 11. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 112,57 EUR od 11. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 114,73 EUR od 30. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 130,82 EUR od 11. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 121,36 EUR od 10. rujna 2011. godine,

- na iznos od 111,00 EUR od 11. listopada 2011. godine,

- na iznos od 103,17 EUR od 11. studenog 2011. godine,

- na iznos od 102,39 EUR od 10. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 107,23 EUR od 11. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 111,44 EUR od 11. veljače 2012. godine,

- na iznos od 112,01 EUR od 10. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 109,09 EUR od 11. travnja 2012. godine,

- na iznos od 111,06 EUR od 11. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 112,41 EUR od 12. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 110,14 EUR od 11. srpnja 2012. godine

- na iznos od 110,74 EUR od 11. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 109,04 EUR od 11. rujna 2012. godine,

- na iznos od 105,36 EUR od 11. listopada 2012. godine,

- na iznos od 109,28 EUR od 10. studenog 2012. godine,

- na iznos od 111,16 EUR od 11. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 109,44 EUR od 11. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 102,46 EUR od 12. veljače 2013. godine,

- na iznos od 108,73 EUR od 12. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 109,28 EUR od 11. travnja 2013. godine,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 99,17 EUR od 11. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 2.641,03 EUR od 21. lipnja 2013. godine,

do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g. prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.210,57 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 09. prosinca 2024. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 818-50-4282433 od 25. srpnja 2007. sklopljenog između tužiteljice i tuženika kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke kao tuženika i

- isplata iznosa od 7.384,03 eura iz osnove razlike kamatnih stopa prvotno ugovorene kamatne stope i stope kamata koje su se kasnije mijenjale odlukama banke.

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj: 818-50-4282433 od 25. srpnja 2007. za kupnju vozila, i to na iznos od 30.416,12 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je u članku 2. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena kamata od 5,49% godišnje promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da je ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je odredbe članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužiteljice, u svojstvu korisnice kredita, i tuženika kao davatelja kredita kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ništetne jer kamatna stopa u vrijeme ugovaranja ugovora o kreditu nije bila određena, a niti odrediva, nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koju promjenu ugovorene kamatne stope donosi isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju motornog vozila, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da je odredba o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljicom, kao korisnikom kredita, nepoštena te stoga ništetna prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima kojima je tuženik promjenljivu kamatnu stopu odredio sukladno aktima banke, bez suglasnosti i sudjelovanja tužiteljice, ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tražbine tužiteljice jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 13. lipnja 2014., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 8. svibnja 2019.

16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na rujan 2007., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., a tužba u ovom predmetu je podnesena 8. svibnja 2019., nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

17. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Ivone Ivanović proizlazi da razlika između plaćene kamate po ugovoru o kreditu koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu iznosi 7.384,03 eura sa zateznom kamatom.

18. Polazeći od navedenog, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Ivone Ivanović, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužiteljici isplati iznos od 7.384,03 eura iz osnove razlike kamatnih stopa prvotno ugovorene kamatne stope i kamatne stope koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika te naknadi parnični trošak u iznosu od 2.210,57 eura sa zateznim kamatama.

19. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika jednostrano mijenjanje kamatne stope nije moglo ići na štetu tužitelja kao potrošača. Za razliku od tužiteljice koja je potrošač, tuženik je, kao financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 12. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić