Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-382/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Vlatke Fresl Tomašević, kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik iz Đakova, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-104/2022-27 od 31. listopada 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-104/2022-27 od 31. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-104/2022-27 od 31. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka nije prihvaćen.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.553,40 eura (na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF) sa zakonskim zateznim kamatama i to na:

- Iznos od 1,10 eura počevši od 01.12.2005. godine pa sve do isplate

- Iznos od 3,54 eura počevši od 01.11.2008. godine pa sve do isplate

- Iznos od 6,15 eura počevši od 01.01.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 8,02 eura počevši od 01.02.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 8,87 eura počevši od 01.03.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 6,65 eura počevši od 01.04.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 7,11 eura počevši od 01.05.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 3,47 eura počevši od 01.06.2009. godine pa sve do ispate

- Iznos od 0,79 eura počevši od 01.07.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 1,50 eura počevši od 01.09.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 2,91 eura počevši od 01.09.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 2,79 eura počevši od 01.10.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 1,36 eura počevši od 01.11.2009. godine pa sve do isplate

- Iznos od 4,04 eura počevši od 01.12.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 6,19 eura počevši od 01.01.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 9,24 eura počevši od 01.02.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,54 eura počevši od 01.03.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 12,69 eura počevši od 01.04.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 11,90 eura počevši od 01.05.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 13,44 eura počevši od 01.06.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 26,70 eura počevši od 01.07.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 23,97 eura počevši od 01.08.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 32,32 eura počevši od 01.09.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 29,44 eura počevši od 01.10.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 24,80 eura počevši od 01.11.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 34,58 eura počevši od 01.01.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 47,03 eura počevši od 01.01.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 38,21 eura počevši od 01.02.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 41,31 eura počevši od 01.03.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 37,37 eura počevši od 01.04.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 38,08 eura počevši od 01.05.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 54,78 eura počevši od 01.06.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 56,39 eura počevši od 01.07.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 70,21 eura počevši od 01.08.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 63,06 eura počevši od 01.09.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 55,25 eura počevši od 01.10.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 54,17 eura počevši od 01.11.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 53,57 eura počevši od 01.12.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 57,28 eura počevši od 01.01.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 60,52 eura počevši od 01.02.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 60,97 eura počevši od 01.03.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 58,72 eura počevši od 01.04.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 60,23 eura počevši od 01.05.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 61,26 eura počevši od 01.06.2012. godine pa sve do isplate - iznos od 59,52 eura počevši od 01.07.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 59,98 eura počevši od 01.08.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 58,67 eura počevši od 01.09.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 55,85 eura počevši od 01.10.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 58,86 eura počevši od 01.11.2012. godine pa sve do isplate po kamatnoj stopi do 31. prosinca 2007. godine određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) , a od 01. kolovoza 2015 . pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici IF, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu do 1.541,98 eur eur sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 31. listopada 2024. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine. Traži trošak žalbe.

3. Protiv dijela te presude pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1 i 3. ZPP-a predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

U odnosu na žalbu tuženika:

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa je pobijana presuda sačinjena sukladno odredbi čl. 338. ZPP-a.

7. Time što je sud postupao po preciziranom i usklađenom tužbenom zahtjevu po provedenom vještačenju, koji predstavlja povišenje zahtjeva u odnosu na inicijalni tužbeni zahtjev iz tužbe pa time i preinaku tužbe, on je pravilno postupio. Prema odredbama čl. 193. st. 1., 2. i 3. ZPP, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe, potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Iznimka se prema Noveli iz 2019. primjenjuje na sve postupke u tijeku. Tužiteljica je tek po provedenom vještačenju, određenom prema zadatku od strane suda, mogla znati visinu svog potraživanja, s obzirom na taj zadatak. Nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), pri čemu valja dodati da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva pa nedopuštanje preinake tužbe koje je uslijedilo ovdje odmah nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo te i ovaj sud cijeni da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

8. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nisu osnovani ni daljnji žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa na temelju utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula kojoj je glavnica vezana uz CHF.

11. Neosnovano tuženik navodi da je sud prvog stupnja, iako se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, trebao u individualnom postupku kao što je ovaj, ponovno dokazivati činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora, budući da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 13. rujna 2019. godine, a koje se odnose i na tuženika, utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja te u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke na potpunoj obavijesti, a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, što je sud prvog stupnja i učinio.

13. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koja je donesena u kolektivnom sporu, a odnosi se i na tuženika u pojedinačnom sporu, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nema potrebe u navedenom pravcu ponovo provoditi dokazni postupak i utvrđivati ništetnost spornih odredbi jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tih postupaka, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošače.

14. Isto tako, navedenom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je ugovorena otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te se nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je, također, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 78/15 - dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

16. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednak vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa, načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koji je banka isplatila potrošaču, međutim, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava na temelju ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta pa visina glavnog predmeta ugovora - novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

17. Sukladno navedenom, to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

18. Pritom nije dostatno da su odredbe tužiteljici kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga je banka, kao pružatelj usluge, morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe, postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

19. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica podignula kredit kod tuženika, a da pritom nije informirana o rizicima ugovaranja u valuti CHF, a tada joj je bio važan iznos anuiteta koji je bio daleko niži u odnosu na kredit u eurima, time da kako su anuiteti rasli i mijenjali se obzirom da je taj kredit bio najpovoljniji, a od strane banke mu nije bilo nuđeno sklapanje ugovora u drugim valutama te da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu dobila unaprijed sastavljen ugovor od strane tuženika i da je jedina odredba o kojoj je mogao pregovarati bio rok otplate samog kredita dok o svim ostalim odredbama nije pregovarao. Od strane javnog bilježnika i djelatnika banke nije bio upozoren na rizičnost sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom.

20. Iz navedenog ne proizlazi da bi obavijesti ukoliko i jesu bile dane bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim". Pravilno je sud prvog stupnja odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer tuženik na kojem je bio teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača nije dokazao da su potrebne obavijesti za informiranost tužiteljice doista i dane.

21. Prema tome, iz navedenog jasno proizlazi odlučna činjenica u ovom postupku da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo i da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te da zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 96/03 - dalje: ZZP-a/2023/ te čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP/07/). Dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača (čl. 86. ZZP-a/03 i čl. 101. ZZP-a/07) te da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavnost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (čl. 87. ZZP-a/03 i čl. 102. ZZP-a/07).

22. Takvim načinom ugovaranja prema jednostranoj odluci tuženika, tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope, prebacio na tužiteljicu, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

23. Stoga je tuženiku kao instituciji koja se bavi kreditiranjem bila poznata ili trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima, koji su u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredbi može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi te posljedično povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.

24. Uz iznijeto, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na odredbu o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi čl. 12. ZOO, kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarenju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te kad je riječ o profesionalnoj djelatnosti urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane.

25. Sukladno navedenom, kad je potrošač izvršio plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, mora imati pravo na povrat tih plaćanja, jer je pravo potrošača na restituciju posljedica neobvezujuće prirode nepoštene ugovorne odredbe.

26. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan je vratiti je, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

27. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala pa kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

28. S obzirom na to da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata pojedinih iznosa, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

29. U odnosu na prigovor zastare valja reći da se u ovom postupku primjenjuje zastarni rok iz čl. 225. ZOO, a zastara počinje teći nakon što je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržaja istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude u postupku kolektivne zaštite .

30. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od dana pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno taj rok počinje teći od dana pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 - 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

31. Zastara potraživanja prema tuženiku s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Stoga je tužba od 7. siječnja 2022. podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

32. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove i obvezao tuženika da isplati tužiteljici iznos utvrđen knjigovodstvenim vještačenjem sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate (čl. 1115. ZOO).

33. Tuženik ističe i kako u obračunu nije uzet u obzir "manjak" koji mu je nastao u vrijeme nižeg tečaja CHF glede kojih navoda se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-549/23-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tako da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

34. Kako tuženik izrijekom nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na matematički izračun, a prijedlogom dopune nalaza i mišljenja glede izračuna "manjka" koji je nastao tuženiku, a povodom kojeg nije postavio prigovor prijeboja ili radi prebijanja odnosno protutužbu to tuženik ne može s uspjehom osporavati pravilnost utvrđenja vještaka koji je nalaz i mišljenje izradio sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP-a te je sva njegova utvrđenja prvostupanjski sud zakonito prihvatio. 35. Ujedno valja navesti da je i isto i stav proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci posl. br. Rev- 549/23 od 18. prosinca 2023.

36. Odluka o troškovima parničnog postupa donesena je na temelju primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.

37. Ujedno je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, uzevši u obzir Tbr. 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 - dalje: Tarifa), koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

38. Kako je sud prvog stupnja prvostupanjsku odluku donio 31. listopada 2024., a tako i odluku o trošku parničnog postupka, analognoj primjeni odredbe Tbr. 52., pravilno je tužiteljici priznata vrijednost boda na sve parnične radnje u visini od 2,00 eur-a.

39. Stoga je slijedom navedenog valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod u izreci ove drugostupanjske presude.

U odnosu na žalbu tužiteljice:

40. Pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da trošak putovanja punomoćnika tužiteljice na ročište 26. rujna 2024., a s obzirom da je sjedište ureda punomoćnika tužiteljice u [adresa] pada na teret tužiteljice jer je mogla angažirati punomoćnika – odvjetnika iz Zagreba pa ne bi uopće nastao putni trošak te ovakav trošak tužiteljici nije dužan naknaditi tuženik.

41. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević