REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-1071/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirc, člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TĆ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić i dr. iz Virovitice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, Strossmayerov trg 8, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj P-452/2021-31 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-452/2021-31 od 11. studenog 2024.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem sadržanim u presudi suda prvog stupnja suđeno je:
Prihvaća se u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od ukupno 4.822,16 EUR zajedno sa zateznim kamatama, tekućim i to na iznos od:
na iznos od 6,27 EUR počam od dana 28.09.06. pa do isplate
na iznos od 3,68 EUR počam od dana 10.10.06. pa do isplate
na iznos od 0,24 EUR počam od dana 04.03.08. pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR počam od dana 31.03.08. pa do isplate
na iznos od 1,54 EUR počam od dana 14.10.08. pa do isplate
na iznos od 0,16 EUR počam od dana 31.10.08. pa do isplate
na iznos od 8,03 EUR počam od dana 20.12.08. pa do isplate
na iznos od 23,58 EUR počam od dana 31.12.08. pa do isplate
na iznos od 27,02 EUR počam od dana 31.01.09. pa do isplate
na iznos od 28,68 EUR počam od dana 28.02.09. pa do isplate
na iznos od 24,62 EUR počam od dana 31.03.09. pa do isplate
na iznos od 25,52 EUR počam od dana 30.04.09. pa do isplate
na iznos od 18,35 EUR počam od dana 31.05.09. pa do isplate
na iznos od 13,07 EUR počam od dana 30.06.09. pa do isplate
na iznos od 14,48 EUR počam od dana 31.07.09. pa do isplate
na iznos od 0,09 EUR počam od dana 31.08.09. pa do isplate
na iznos od 16,50 EUR počam od dana 24.09.09. pa do isplate
na iznos od 17,13 EUR počam od dana 30.09.09. pa do isplate
na iznos od 40,08 EUR počam od dana 19.12.09. pa do isplate
na iznos od 23,97 EUR počam od dana 31.12.09. pa do isplate
na iznos od 29,73 EUR počam od dana 31.01.10. pa do isplate
na iznos od 1,20 EUR počam od dana 28.02.10. pa do isplate
na iznos od 35,23 EUR počam od dana 25.03.10. pa do isplate
na iznos od 36,78 EUR počam od dana 31.03.10. pa do isplate
na iznos od 0,95 EUR počam od dana 30.04.10. pa do isplate
na iznos od 42,47 EUR počam od dana 18.05.10. pa do isplate
na iznos od 38,18 EUR počam od dana 31.05.10. pa do isplate
na iznos od 0,07 EUR počam od dana 30.06.10. pa do isplate
na iznos od 62,65 EUR počam od dana 06.07.10. pa do isplate
na iznos od 5,14 EUR počam od dana 31.07.10. pa do isplate
na iznos od 51,79 EUR počam od dana 13.08.10. pa do isplate
na iznos od 24,43 EUR počam od dana 31.08.10. pa do isplate
na iznos od 56,68 EUR počam od dana 09.09.10. pa do isplate
na iznos od 69,67 EUR počam od dana 30.09.10. pa do isplate
na iznos od 46,45 EUR počam od dana 31.10.10. pa do isplate
na iznos od 14,76 EUR počam od dana 06.11.10. pa do isplate
na iznos od 58,48 EUR počam od dana 30.11.10. pa do isplate
na iznos od 21,80 EUR počam od dana 04.12.10. pa do isplate
na iznos od 103,85 EUR počam od dana 31.12.10. pa do isplate
na iznos od 86,80 EUR počam od dana 31.01.11. pa do isplate
na iznos od 15,56 EUR počam od dana 28.02.11. pa do isplate
na iznos od 77,18 EUR počam od dana 04.03.11. pa do isplate
na iznos od 85,25 EUR počam od dana 31.03.11. pa do isplate
na iznos od 18,84 EUR počam od dana 30.04.11. pa do isplate
na iznos od 71,19 EUR počam od dana 06.05.11. pa do isplate
na iznos od 11,14 EUR počam od dana 31.05.11. pa do isplate
na iznos od 108,26 EUR počam od dana 06.06.11. pa do isplate
na iznos od 2,91 EUR počam od dana 30.06.11. pa do isplate
na iznos od 110,17 EUR počam od dana 05.07.11. pa do isplate
na iznos od 15,92 EUR počam od dana 31.07.11. pa do isplate
na iznos od 151,82 EUR počam od dana 16.08.11. pa do isplate
na iznos od 120,74 EUR počam od dana 30.09.11. pa do isplate
na iznos od 125,83 EUR počam od dana 15.10.11. pa do isplate na iznos od 127,29 EUR počam od dana 09.11.11. pa do isplate
na iznos od 224,68 EUR počam od dana 21.12.11. pa do isplate
na iznos od 128,35 EUR počam od dana 31.01.12. pa do isplate
na iznos od 86,10 EUR počam od dana 29.02.12. pa do isplate
na iznos od 44,63 EUR počam od dana 06.03.12. pa do isplate
na iznos od 22,25 EUR počam od dana 31.03.12. pa do isplate
na iznos od 103,58 EUR počam od dana 11.04.12. pa do isplate
na iznos od 129,96 EUR počam od dana 30.04.12. pa do isplate
na iznos od 3,64 EUR počam od dana 31.05.12. pa do isplate
na iznos od 128,06 EUR počam od dana 16.06.12. pa do isplate
na iznos od 10,18 EUR počam od dana 30.06.12. pa do isplate
na iznos od 250,05 EUR počam od dana 02.08.12. pa do isplate
na iznos od 1,76 EUR počam od dana 31.08.12. pa do isplate
na iznos od 242,26 EUR počam od dana 20.09.12. pa do isplate
na iznos od 121,14 EUR počam od dana 31.10.12. pa do isplate
na iznos od 0,06 EUR počam od dana 30.11.12. pa do isplate
na iznos od 126,00 EUR počam od dana 13.12.12. pa do isplate
na iznos od 128,26 EUR počam od dana 31.12.12. pa do isplate
na iznos od 0,99 EUR počam od dana 31.01.13. pa do isplate
na iznos od 120,20 EUR počam od dana 05.02.13. pa do isplate
na iznos od 0,31 EUR počam od dana 28.02.13. pa do isplate
na iznos od 119,6 EUR počam od dana 08.03.13. pa do isplate
na iznos od 4,06 EUR počam od dana 31.03.13. pa do isplate
na iznos od 139,35 EUR počam od dana 15.04.13. pa do isplate
na iznos od 109,98 EUR počam od dana 13.05.13. pa do isplate
na iznos od 108,07 EUR počam od dana 18.06.13. pa do isplate
na iznos od 113,22 EUR počam od dana 08.07.13. pa do isplate
na iznos od 114,46 EUR počam od dana 31.07.13. pa do isplate
na iznos od 118,73 EUR počam od dana 31.08.13. pa do isplate sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate sve u roku 15 dana".
r i j e š i o j e
II. Odbacuje se kao nepravodoban prigovor radi prijeboja izjavljen dana 16.10.2024 po tuženiku kojim se Utvrđuje da postoji potraživanje Tuženika prema Tužitelju u iznosu od EUR 182,09 zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
− na iznos od EUR 0,24 počev od dana 8.11.2006. godine pa do isplate; − na iznos od EUR 4,56 počev od dana 22.12.2006. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 1,93 počev od dana 20.3.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 5,25 počev od dana 11.4.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 12,50 počev od dana 1.6.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 14,86 počev od dana 1.7.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 0,20 počev od dana 1.8.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 0,01 počev od dana 3.8.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 10,29 počev od dana 30.8.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 0,59 počev od dana 1.9.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 11,58 počev od dana 6.9.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 4,08 počev od dana 1.10.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 27,90 počev od dana 10.10.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 9,59 počev od dana 20.11.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 0,07 počev od dana 1.12.2007. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 14,91 počev od dana 1.1.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 8,81 počev od dana 1.2.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 0,41 počev od dana 1.3.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 1,05 počev od dana 6.4.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 8,36 počev od dana 1.5.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 10,07 počev od dana 8.6.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 1,50 počev od dana 1.7.2008. godine pa do isplate
− na iznos od EUR 6,95 počev od dana 17.7.2008. godine pa do isplate, − na iznos od EUR 0,36 počev od dana 1.8.2008. godine pa do isplate
− na iznos od EUR 22,76 počev od dana 27.9.2008. godine pa do isplate − na iznos od EUR 2,56 počev od dana 1.10.2008. godine pa do isplate i to do dana 31. prosinca 2007. godine određenim temeljem čl. 1. st. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.349,57 Eur- a zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja (11. studenoga 2024.) pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
IV. U razlici od zatraženog (2.775,00 Eur-a) do dosuđenog iznosa od 2.349,57 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate odbija se zahtjev za naknadu troška tužitelja kao neosnovan.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).
2.1. Smatra da tužitelj nije dokazao da je Ugovor o kreditu bio predmetom postupka Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13, a s obzirom na pravio o teretu dokazivanja iz članka 221. ZPP trebao je dokazati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u postupku Pž-7129/13.
2.2 Nadalje, da je bitna povreda počinjena stoga što je prvostupanjski sud propustio proučiti sve dokazne prijedlog tuženika, prije svega saslušanja tužitelja te javnog bilježnika, a glede prijepora oko jasnoće ugovora.
2.3. Tvrdnji je da se presuda VTS Pž-7129/13 nije trebala primijeniti izravno na Ugovor o kreditu pa da je stoga tužitelj trebao do dokazati, a opravdava ugovaranje valutne klauzule.
2.4. Nepotpunost utvrđenog činjeničnog stanja vidi i u tome što su zanemareni svi akti podnositelja žalbe, ali i u svezi s pogrešno formuliranim tužbenim zahtjevom, a da je prvostupanjski sud napravio propust kada nije uzeo u obzir koje je tuženik pretplatio u razdobljima kada je tečaj bio niži od početnog ugovoreno.
2.5. Pogrešnim smatra i tumačenje suda u pogledu odredbi zastare potraživanja.
2.6. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a tužitelju naloži plaćanje troškova parničnog postupka. Traži troškove podnesene žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka koju bi prvostupanjski sud počinio, time što je po njegovom mišljenju pravna odredba članka 221. ZPP tužitelj trebao dokazati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetna sadržaju presude VTS Pž-7129/13, ovaj sud je stajališta da su takve tvrdnje tuženika neosnovane, budući se prvostupanjski sud pozvao na navedenu presudu, a s tim u vezi nije na tužitelju teret takvog dokazivanja.
5.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe te osnovanosti visine tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.
7. Predmetom tužbe je zahtjev tužitelja radi povrata iznosa neosnovano plaćenih iznosa kreditnih anuiteta temeljem ništetnih odredbi sklopljenog Ugovora o kreditu broj 538-50-3605754 koji je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom dana 9.8.2006.
8. Među strankama je nesporno:
- da su 9. kolovoza 2006. zaključili Ugovor o kreditu za kupnju novih vozila OPEL broj 538-50-3605754 na iznos kunske protuvrijednosti od 39.181,19 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20% godišnje, uz ugovoreni anuitet iznosa od 557,47 CHF mjesečno obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja, dakle nije sporno da je valuta obveza ugovorena u valuti CHF, dok je valuta ispunjenja obveze ugovorena u kunskog protuvrijednosti sve plativo po srednjem tečaju kreditora ( tuženika ) u odnosu na
CHF na dan plaćanja anuiteta kredita
- da je riječ o namjenskom kreditu za kupnju novog vozila marke OPEL,
- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit 31. kolovoza 2013.,
- da je za vrijeme otplate kredita došlo do promjene kretanja visine srednjeg tečaja tuženika kao kreditora u odnosu na početni takav tečaj koji je važio na dan stavljanja kredita na raspolaganju tužitelju kao korisniku kredita i to na način da je isti porastao što je vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka sve naznačeno u koloni 3 nalaza i mišljenja ( 504-507) naznačeno cit "srednji tečaj datum uplate" u odnosu na početni tečaj navedeno u koloni 5 ( 4,608624) ,
- da je tužitelj preplatio iznos od 36.332,74 kn ( 4.822,16 Eur-a), koji iznos predstavlja razliku između iznosa koji je tužitelj zbog porasta srednjeg tečaja kreditora u odnosnu na valutu CHF platio i koji je važio u trenutku plaćanja anuiteta kredita u odnosu na početni tečaj kreditora koji je važio na dan stavljanja kredita na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita.
9. Kao prijepore prvostupanjski sud nalazi:
-da li tužitelj ima utvrđeno svojstvo potrošača kao fizička osoba jer se samo pod tako utvrđenom pretpostavkom može ostvariti pravnu zaštite u smislu odredbi koje pruža nacionalno zakonodavstvo i Direktive vijeća Europe o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima a o toj činjenici ovisi i zaključak ovog suda da li se na konkretni spor imaju primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je prethodio vođenju ovog postupka a koji je vođen kod Ts u Zagrebu
-sporno je da li tužitelj ima valjanu pravnu osnovu na kojoj se temelji tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu više plaćenih anuitetnih iznosa zbog promjene visine srednjeg deviznog tečaja kreditora gdje je valuta obveze ugovorena u CHF-u kao zaštitnoj deviznoj klauzuli za vrijeme otplate kredita, sve temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na tako ugovorenu klauzulu,
-sporna je osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja tužitelja istaknut od strane tuženika
-sporno je i to da li se na konkretan spor mogu primjenjivati utvrđenja iz pravomoćno okončanog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, kojima je utvrđeno da je, između ostalog i tuženik, u Ugovorima o kreditu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica obveze CHF.
-sporna je osnovanosti eventualno istaknutog prigovora radi prijeboja tuženika na način da se u prijeboj sa tražbinom tužitelja ukoliko sud ocjeni takav zahtjev osnovanim ima u prijeboj staviti i potraživanje tuženika koje ostvaruje prema tužitelju po osnovi negativnih tečajnih razlika dakle svih onih razlika za koje smatra da je oštećen kao kreditor u vrijeme kada je tečaj po kojem je tuženik platio obroke bio niži u odnosu na početni tečaj kreditora koji je važio na dan stavljanje kredita na raspolaganje tužitelja, a prije svega sporni su prigovori procesne naravi istaknuti po tuženika i to prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanjem, prigovor pravomoćno presuđene stvari i prigovor postojanja dvostruke litispendencije
-sporna je činjenica da li je tužitelj od strane tuženika u postupku vođenja pregovora oko sklapanja Ugovora o kreditu dakle u predugovornoj fazi bio u cijelosti i potpuno obaviješten o svim mogućim potencijalnim rizicima u odnosu na ugovorenu zaštitnu deviznu klauzulu u CHF posebno da se radi o valuti koja u vrijeme globalnih gospodarskih i financijskih kriza ima iskazani potencijal naglog rasta tečaje i na koji način se to potencijalno može odraziti na tužitelja kao potrošača tijekom trajanja ugovorenog roka otplate kredita.
10. Odgovarajući na navedene prijepore te obrazlažući odluku o prihvaćanju tužbe i tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud se poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu ZZP), Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO) odnosno ostale odredbe ZOO kojima je reguliran institut zastare, praksu Europske unije, odluke Ustavnog suda kao i Vrhovnog suda, i odredbe ZPP-a, posebno odredbe članka 502c. ZPP.
11. Materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
12. Neosnovano u žalbi tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je Ugovor o kreditu bio predmetom postupka VTS RH Pž-7129/13 i pravilno se u presudi prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 502c. ZPP i u tom pravcu niti je počinjena bina povreda odredaba parničnog postupka, a isto tako, odluka nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Stoga se osnovano prvostupanjski sud poziva na presudu VTS RH Pž-7129/13, kao što je osnovano i pozivanje na presudu Vrhovnog suda RH Revt-249/14.
14. Neosnovano nadalje u žalbi tuženik smatra da su pogrešno primijenjene odredbe članka 295. ZOO stoga što bi zanemario opće odredbe tuženika, budući s obzirom na iste trebao doći do zaključka da sklopljenim ugovorom nisu prouzročene nikakve neravnoteže u pravima i obvezama stranka. To tim više što je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije dokazao da su u periodu pojedinačnih pregovora s tužiteljem istom objašnjeni razlozi i izneseni točni i razumljivi kriteriji na temelju kojih bi mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF kako to ispravno primjećuje prvostupanjski sud, navodeći, nadalje, da tuženik nije dokazao da je tužitelja obavijestio da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći nego li primjerice isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR te pravilno izvodi zaključak da su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u konkretnom ugovoru o kreditu tužitelja, nepoštene ugovorne odredbe, i to u smislu odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003) važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o nerazumljivim odredbama iz kojih nisu bili jasno vidljivi povećani rizici kojima je zbog promjene tečaja bio izložen tužitelj kao ugovaratelj kredita s valutnom klauzulom u CHF, a radilo se i o odredbama unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženiku o kojim se odredbama nije pregovaralo. 15. Stoga niti Opći akti tuženika, ako tužitelju nisu objašnjeni nisu od značaja za ocjenu osnovanosti osnove tužbe.
16. Suprotno navodima žalbe iz predmetnog Ugovora o kreditu o tome da je tužitelj trebao dokazati status potrošača valja navesti da se potrošačem smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (čl. 3. toč. 1. ZZP/03 i ZZP/07), a iz odredaba predmetnog Ugovora o kreditu ne proizlazi da bi ga tužitelj sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj aktivnosti.
17. Neosnovano je i ustrajavanje tuženika na prigovoru zastare.
17.1. To iz razloga, što rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne odredbe ugovora o kredita u CHF, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske - Izvodi iz Zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 31. siječnja 2022.), odnosno u konkretnom slučaju vezano za valutu u CHF od 14. lipnja 2018. kada je donesena pravomoćna presuda u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a predmetna tužba podnesena je prije isteka zastarnog roka.
18. Što se tiče prigovora negativne tečajne razlike valja istaći da je odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
18.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prije čijeg donošenja je sud odlučivao u proširenom vijeću prema čl. 390. st. 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno i u ovom predmetu:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
18.2. Proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.
18.3. Dakle, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
18.4. Stoga je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.
19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. da, sukladno čl. 1111. i čl. 29. ZOO-a, isplati tužitelju po osnovi stjecanja bez osnove dosuđeni iznos koji je platio tuženiku više nego što bi platio s početno ugovorenom kamatnom stopom i početnim tečajem CHF.
20. Naime, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev jer je nesporno koji je tužitelj iznos pretplatio, pa se tuženik neosnovano obogatio te je pravilno primijenjeno materijalno pravo te tužitelju dosudio iznos od 4.822,16 eura uz pripadajuću z.z. kamatu sukladno članku 1115. ZOOO koja teče od dana preplaćenog svakog specificiranog pojedinog anuiteta, budući je tuženik bio nepošten.
21. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnom zahtjevu, tako i o u odluci o troškovima postupka, koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni, dok je odluka o trošku žalbenog postupka za tuženika donesena u smislu čl. 166. st. 1. ZPP-a.
U Slavonskom Brodu, 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić
