Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-884/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog JI, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-96/2024-19 od 24. rujna 2024. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025., u prisutnosti branitelja optuženog JI, odvjetnika Eugena Duka
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP), oslobodio je od optužbe optuženog JI da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, činjenično pobliže opisano u izreci presude.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP oštećena UI je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.
1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je optuženi JI po branitelju Eugenu Duku, odvjetniku iz Kutine, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi JI, njegov branitelj odvjetnik Eugen Duk te državni odvjetnik. Na sjednicu nisu pristupili, uredno obaviješteni, državni odvjetnik te optuženik, dok je pristupio branitelj optuženika odvjetnik Eugen Duk koji je na sjednici iznio razloge odgovora na žalbu. Sjednica je održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP.
3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
4. Državni odvjetnik u žalbi, u bitnome, navodi da prvostupanjski sud optuženika oslobađa od optužbe primjenom načela in dubio pro reo za koje navodi da nije dokazno pravilo već se primjenjuje ako se nakon ocijene dokaza ne mogu otkloniti dvojbe o postojanju, odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježje kaznenog djela, a u konkretnom slučaju sud ne navodi u pogledu kojih odlučnih činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela sud ima dvojbu. Također smatra da sud nije analizirao iskaz svjedoka LI koji je naveo da mu je oštećenica rekla da se boji optuženika jer joj je prijetio, te ističe da sud nije na pravilan način analizirao i ocijenio iskaz optuženika i oštećenice i da analizom i ocjenom svih dokaza kako ih je to iznio državni odvjetnik proizlazi da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo.
4.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Državni odvjetnik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi naprijed navedeni zaključak. Prije svega treba istaknuti da je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno naveo da optuženika oslobađa primjenom načela in dubio pro reo jer se u konkretnom slučaju radi o ocijeni vjerodostojnosti izvedenih dokaza, a s obzirom se radi o suprotstavljenim iskazima optuženika i oštećenice u pogledu odlučnih činjenica sud ne može prihvatiti oba iskaza. Iz razloga presude ustvari proizlazi da sud nije prihvatio iskaz oštećenice da joj je optuženik uputio inkriminiranu prijetnju pa s obzirom na nepostojanje drugih dokaza iz kojih bi proizlazilo da je optuženik oštećenici uputio inkriminiranu prijetnju sud ga je oslobodio optužbe.
4.2. Naime, u bitnome, optuženik poriče počinjenje kaznenog djela i ističe da ga je oštećenica inkriminiranog dana verbalno napala iz razloga jer ju je službenicima policije prijavio za vrijeđanje i verbalno maltretiranje. Pitala ga je zašto ju je prijavio, a on joj je rekao da tako može i on nju prijaviti kao što prijavljuje i ona njega. Oštećenica do tog dijela, u bitnome, istovjetno opisuje događaj, s time što ističe da joj je tom prilikom optuženik također uputio i inkriminiranu prijetnju, što, kao što je navedeno, optuženik osporava. Ističe da nije odmah službenicima policije prijavila inkriminirani događaj jer je navikla da ju optuženik vrijeđa, da joj prijeti i obraća joj se povišenim tonom, a i nije htjela da optuženik završi u zatvoru. Događaj je prijavila početkom rujna mjeseca iz razloga jer je optuženik i tada na nju vikao i rukom je lupao po staklu vrata terase pa je zvala policiju koji su je po dolasku pitali ima li još što prijaviti i onda je ona prijavila optuženika za inkriminirani događaj. Iz iskaza svjedoka LI, vanjskog suradnika Centra za socijalnu skrb Novska, proizlazi da je u obitelji optuženika bio voditelj nadzora zbog problema s djecom. Nadzor je obavljao jedanput tjedno od siječnja do travnja 2020. te od lipnja do prosinca 2022., dakle i u vrijeme inkriminiranog događaja koji je bio u kolovozu 2022. Navedeni svjedok je istaknuo da mu niti optuženik niti oštećenica u tom periodu nisu pričali o bilo kakvim upućenim prijetnjama već mu je kasnije oštećenica rekla da joj je optuženik prijetio i da ga se boji, ali nije mu rekla kada joj je uputio te prijetnje niti sadržaj prijetnji. Prema tome, nelogično je i neživotno da optuženik oštećenici prijeti smrću da oštećenica događaj ne prijavljuje policiji već to čini nakon mjesec dana prilikom drugog događaja i to ne samoinicijativno već nakon što ju je službenica policije pitala ima li još što za prijaviti. Očito je da se, kao bivši supružnici čiji su odnosi teško i trajno poremećeni, optuženik i oštećenica međusobno prijavljuju i na taj način rješavaju svoje sporove, a što s obzirom na zainteresiranost svakog od njih za postizanje uspjeha u tim sporovima dovodi u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza kada govore o određenom događaju. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije dokazano da bi optuženi počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članak 139. stava 2. i 3. KZ/11 te ga je oslobodio optužbe.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 11. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
