Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4768/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Planinska 13 A, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Posavec, Rašica, Liszt, iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1970/2019-79 od 29. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1970/2019-79 od 29. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Planinska 13 A, Zagreb, [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju JI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.083,15 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.773,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Preostali dio tužbenog zahtjeva za tijek zateznih kamata za razdoblje od 21. rujna 2016. do 8. studenoga 2016. odbija se kao neosnovan."

2. Protiv dijela navedene presude pod t. I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ta presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa stoga ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ujedno valja navesti da je prvostupanjski sud odlučio o cjelokupno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

8. Pošavši od utvrđenja:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija ni nastanak štetnog događa koji proizlazi i iz dokumentacije koja prileži spisu i to odluke Prekršajnog suda u Zagrebu kojom je osiguranica tuženika proglašena krivom što je dana 21. rujna 2016. oko 16,20 sati, upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] dijelom [adresa] u [adresa], sporednom cestom s postavljenim prometnim znakom "STOP" u smjeru raskrižja [adresa], prošla pored prometnog znaka "STOP", a da nije propustila sva vozila koja su se kretala tim kolnikom, već je ušla u raskrižje uslijed čega je prednjim lijevim dijelom osobnog vozila udarila u prednji desni dio osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao oštećenik tužitelj GI krećući se [adresa], a prometnom nesrećom prouzročena je materijalna šteta,

- da je među strankama sporno da li je u predmetnom štetnom događaju mogla nastati cjelokupna šteta čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, odnosno uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i utužene štete kao i visina te osnovanost tužbenog zahtjeva,

- da svjedoci HI i LI te tužitelj u iskazu suglasno opisuju nastanak predmetnog štetnog događaja te u bitnom navode da se sam štetni događaj dogodio dok se tužitelj kretao ulicom sa prednošću prolaza, a iz sporedne je ulice naišla osiguranica tuženika te se kontakt dogodio između desnog prednjeg dijela vozila tužitelja i lijevog prednjeg dijela vozila kojim je upravljala osiguranica tuženika, time da tužitelj navodi kako se kretao brzinom od 20-30, a najviše 40 km/h, dok osiguranica tuženika iskazuje brzinu od 20-30 km/h te svi suglasno navode kako su se na vozilu tužitelja aktivirali zračni jastuci,

- da su iskazi navedenih svjedoka i tužitelja prihvaćeni jer su u svim bitnim dijelovima suglasni, a potvrđeni su i dokumentacijom dostavljenom u spis, posebno odlukom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-13476/16 od 10. listopada 2016.,

- da je navedenim dokazima po stavu suda utvrđen način na koji se odvio sam štetni događaj, kao i odgovornost osiguranice tuženika za nastanak istoga,

- da je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća od 12. svibnja 2017. utvrđeno da se na temelju prijave štetnog događaja dogodio udar prednjeg krajnjeg desnog dijela osobnog vozila tužitelja u prednji dio lijevog boka osobnog vozila osiguranika tuženika koje mu je zapriječilo put dolaskom iz sporednog smjera s desne strane, time da bi kontakt vozila za nastalo oštećenje prednjeg desnog dijela vozila tužitelja bio teoretski moguć jedino u njegovu snažnom kočenju na jače lijevo skrenuti prednji lijevi kotač vozila osiguranika tuženika, ali bi intenzitet kontakta bio sam po sebi preslab za očekivani način aktiviranja zračnih jastuka i zatezača prednjih sigurnosnih pojaseva,

- da vještak potom navodi da se kontakt vozila stvarno dogodio, ne može se izvesti siguran zaključak, a poglavito zbog okolnosti aktiviranja zračnih jastuka i zatezača prednjih pojaseva kada u postupku pregleda vozila tužitelja nisu utvrđena ranija teška oštećenja sprijeda niti postoje naznake da bi bilo manipulacije s aktiviranjem sustava zaštite putnika, a da kada bi se kontakt i dogodio tada se mehanizam aktiviranja zračnih jastuka i zatezača pojaseva može jedino objasniti neočekivanim radom senzora upravljačkog uređaja,

- da što se tiče visine štete na vozilu tužitelja vještak navodi da je na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta i da visina iste u vrijeme štetnog događaja iznosi uz zadržavanje ostataka vozila 23.230,00 kuna,

- da je vještak i usmeno obrazložio nalaz na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. srpnja 2017. te je naveo da je na vozilu tužitelja došlo i do oštećenja desnog kraka šasije da se samo temeljem fotografija u boji ne može očitovati sa sigurnošću na ovu okolnost jer bi se morao izvršiti premjer vozila da se vidi je li došlo do pomaka nosive strukture vozila, jer naime golim okom vrlo je teško zapaziti ovu deformaciju, a u konkretnom slučaju oštećenja na površini prednjeg dijela vozila tužitelja može se dovesti u svezu s kontaktom s vozilom osiguranika tuženika s time da ostaje problem aktiviranja zračnih jastuka i zatezača prednjih sigurnosnih pojaseva, jer naime, za takvo nešto bilo bi očekivati veću deformaciju desnog kraka šasije od one kako se to vidi na fotografijama pa aktiviranje zračnih jastuka ne mora biti posljedica izravnih deformacija već nekog drugog mehanizma kojeg ne može utvrditi te da ovi mehanizmi mogu biti da je stvarno krutim udarom prednjeg desnog dijela vozila tužitelja u prednji dio lijevog boka s kotačem vozila osiguranika tuženika došlo do neočekivanog rada upravljačkog uređaja za aktiviranje zračnih jastuka i zatezača prednjih pojaseva, ili su prije ovog štetnog događaja zračni jastuci i zatezači prednjih pojaseva aktivirani izravnim dovođenjem napona na njihove konektore dakle neovisno o upravljačkom uređaju koji sadrži senzor s time da je za takvo nešto trebalo praktično "raskopati" središnji centralni dio unutrašnjosti putničkog prostora, a kako bi se mogli spojiti na vodove zračnih jastuka i zatezača prednjih pojaseva naponom od 12V,

- da iz iskaza svjedoka SI - procjenitelja tuženika proizlazi kako prilikom izvida štete na oba vozila nije primijetio na vozilu tužitelja nikakve "manipulacije" koje bi ukazivale na namjerno aktiviranje zračnih jastuka i zatezača sigurnosnih pojaseva tj. tragova ranijih popravaka, rastavljanja i slično te da je njemu osobno, a nakon što je vršio pregled oba vozila sudionika prometne nezgode i vidjevši oštećenja, da na istima nije bilo logično da bi se u tom slučaju zračni jastuci aktivirali,

- da iz iskaza svjedoka ČI proizlazi da je vršio popravak kao majstor vozila tužitelja te da prilikom popravka nije uočio nikakve manipulacije koje bi ukazivale na namjerno aktiviranje zračnih jastuka i zatezača sigurnosnih pojaseva to jest tragova ranijih popravaka, rastavljanja i slično,

- da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka ing. Srećka Hlišća proizlazi kako na vanjskom oplošju vozila tužitelja nema deformacija i oštećenja koja bi po svojim karakteristikama odgovarala unutarnjim oštećenjima konstrukcije karoserije s time da oba svjedoka iskazuju da manipulaciju u vidu rastavljanja dijelova i njihove zamjene nisu zapazili pa budući da su deformacije evidentne to je morao postojati mehanizam oštećivanja koji neće izvana izazvati uništenje i kidanje oplošja vozila, ali će istovremeno dovesti do unutarnjih oštećenja koja su takvih karakteristika da se iz nekog neizravnog razloga dogodilo aktiviranje zračnih jastuka i zatezača sigurnosnih pojasa te da je ovakav slučaj moguć jedino ako je vozilo tužitelja bilo u kontaktu s takvom preprekom koja neće razoriti vanjsku površinu ali će načiniti unutarnju deformaciju i da s obzirom na to ne može se zaključivati na nekakve druge prepreke s kojima bi vozilo tužitelja bilo u kontaktu pa nema elemenata za isključivanje mogućnosti kontakta vozila s vozilom osiguranika tuženika, a pri tome bi se očekivao snažniji udar u područje prednjeg lijevog kotača vozila osiguranika tuženika te bi se očekivala nekakva posljedica u ovom području navedenog vozila u smislu oštećenja dijelova ovjesa,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka mr.sc. Krunoslava Ormuža proizlazi da je analizom dostavljene dokumentacije, a posebice analizom fotografija oštećenja oba predmetna automobila koje se nalaze u spisu, utvrdio da se tehnički gledano, predmetna prometna nesreća nije dogodila na prethodno opisani odnosno po tužitelju prijavljeni način, jer u ovom slučaju nije došlo ni do kakvog sudara između osobnog automobila Suzuki Swift 1.3 GS, reg. oznake [registarska oznaka] i osobnog automobila Škoda Fabija reg. oznake [registarska oznaka], a oštećenja evidentirana u Izvidu štete na osobnom automobilu Suzuku Swift reg. oznake [registarska oznaka] nisu vezana za predmetni štetni događaj,

- da se vještak Krunoslav Ormuž očitovao na prigovore tužitelja i naveo da ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju koji je izradio kao vještak katedre za motore i vozila Fakulteta strojarstva i brodogradnje te kao što je naveo i nadalje je mišljenja da u predmetnom štetnom događaju nisu bili zadovoljeni tehnički uvjeti da bi se kod prethodnog ispravnog automobila aktiviraju zračni jastuci, jer se zračni jastuci aktiviraju ukoliko su usporenja tijekom kolizije 2 automobila dovoljno velika i to minimalno preko 10 sila teže, a to bi kod takvih usporenja izazvalo velike deformacije na oba automobila u području njihovog sudara, odnosno dodira,

- da na fotografijama koje su u sudskom spisu deformacije karoserije na oba osobna automobila gotovo da i nema te je stoga mišljenja da se zračni jastuci nisu aktivirali uslijed ovog sudara,

- da se ne može utvrditi je li ili nije manipulirano sustavom zračnih jastuka budući da nije imao uvida u predmetni automobil, a isto tako ne može znati je li sustav sam bio ispravan,

- da definitivno nije usporenje bilo uzrokom aktivacije zračnog jastuka jer su deformacije premale na karoserijama automobila, a ne može komentirati da li je neki od senzora usporenja bio ispravan ili nije,

- da u slučaju ispravnog automobila, deformacije na fotografijama ne ukazuju na mogućnost aktivacije zračnih jastuka,

- da sustav zračnih jastuka kao sustav pasivne zaštite jest povezan i sa tzv. pirotehničkim zatezačima sigurnosnih pojasa,

- da protehnički zatezači sigurnosnih pojasa imaju zadatak da u slučaju jačeg sudara "skrate" odnosno zategnu sigurnosni pojas i na taj način gornji dio tijela vozača i suvozača dodatno pritisnu u naslon sjedala kako bi se spriječilo prekomjerno pomicanje tijela vozača i suvozača i njihov nalet na tvrde dijelove unutrašnjosti automobila,

- da su u ovom slučaju na vozilu Suzuki bili aktivirani zatezači pojasa prema dostupnom izvještaju a to su međusobno povezani sustavi,

- da se u slučaju neispravnosti zračnih jastuka u ispravnom automobilu upali za to kontrolna lampica,

- da dijelovi prednjeg kraja vozila Suzuki koji su kao oštećeni navedeni u izvidu štete su se mogli oštetiti u predmetnom štetnom događaju,

- da krak šasije nije evidentiran kao oštećen u predmetnom štetnom događaju u izvidu štete niti je mogao biti deformiran obzirom na ostale deformacije vanjskih limenih i polimerni dijelova,

- da krak šasije (lijevi i desni) drži poprečni tzv. vezni lim koji ustvari prihvaća vanjski branik, a koji nije oštećen prema dostupnim podacima u spisu,

- da prema fotografijama u spisu dijelovi prednjeg desnog dijela veznog lima su deformirani no ne može znati jesu li deformirani u predmetnom štetnom događaju, a imajući na umu uočena oštećenja na fotografijama prednjeg lijevog kotača vozila Škoda mišljenja je da su ta oštećenja na Škodi relativno mala i da bi u slučaju deformacije prednjeg kraja šasije vozila Suzuki oštećenja na prednjem kotaču vozila Škoda trebala biti veća,

- da je vještak vršio uvid u fotografije u spisu te navodi da iz fotografije, a s obzirom da nema izvida štete za vozilo Škodu ne može se sa sigurnošću zaključiti koja su točno oštećenja nastala na vozilu Škoda, no smatra da bi se kotač trebao više "nagnuti", što bi se vjerojatno vidjelo na fotografijama, time da se rijetko dešava aktivacija zračnih jastuka i pojaseva kod premalih usporavanja,

to sud prvog stupnja zaključuje da:

- da vještak Krunoslav Ormuž nije izričito isključio da su se i zračni jastuci u vozilu tužitelja aktivirali u ovom štetnom događaju, iako je naveo kako bi uzrok tome bila njihova neispravnost,

- da u odnosu na uzročnu vezu između oštećenja vozila tužitelja i predmetnog štetnog događaja, ocjenom svih izvedenih dokaza, je utvrđeno da se štetni događaj dogodio kako to iskazuju tužitelj i svjedoci HI i LI te kako je utvrđeno u prekršajnom postupku,

- da su na vozilu tužitelja nastala upravo oštećenja navedena u Izvidu štete, a pri tom po pravnom stavu suda nije odlučno da li su se zračni jastuci u vozilu aktivirali i pri maloj sudarnoj brzini - iako nisu trebali ukoliko su bili ispravni, s obzirom da su se nedvojbeno aktivirali i ne bi do toga došlo da nije bilo predmetnog sudara,

- da su se aktivirali baš u štetnom događaju utvrđeno je iz iskaza sudionika istog i nepristranog svjedoka očevica, a pri tom tuženik nije dokazao da bi ih aktivirao sam tužitelj ili netko treći kako bi povisio traženu naknadu jer tako što ne proizlazi ni iz jednog izvedenog dokaza,

- da tužitelj, na kojemu je teret dokaza da je šteta nastala u predmetnom štetnom događaju i na način kako navodi u tužbi to je i dokazao dokazima koje je predložio i dostavio u spis, a tuženik koji također treba dokazati svoje tvrdnje da je uzrok nešto drugo a ne predmetni štetni događaj, taj drugi uzrok nije dokazao,

te time otklonio prigovor tuženika o nepostojanju uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i štete na vozilu tužitelja, a time i prigovor tuženika koji se odnosi na visinu i osnovu štete,

- da je visina štete na vozilu utvrđena iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka ing. Srećka Hlišća čijem izračunu stranke nisu prigovarale,

pa je slijedom svega navedenoga na temelju odredbi čl. 1072. st. 1. u vezi s čl. 1079. st. 1. i čl. 1089. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 3.083,15 eura (što odgovara iznosu od ranijih 23.230,00 kn).

9. Navedeno stajalište prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz stanja spisa i jer ga tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

10. Kod činjenice da je nedvojbeno utvrđeno da su se zračni jastuci i zatezači sigurnosnih pojaseva aktivirali, a da ne postoje nikakvi tragovi koji bi upućivali na to da bi od strane tužitelja ili trećih osoba bile vršene manipulacije sa njihovim sustavima, što je među strankama nesporna činjenica, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je do njihove aktivacije došlo upravo u štetnom događaju. Obzirom na to po mišljenju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu štete.

11. U odnosu na žalbeni navod u pogledu pravne osnove tužbe valja istaći da iz skice događaja i iskaza osiguranice tuženika danom u prekršajnom i ovom postupku nedvojbeno proizlazi da ona potvrđuje navode tužitelja iz tužbe u pogledu svih elemenata štetnog događaja. Uz to niti jedan od prometnih vještaka nije isključio mogućnost da se štetni događaj dogodio na način kako to navodi tužitelj, unatoč toga što su iznijeli stanovite dvojbe u pogledu uzroka aktivacije zračnih jastuka i zatezača prednjih sigurnosnih pojaseva u odnosu na vanjska oštećenja karoserije. Također niti jedan od vještaka u spisu predmeta nije našao tragove koji bi upućivali na bilo kakve radnje tužitelja ili trećih osoba u odnosu na navedene sustave o čemu suglasno ukazuje procjenitelj tuženika. Prometni vještaci suglasno navode da su dijelovi prednjeg dijela vozila Suzuki koji su kao oštećeni navedeni u izvidu štete mogli biti oštećeni u predmetnom štetnom događaju.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 14. st. 5. ZPP-a, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević