REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-384/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Stečajna masa iza HIT-MARINA d.o.o. Mala Rakovica, Ulica Sunčani put 8, OIB: 67688732832, kojeg zastupa punomoćnik Filip Grgurić, odvjetnik u Rijeci, radi proglašenja prodaje u stečajnom postupku nedopuštenom, 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba od 2. srpnja 2024. kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 200,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2.7.2024. podnio tužbu radi proglašenja prodaje u stečajnom postupku nedopuštenom. Rješenjem ovog suda poslovni broj St-350/2023-4 od 14.9.2023. određena je prodaja nekretnine označene kao 12. Suvlasnički dio: 1/12 etažno vlasništvo (E-12) posebni dio zgrade sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada i dvor čhv 117, 421 m2, prizemlje, stambena jedinica broj 2, u nacrtu označeno tamnoplavom bojom i brojem 2, koja se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, hodnika, kupaone, WC-a te balkona, ukupne površine 21,78 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška]. Predmetno rješenje doneseno je u okviru u stečajnog postupka koji se pred ovim sudom vodi nad tuženikom pod poslovnim brojem St-350/2023. Zaključkom od 21.06.2024. posl.br. St-350/2023-36 stečajni sud je uputio tužitelja da u roku od 15 dana pokrene postupak radi proglašenja ovrhe (unovčenja) nekretnine nedopuštenom, sve sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odluci Pž-2182/2024-2 od 29.5.2024. Tužitelj tvrdi da ima prava na nekretnini koja se prodaje u stečajnom postupku i to pravo vlasništva i pravo na dom. Nekretnina ne predstavlja stečajnu masu. Tužitelj je stekao pravo vlasništva iste dosjelošću. Tužitelj je kao kupac zaključio Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine dana 21. kolovoza 1999. te se od navedenog dana nalazi i u posjedu predmetnu nekretnine. Tužitelj je kao kupac ispunio sve obveze iz navedenog ugovora. Pokrenuo je i izlučnu parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđenja prava vlasništva pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod posl. br. P- 537/2023. Tužitelj je u posjedu predmetne nekretnine od 1999. godine odnosno već 25 godina. Ta činjenica ne bi trebala biti sporna, a proizlazi i iz samog zaključka o prodaji predmetne nekretnine, posl. br. St-350/2023-18 od 11. siječnja 2024. u kojem se navodi da nekretnina nije slobodna od osoba i stvari, tu se, naravno, misli na činjenicu da je upravo tužitelj u posjedu prijepora. Tužitelj u nekretnini živi već 25 godina. Istu je kupio u ROH BAU fazi te ju u potpunosti uredio za život. Dakle, nekretnina predstavlja dom tužitelja. Člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno je da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Iz toga bi pak slijedilo da bi se provođenjem prodaje nekretnine povrijedilo konvencijsko i ustavno pravo tužitelja na dom. iz svega navedenog je razvidno da tužitelj ima prava koja sprječavaju provedbu unovčenja predmetne nekretnine u stečajnom postupku – pravo vlasništva i pravo na dom. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelj o svom navodnom izlučnom pravu nikada nije ni obavijestio bivšeg stečajnog upravitelja prednika tuženika AF. Navedena parnica je od prejudicijelnog značaja za ovu parnicu iz razloga što tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine. Prodaja nekretnine u stečajnom postupku, koju tužitelj ovom tužbom pokušava proglasiti nedopuštenom, utemeljena je u svim svojim koracima na zakonu, provodi se radi postizanja legitimnog i Stečajnim zakonom jasno propisanog cilja (namirenja vjerovnika stečajnog dužnika), koje je nužno i očigledno razmjerno. U predmetnom postupku očito je da se radi o zloupotrebi procesnih prava tužitelja s ciljem odugovlačenja postupka i prodaje nekretnine. Miješanje javne vlasti (suda) moralo bi biti nužno i razumno radi postizanja legitimnog cilja, a razuman i legitiman cilj ne može (i ne smije) biti ograničavanje tuđih prava - prava raspolaganja tuženika vlastitom nekretninom na zakonu određenom načinu (unovčenje nekretnine u stečajnom postupku radi namirenja vjerovnika). Dakle, u ovom postupku se radi upravo o tome da tužitelj želi samo odugovlačiti prodaju predmetne nekretnine s obzirom da ničime nije dokazao da bi mu nastala teško nadoknadiva šteta, a zasigurno nije (niti će u postupku koji se vodi pred naslovnim sudom pod posl.br. P- 537/2023 koje je prethodno pitanje) dokazao da mu pripada pravo vlasništva niti pravo na dom na predmetnoj nekretnini. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Predmet tužbenog zahtjeva je proglašenja prodaje u stečajnom postupku nedopuštenom.

4. Tužitelj je u parnicu upućen zaključkom ovog suda poslovni broj St-350/23- 36 od 21.6.2024..

5. Sud smatra da je tužba nedopuštena.

6. U stečajnom postupku nad tuženikom stečajni sudac je sukladno odredbi čl. 247. st. 1. Stečajnog zakona (dalje: SZ-a, Narodne novine br. 71/15., 104/17., 36/22., 27/24.) donio odluku o prodaji nekretnine. Zaključkom poslovni broj St-350/23-36 od 21.6.2024. uputio je treću osobu – ovdje tužitelja na pokretanje parnice radi proglašenja prodaje u stečajnom postupku nedopuštenom uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 59. i 60. Ovršnog zakona.

7. Ovaj sud smatra da ovdje nema mjesta na odgovarajući način primijeniti odredbe Ovršnog zakona na koje se poziva tužitelj i temeljem kojih je upućen na pokretanje postupka i temeljem kojih je pokrenuo postupak radi proglašenja prodaje u stečajnom postupku nedopuštenom (čl. 59. i čl. 60. Ovršnog zakona) To iz razloga što se ovdje ne radi o prodaji iz ovršnog postupka već o prodaji u stečajnom postupku koji je ipak specifičan i na koji se ne primjenjuju baš sve odredbe iz Ovršnog zakona pa niti na odgovarajući način. Kod ovakve situacije tužitelj svoja prava kao izlučni vjerovnik može ostvarivati izvan stečajnog postupka, sukladno odredbi čl. 147. st. 1. SZ-a. On ta prava i ostvaruje u postupku kod ovog suda koji se vodi pod poslovnim brojem P-537/23 te je prema zaključku o prodaji (str. 6 spisa) razvidno da je u zemljišnim knjigama nekretnina o kojima je ovdje riječ izvršio zabilježbu tog spora. Ako se pokaže osnovanim postojanje izlučnog prava, sporna nekretnina bi se morala izdvojiti iz stečajne mase i predati izlučnom vjerovniku a ako bi se one u međuvremenu prodale to više ne bi bilo moguće sa svim posljedicama i pravima koja pripadaju izlučnom vjerovniku, kako je to propisano između ostalog i u odredbi čl. 148. st. 3. SZ-a (pravo na protučinidbu ako protučinidba nije ispunjena, pravo na protučinidbu iz stečajne mase ako se protučinidba može izdvojiti iz stečajne mase i pravo na naknadu štete kao vjerovnik stečajne mase). Osim toga pokretanje spora radi ostvarivanja izlučnog prava i njegovom zabilježbom u zemljišnim knjigama nesporno ima negativan učinak na zainteresiranost potencijalnih kupaca, pa slijedom toga i na konačnu kupoprodajnu cijenu i namirenje vjerovnika, pa čak ako bi se na kraju i pokazalo neosnovanim postojanje izlučnog prava. Isti stav je zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci posl. broj Pž-3862/2019-2 od 24.7.2019.

8. Dakle, tužitelju je pravna zaštita na dokazivanje izlučnog prava, ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva nekretnine i svih ostalih spornih činjenica osigurana kroz postupak ovog suda poslovni broj P-537/23.

9. Što se tiče prava na dom, ukazuje se da se radi o prigovoru koji se može istaći u parničnom ili ovršnom postupku koji se vodi radi iseljenja. Taj prigovor ne sprečava provođenje prodaje, promjenu vlasništva i sl., već osnovanost istog eventualno može spriječiti iseljenje.

10. Kako je tužba radi proglašenja prodaje u stečajnom postupku nedopuštenom i sama nedopuštena i kako je tužitelju omogućena pravna zaštita kroz institut izlučnog prava, to je sud pozivom na odredbu čl. 288. st. 2. ZPP-a tužbu odbacio i donio odluku sukladno točki I. izreke rješenja.

11. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tuženiku priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav odgovora na tužbu od 2.8.2024. od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

12. Slijedom navedenog sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 200,00 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke rješenja.

Rijeka, 11. veljače 2025.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitaka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.