Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-643/2023-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednika vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene GN, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – iz članka 224. stavak 1. i 4 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 - u daljnjem tekstu: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-256/2013-45 od 7. srpnja 2021. podnijela optužena GN, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optužene GN, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Čakovcu, na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17

– u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda i nakon održane rasprave proglasio je krivom optuženu GN zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevara – iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 i kaznenog djela protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza – iz članka 303. stavak 2. KZ/97, činjenično pobliže opisanog u izreci presude te joj je, na temelju članka 224. stavak 4. KZ/97 i članka 303. stavak 2. KZ/97, za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i primjenom članka 60 KZ/97 osudio ju na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca te je primjenom članka 67. KZ/97 optuženoj GN izrekao uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđena neće biti izvršena ako optuženica u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1 Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP optužena GN dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP u iznosu 4.394,00 kuna te iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu 1.000,00 kuna, sve u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke opunomoćenice oštećenice, Andreje Fileš Ružić odvjetnice iz Čakovca, o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena GN po braniteljici Majdi Damjanović, odvjetnici iz Čakovca, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženicu oslobodi od optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optužene odbije kao neosnovana.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optužena GN, njezina braniteljica odvjetnica Majda Damjanović te državni odvjetnik. Na sjednicu nisu pristupili, uredno obaviješteni, državni odvjetnik, optuženica te braniteljica optuženice pa je sjednica održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP.

3. Žalba optužene GN je osnovana.

4. Optuženica navodi da joj je grubo povrijeđeno konfrontacijsko pravo, pravo neposrednosti i pravo da ispituje svjedoke pod jednakim uvjetom kao i optužba iz čega proizlazi da se optuženica žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP. Navedeno obrazlaže na način da ističe da je prvostupanjski sud odbio njezine dokazne prijedloge da se ispita svjedok RN koji je bio s njom i njezinom kćerkom ZN kod službenice G koja je vodila ostavinski postupak čije ispitivanje također predlaže, a sve na okolnost tijeka ostavinskog postupka i činjenice je li od optuženice uzimana izjava kao i da se provede suočenje između navedene službenice suda u Munchenu i ZN na okolnost sudionika i tijeka rasprave, zatim da se zamolbenim putem ispita opunomoćenik oštećene ĆN na okolnost zastupanja oštećenice u ostavinskom postupku i da se provede vještačenje optuženice na okolnost njezinog poznavanja njemačkog jezika. Uz navedeno ističe da prvostupanjski sud nije iznio dostatne razloge za odbijanje navedenih dokaznih prijedloga i da uopće nije obrazložio namjeru optuženice, odnosno subjektivno obilježje inkriminiranih kaznenih djela iz čega proizlazi da se optuženica u tom dijelu žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati. Također ističe da sud nije zaključio raspravu čime je postupio protivno odredbi čanka 447. stavak 3. ZKP te da nije javno objavio pobijanu presudu niti je presuda ukratko obrazložena i stranke poučene o pravu na žalbu, čime je sud postupio protivno odredbama članka 448. stavak 2. ZKP i članaka 456. ZKP i 457. ZKP. Iz navedenog proizlazi da se u tom dijelu optuženica žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP u svezi naprijed navedenim člancima, a što je moglo utjecati na presudu.

4.1. U pravu je optuženica kada ističe da prvostupanjski sud nije iznio razloge koje je moguće ispitati, odnosno utvrditi je li osnovano odbio njezine dokazne prijedloge, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati. Naime, u odjeljku 6. presude prvostupanjski sud navodi koje dokazne prijedloge optuženice je odbio, a jedino argumentaciju iznosi zašto je odbio prijedlog da se provede vještačenje na okolnost poznavanja njemačkog jezika optuženice. U odnosu na ostale dokazne prijedloge sud iznosi frazu, odnosno besadržajan izričaj da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno provedenim dokazima, međutim, ne navodi iz kojih dokaza proizlazi da su činjenice, koje je trebalo utvrditi ispitivanjem predloženih svjedoka, utvrđene pa ne treba izvesti predložene dokaze. Ovdje treba istaknuti da sama činjenica da su dokazni prijedlozi obrane odbijeni ne znači da je time i počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavak 2. ZKP, međutim, kako je to i naprijed istaknuto prvostupanjski sud treba iznijet jasnu i dostatnu argumentaciju zašto pojedini dokazni prijedlog odbija. Što se tiče konkretnog slučaja svi dokazni prijedlozi obrane niti nisu odbijeni jer su na raspravi 7. srpnja 2021. pročitani iskazi svjedoka ŽN i ZN čije ispitivanje je optuženica i predložila, a koji su prethodno ispitani u kontradiktornom postupku tako da nije u pravu optuženica kada suštinski tvrdi da joj nije dana mogućnost da se brani. Nadalje, u pravu je optuženica kada ističe da prvostupanjski sud nije uopće obrazložio subjektivna obilježja kaznenih djela za koja je optuženicu proglasio krivom čime je također počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, jer se presuda niti u tom dijelu ne može ispitati. Naime, kazneno djelo u formalnom smislu obuhvaća pretpostavke kažnjivosti svojstvene svim kaznenim djelima, a jedna od pretpostavki kažnjivosti, kao bitan element kaznenog djela, je krivnja. Članak 23. KZ/11 definira sastojke krivnje na način da je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja i koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Iz razloga presude proizlazi da prvostupanjski sud krivnju uopće ne obrazlaže već samo navodi, u odnosu na oba inkriminirana kaznena djela, (odjeljak 24.) da je „okrivljenica ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 i članka 303. stavak 2. KZ/97.“ Prema tome iz navedenog proizlazi da prvostupanjski sud krivnju optuženice i to niti jedan od sastojaka krivnje ne obrazlaže, a radi se o odlučnoj činjenici pa se presuda niti u tom dijelu ne može ispitati. Što se tiče tvrdnje optuženice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP, a koja je, kako je to naprijed detaljno navedeno, počinjena prilikom donošenja presude, treba istaknuti da iz raspravnog zapisnika od 7. srpnja 2021. koji je braniteljica dostavila u privitku žalbe, a i u koji je ovaj drugostupanjski sud izvršio uvid putem e-spisa, proizlazi da isti ne odgovara sadržaju zapisnika koji se nalazi u spisu (listovi 271-283). Naime, iz sadržaja zapisnika koji se nalazi u spisu proizlazi da je nakon završetka rasprave presuda odmah javno objavljena, s time što iz zapisnika ne proizlazi vrijeme kada je objava završena, dok iz zapisnika koji je dostavila braniteljica u spis i u koji je sud izvršio uvid putem e-spisa proizlazi da presuda uopće nije objavljena jer nakon vremena završetka rasprave nema objavljene presude. Time je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP u svezi članka 456. - 457. ZKP, a što je utjecalo na presudu.

5. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje će ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano, te će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavak 5. ZKP vodeći pri tome računa o navodima iz ove odluke, s time što će, razmatrajući žalbu optuženice podnesenu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a shodno odredbi članka 487. stavak 4. ZKP, utvrditi bi li za odluku suda u Munchenu u predmetu broj 69 VI 3416/09 u kojem je utvrđeno tko su i u kojem djelu nasljednice iza pokojnog DN, bilo od značaja da je sud znao za ili imao na uvid sporazum od 10 veljače 2009. koji su kod javnog bilježnika ŽN zaključile oštećenica i optuženica u pogledu stana u [adresa]. Naime, iz pisanog očitovanja službenika suda od 1. veljače 2021., (odjeljak 9.) proizlazi da nasljedna izjava prikazuje stanje u trenutku nastanka nasljednog slučaja, očito smrti oporučnog ostavitelja, a prenošenje dijelova imovine koja se nasljeđuje, odnosno sporove oko toga sud u ostavinskom postupku ne uzima u obzir, pa za sada nije utvrđeno bi li saznanje suda za navedeni sporazum imalo značenje i kakvo i koju bi odluku sud donio da je znao za navedeni sporazum u svezi stana u [adresa]. Navedena okolnost je od značaja za utvrđenje kaznene odgovornosti optuženice za kazneno djelo iz članka 303. stavak 2. KZ/97 jer joj se inkriminira da je kao stranka u postupku dala lažan iskaz na kojem se temelji odluka suda. Navedenu okolnost će sud utvrditi ispitivanjem službenice/ka suda ili na drugi adekvatan način.

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 483. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak