Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ob-9/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Mučnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi utvrđivanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-645/2023-15 od 24. siječnja 2025., 12. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba protustranke i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-645/2023-15 od 24. siječnja 2025. na način da odbija prijedlog predlagateljice za utvrđenje da je živjela u izvanbračnoj zajednici sa sad pok. ĆA, u razdoblju od 2016. do njegove smrti **.**.2023.
Obrazloženje
1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Utvrđuje se da je predlagateljica CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], živjela u izvanbračnoj zajednici s pok. ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], s posljednjim prebivalištem na adresi u [adresa], i to od 2016. do njegove smrti **.**.2023."
2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu je podnijela protustranka iz žalbenih razloga, bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, bez prijedloga postupanja ovog suda po izjavljenoj žalbi, ali sadržajno smatrajući da predlagateljica nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice.
3. Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba je osnovana, iako ne i svi žalbeni navodi.
5. Sud prvoga stupnja zaključio je da su predlagateljica i sada pok. ĆA živjeli u izvanbračnoj zajednici neprekidno od 2016. do smrti pok. OA **.**.2023. pozivajući se na odredbu članka 22. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 dalje: ZMO).
6. S obzirom da se žalba izjavljuje zbog svih žalbenih razloga, dakle i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, ovaj sud je mišljenja da je ostvaren ovaj žalbeni razlog, budući da se u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između dviju fizičkih osoba ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, zbog čega je prijedlog predlagatelja zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani protustranke trebalo odbiti.
7. Naime, prema članku 22. stavak 3. ZMO-a pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ZMO smatra se izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku. Dakle iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran.
8. Pored toga prema odredbi članka 436. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15 i 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: OBZ) propisano je tko su stranke u izvanparničnom postupku odnosno posve je razvidno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranka stječe utvrđuje u odnosu na osobe koja imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Prema tome radi se o sporu između fizičkih osoba, odnosno u takvom postupku ne odlučuje se o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
9. Ovakvo pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1639/2018-2 od 02. veljače 2022.
10. Osim toga, ovaj sud je stava da je u konkretnom slučaju status izvanbračnog druga ostavitelja, utvrđen u ostavinskom postupku, a koji status su priznali zakonski nasljednici ostavitelja, njegova djeca, što je vidljivo ne samo iz prijedloga već i iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. OA, koji je dostavljen uz prijedlog. Status izvanbračnog druga ostavitelja, utvrđen u ostavinskom postupku ne može imati učinak samo u tom postupku. To bi teoretski moglo značiti da je predlagateljici u ostavinskom postupku priznat status izvanbračnog druga, a da u ovom postupku, sa istim zahtjevom bude odbijena. To dovodi do pravne nesigurnosti i po stavu ovog suda do nepotrebnih troškova koji proizlaze iz ovakvih postupaka, jer predlagateljica ima status izvanbračnog druga, koji joj nije osporen, odnosno koji joj je priznat u ostavinskom postupku, a time i pravo na zakonsko nasljeđivanje ostavitelja, što je na tragu pravnog shvaćanja izraženog u gore citiranoj odluci VSRH.
11. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a.
Dubrovnik, 12. veljače 2025.
Sutkinja:
Kate Brajković
