REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-148/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆM, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog ĆM izjavljenoj po branitelju po službenoj dužnosti Borisu Brljačiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K- 682/17-27 od 24. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe optuženog ĆM, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda, te se na temelju odredbe članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

optužba odbija

protiv optuženog ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], s posljednjim prijavljenim prebivalištem u [adresa] 2481

da bi:

2) u svojstvu i vremenu kao pod 1) u Rijeci, nije vodio poslovne knjige koje je bio dužan voditi i to dnevnik, glavnu knjigu te pomoćne knjige

dakle, nije vodio poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po članku 248. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi ŠM za kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11, na temelju članka 256. stavka 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 u odnosu na odbijajući dio presude troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08 točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

IV. Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĆM te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog ĆM, kome se sudilo u odsutnosti, zbog dva kaznena djela protiv gospodarstva i to kaznenog djela - utaja poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11 i kaznenog djela - povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11, na način da mu je za kazneno djelo iz članka 256. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i za kazneno djelo iz članka 248. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naloženo je optuženiku da podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 kn (dvije tisuće kuna), troškove vještačenja u iznosu od 8.038,40 kn (osam tisuća trideset osam kuna i četrdeset lipa), nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Borisa Brljačića iz Rijeke o visini kojih troškova će sud sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08 donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŠM po branitelju po službenoj dužnosti Borisu Brljačiću, odvjetniku iz Rijeke.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Žalba optuženog ĆM nije osnovana.

6. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 utvrdio povredu Kaznenog zakona na štetu okrivljenika jer je u međuvremenu nastupila zastara kaznenog progona za kazneno djelo protiv gospodarstva - povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po članku 248. KZ/11.

6.1. Naime, za kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11 je u činjeničnom opisu pod točkom 2) optužnice navedeno da je počinjeno u vremenu kao pod 1), dakle u vremenu od 1. ožujka 2012. do 30. lipnja 2012. Za ovo kazneno djelo je KZ/11 propisao kaznu zatvora do tri godine. Temeljem odredbe članka 81. stavka 1. alineja 5. KZ/11 zastara kaznenog progona za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine nastupa deset godina od počinjenja tog djela. Temeljem odredbe članka 81. stavka 3. KZ/11 ukoliko je prije proteka rokova zastare iz stavka 1. tog članka donesena prvostupanjska presuda zastara kaznenog progona se produljuje za daljnje dvije godine. Zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz članka 248. KZ/11 opisano u točci 2) prvostupanjske presude nastupila je dakle istekom 30. lipnja 2024.

.2. Slijedom navedenog, zbog nastupa zastare kaznenog progona za kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11 valjalo je temeljem odredbe članka 452. točka 6. ZKP/08 odlučiti kao pod točkom I izreke.

7. Optuženi ŠM po branitelju po službenoj dužnosti Borisu Brljačiću, odvjetniku iz Rijeke uvodno najavljuje žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalba podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je presuda proturječna sama sebi i razlozima i jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega presudu nije moguće ispitati. Predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, optuženik navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio subjektivne elemente bića kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11 osim paušalnog navoda

„ Već sam objektivni učin kaznenog djela kako je to on prethodno obrazložen ukazuje na namjeru okrivljenika…Činjenično postupanje okrivljenika sadrži sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članak 256. stavak 1. KZ/11 i to u njegovom kvalificiranom obliku iz stavka 3. KZ/11.“

8.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na utvrđenje oblika krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno te se žalitelja upućuje na dio razloga pobijane presude u točkama 24. i 25. obrazloženja gdje je sumarno, ali dostatno, obrazložen subjektivan odnos optuženika prema kaznenom djelu te implicitno i voljna komponenta izravne namjere obrazlaganjem koje radnje je optuženik poduzeo s sviješću o obilježjima kaznenog djela.

8.2. Ovaj sud nalazi da iz ukupnosti obrazloženja prvostupanjske presude jasno slijedi da je optuženik kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva „Ć“ bio dužan prijaviti činjenice od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze koja je nastala uslijed izuzimanja financijska sredstva u iznosu od 11.600.771,79 kuna sa žiro računa poduzeća bez dokumentiranih knjigovodstvenih isprava, za vlastite potrebe, što se smatra izuzimanjem imovine trgovačkog društva i podliježe obračunu poreza na dohodak od kapitala, a upravo neprijavljivanjem činjenica od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze optuženik je izrazio svijest i volju da počini terećeno kazneno djelo.

8.3. Stoga istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno članku 476. stavku 1. ZKP/08 nije počinjena.

8.4. Iako je sud prvog stupnja, sasvim pogrešno, u zakonskom opisu djela naveo da je došlo do smanjenja porezne obveze, ta pogreška nije u tolikoj mjeri odlučna da bi izreku presude činila nerazumljivom, jer iz činjeničnog opisa nedvojbeno proizlazi da je optuženik kazneno djelo počinio na način da nije prijavio činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze zbog čega je došlo do neutvrđenja porezne obveze velikih razmjera jer prelazi 600.000,00 kuna odnosno 26.544,56 eura.

9. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona. Suprotno takvom žalbenom navodu, koji se posebno i ne obrazlaže osim navođenja zakonskog teksta, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud, primijenio kazneni zakon kada je optuženog ĆM proglasio krivim za kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. I 3. KZ/11 i pri tomu valjano utvrđujući pravni kontinuitet kaznenog djela utaje poreza i drugih davanja iz članka 286. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04; 84/05; 71/06; 110/07, 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97) sa kaznenim djelom iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11 sve u smislu članka 3. stavka 2. KZ/11, zaključivši da je kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11 povoljnije za optuženika.

9.1. Prema tome, nije osnovana žalba optuženog izjavljena iz žalbenog razloga povrede kaznenog zakona, niti je ovaj drugostupanjski sud našao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

10. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se žalbeni navod posebno i ne obrazlaže osim navođenja zakonskog teksta. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, u potpunosti i točno utvrdio sve činjenice kada je optuženog ĆM proglasio krivim za utuženo kazneno djelo utaja poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11, činjeničnog opisa razvidnog iz izreke pobijane presude.

10.1. Svoja utvrđenja prvostupanjski sud temelji na svim izvedenim dokazima, posebno sadržaju materijalne dokumentacije: izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Paolo tekstil d.o.o. Rijeka, porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, Klasa: UP/I-O-215-02/15-01/2, Urbroj: 513-07-28-01/15-1 od 23. siječnja 2015., zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru Ministarstva financija, Porezne uprave Područnog ureda Rijeka, Klasa: O-215-02/14-01/15, Urbroj: 513-07-08/14-14 od 10. prosinca 2014., analitičke konto kartice Veneto banke d.d. – detaljni prikaz za trgovačko društvo Paolo tekstil d.o.o. za razdoblje od 01. siječnja 2012. do 31. prosinca 2015., promet po računu Zagrebačke banke d.d. za trgovačko društvo Paolo tekstil d.o.o. za razdoblje od 05. ožujka 2012. do 17. rujna 2013., promet po računu Croatia banke d.d. za trovačko društvo Paolo tekstil d.o.o. za razdoblje od 04. travnja 2012. do 20. rujna 2013., zatim i iskaza svjedoka RM, PM i UM kao i iskaza i pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Dijane Tomljanović Butković. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

10.2. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica.

11. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni u smislu članka 478. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je ispitao i u tom dijelu pobijanu presudu.

11.1. Prilikom odmjeravanja kazne u odnosu na optuženika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

11.2. Preinačenjem prvostupanjske presude kao pod točkom I. izreke ove presude, povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, u tom dijelu na način da se na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08 optužba odbija za kazneno djelo protiv gospodarstva - povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po članku 248. KZ/11, a optuženik se tereti za kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11, za koje je proglašen krivim, ovaj drugostupanjski sud je optuženika za kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11, na temelju članka 256. stavka 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

11.3. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne na koju je osuđen optuženik dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini.

13. Slijedom navedenog valjalo je u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu kako je to navedeno pod točkama I. i II. izreke ove presude (članak 486. stavak 1. ZKP/08), dok se žalba optuženog ĆM odbija kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda (članak 482. ZKP/08).

Slavonski Brod, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić