Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-542/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Triske, u kaznenom predmetu protiv optuženog NP, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju – iz članka 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/2, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-106/2023-4 od 14. ožujka 2023., podnio optuženi NP, nakon rasprave održane 11. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika Ivice Ovčara, optuženog NP i braniteljice Nede Marasović,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog NP, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se

optuženi NP, sin pok. N i C rođ. S, rođen **.**.1982. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa završenom gimnazijom, po zanimanju knjigovođa, nezaposlen, oženjen, otac jednog mldb. djeteta, D,

na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP)

OSLOBAĐA OPTUŽBE

da bi:

- tijekom studenog 2011. u Splitu i Bjelovaru, kao direktor ..., zajednički i dogovorno s još jednom neutvrđenom osobom, u nakani da za to društvo pribave znatnu nepripadnu imovinsku korist, od zaposlenika ... Split naručili raznu mješovitu robu te im obećali da će naručenu robu platiti pouzećem, a kao osiguranje plaćanja predao dvije bjanko zadužnice na iznos od po 100.000,00 kuna, od kojih bjanko zadužnicu je jednu vlastoručno potpisao, iako je unaprijed odlučio naručenu robu nikad ne platiti, a znao je da se zbog nedostatka novca na računu svog društva po izdanim zadužnicama neće moći naplatiti, pa kad su predstavnici navedenog društva povjerovavši da će roba biti plaćena, za sada nepoznatoj osobi u tri navrata u razdoblju od 4. do 23. siječnja 2012. predali naručenu robu i to: maslinovog ulja, Knorr tjestenine, Helmans ketchupa, PVC vrećica za smeće, alu folije, plastičnih čaša i poklopaca sveukupne 2 K-106/2023-4 vrijednosti od 152.505,03 kuna, oštetivši ... Split za navedeni iznos dakle, kao odgovorna osoba u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu imovine nešto učini, a kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva –– opisano u članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11.

Na temelju članka 158. stavak 3 ZKP oštećeno ... Split se upućuje da postavljeni imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog NP zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevara u gospodarskom poslovanju – iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude i na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te mu je primjenom 56. izrekao uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženi CP dužan je isplatiti oštećenom ... Split iznos 20.240,90 EUR (dvadeset tisuća dvjesto četrdeset eura devedeset centi) / 152.505,03 kn (sto pedeset dvije tisuće petsto pet kuna tri lipe)[1] u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP optuženi CP dužan je na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenom ... Split iznos 20.240,90 EUR (dvadeset tisuća dvjesto četrdeset eura devedeset centi) / 152.505,03 kn (sto pedeset dvije tisuće petsto pet kuna tri lipe) u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe, dok se glede kamata upućuje u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP, optuženi CP dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 530,89 EUR (petsto trideset eura osamdeset devet centi) / 4.000,00 (četiri tisuće) kn.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi CP po braniteljici Vedrani Milić Grbin, odvjetnici iz Splita, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi CP, njegova braniteljica odvjetnica Vedrana Milić Grbin, te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten, državni odvjetnik te optuženik, dok je u zamjenu za braniteljicu optuženika odvjetnicu Vedranu Milić Grbin, pristupila odvjetnica Neda Marasović. Na navedenoj sjednici vijeće je odlučilo da je žalba optuženog NP iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana i da je, na temelju članka 474.a stavak 2. ZKP, potrebno održati raspravu.

3. Žalba optuženog CP je osnovana.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ali te žalbene osnove u žalbi ne obrazlaže već iz sadržaja žalbe proizlazi da analizira i ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to čini prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke iz čega proizlazi da se ustvari žali samo iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a takvom svojom analizom i ocjenom provedenih dokaza optuženik je s uspjehom osporio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. Naime, treba istaknuti da iz razloga presude proizlazi da prvostupanjski sud svoju presudu temelji na činjenici da je oštećenik robu isporučio, da je ta roba od strane nepoznate osobe preuzeta i da je optuženik, što on niti ne osporava, ovjerio bjanko zadužnicu od 28. listopada 2011. (listovi 15-16 spisa). Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda dokazi u svom zbiru na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo nisu dostatni da bi se izvan svake razumne sumnje, nedvojbeno (članak 455. stavak 1. ZKP) moglo tvrditi da je optuženik počinio to mu kazneno djelo, dok je ostale dokaze sud pogrešno analizirao i ocijenio.

4.1. Na raspravi održanoj 11. veljače 2025. ovaj drugostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je izveo i prvostupanjski sud pa je tako uz suglasnost stranaka pročitan povijesni izvadak iz sudskog registra za ... (listovi 10-12), podaci o solventnosti za ... (list 14), dvije bjanko zadužnice ... od 28. listopada i 16. studenog 2011. (listovi 15-20), ugovor o kupoprodaji, s aneksom (list 21-22), otpremnice ... (listovi 23-26,28), lista pošiljaka za isporuku s pripadajućim prijevoznicama (listovi 27, 29), zapisnici o ispitivanju svjedoka SP (list 315), DP (listovi 103-104) i RP (list 174), presuda Općinskog suda u Zlataru od 26. listopada 2020. (listovi 321-328), dopis javnog bilježnika Anite Škurjanec (list 236), presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15 veljače 2021. (listovi 329-331), na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz KE za optuženika te je ispitan optuženik. Sud je odbio kao nevažan (članak 421. stavak 1. točka 2. ZKP) dokazni prijedlog optuženika da se pribavi i izvrši uvid u spis Općinskog suda u Zlataru broj K-43/2015 u kojem je optuženik oslobođen od optužbe, a RP proglašen krivim za iste radnje kao u ovom postupku samo u odnosu na drugog oštećenika, Naime, ta okolnost je utvrđena čitanjem naprijed navedenih presuda iz tog spisa. Nadalje, kao nevažan je odbijen dokazni prijedlog optuženika da se provede grafološko vještačenje zadužnice izdane 16.11.2011. (listovi 18-20) i ugovora (list 21) te aneksa ugovora (list 22) kako bi se utvrdilo je li optuženik ili RP potpisnik navedenih isprava i tko je ispunjavao navedenu zadužnicu. Navedene okolnosti su u dovoljnoj mjeri razjašnjenje za donošenje odluke, a proizlaze iz iskaza optuženika, svjedoka SP te razgledavanjem navedene zadužnice, dok iz ugovora i aneksa ugovora, koji se u spisu nalaze u preslici, proizlazi da su potpisani parafom za koji je poznato da ga se sa sigurnošću ne može vještačiti. U spisu ne postoji dokumentacija o robi osim dokumentacije oštećenika, a treba imati na umu da je nelogično i neživotno da bi roba bila zavedena u trgovačkom društvu optuženika, a naručena je i preuzeta od strane nepoznatih osoba pa je kao nevažan odbijen i dokazni prijedlog da se provede knjigovodstveno vještačenje na okolnost je li roba primljena (zavedena) u ....

4.2. Što se tiče utvrđenih odlučnih činjenica nakon provedenog dokaznog postupka, kao što je već istaknuto, nije sporno da je oštećenik robu isporučio, da je roba preuzeta od strane nepoznate osobe i da je optuženik ovjerio kod javnog bilježnika potpis na bjanko zadužnici 28. listopada 2011. U bitnome, optuženik osporava da ima bilo kakve veze sa naručivanjem i preuzimanjem inkriminirane robe. Sumnja da je navedenu robu u ime njegovog trgovačkog društva naručio RP, sa kojim je poslovno surađivao jer je njegovo trgovačko društvo obavljalo knjigovodstvene poslove za Đželalijino trgovačko društvo pa je RP često dolazio kod njega i već jednom na isti način iskoristio njegovu ovjerenu bjanko zadužnicu, a što proizlazi iz pročitanih presuda Općinskog suda u Zlataru i Županijskog suda u Zagrebu u kojima je on (optuženik) pravomoćno oslobođen od optužbe. Ističe da je u zadužnici izdanoj 28. listopada 2011., koja je nesporno ovjerena od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića, ispunjavao dio teksta koji se odnosi na podatke njegovog trgovačkog društva i potpisao je navedenu zadužnicu, dok iz iskaza predstavnika oštećenika SP proizlazi da je njegova djelatnica ispunjavala sve dijelove navedene zadužnice osim potpisa i dijela ispod rubrike „jamac platac“. Sud smatra da je točan iskaz optuženika koji dio zadužnice je ispunjavao jer je nelogično da bi djelatnica oštećenika unaprijed znala podatke trgovačkog društva optuženika. Što se tiče druge izdane zadužnice od 16.11.2011. iz dopisa javnobilježničkog ureda NPZ (list 236) proizlazi da se pod brojevima ovjere navedenim u navedenoj zadužnici ne nalaze bjanko zadužnice ovjerene od strane NP, što znači da se radi o neistinitoj ispravi. Razgledavanjem navedenih zadužnica očigledno je da se potpisi u rubrici dužnik i jamac platac iz zadužnice izdane 28. listopada 2011. i 16.11.2011., očigledno razlikuju. Također se po rukopisu razlikuje dio teksta za koji optuženik tvrdi da je pisao u zadužnici izdanoj 28. listopada 2011., a odnosi se na njegovo trgovačko društvo, od istog djela teksta koji je napisan u zadužnici od 16. studenog 2011. To jasno i očigledno proizlazi iz izgleda kompletnog teksta, načina na koji je ispisan, a poglavito načina pisanja slova „G“ i broja „4“. Ovdje treba istaknuti da je nelogično da bi optuženik da je doista sudjelovao u navedenom pravnom poslu predao jednu ovjerenu zadužnicu i jednu neistinitu. Navedeno upućuje na zaključak da je to učinila osoba koja je iskoristila jednu zadužnicu na kojoj je optuženik ovjerio svoj potpis i onda je predao drugu neistinitu zadužnicu kako bi mu roba bila isporučena jer treba imati na umu da je vrijednost robe oko 150.000,00 kuna, a zadužnica je izdana na iznos 100.000,00 kuna pa su mu trebale dvije zadužnice kao garancija. Nadalje, optuženik je u iskazu naveo da je zadužnicu unaprijed ovjerio radi budućih poslova, da ne čeka kod javnog bilježnika. U pravnom prometu se zadužnice ovjeravaju za određeni pravni posao, međutim, ne može se isključiti da je optuženik navedenu zadužnicu ovjerio kako je naveo, radi budućeg neizvjesnog posla, jer iz iskaza predstavnika oštećenika SP proizlazi da su u svezi naručivanja inkriminirane robe razgovore započeli u studenom mjesecu 2011. i da te razgovore kao i da razgovore oko isporuke robe nisu vodili s optuženikom već s osobom pod imenom KP, koji se predstavio kao trgovački putnik ..., što upućuje na zaključak da su razgovori oko naručivanja robe započeli nakon što je nesporna zadužnica izdana, a što onda, u tom dijelu, potvrđuje iskaz optuženika da je zadužnicu ovjerio za budući neizvjesni posao. Iz iskaza prijevoznika navedene robe DP proizlazi da je robu predao nepoznatim osobama čijeg izgleda se ne sjeća. Iz činjeničnog opisa presude Općinskog suda u Zlataru proizlazi da je optuženik pravomoćno oslobođen od optužbe da je, zajedno sa VP i OP sudjelovao u pravnom poslu na način da je za preuzetu robu izdao bjanko zadužnicu svog trgovačkog društva. U odnosu na ostalu dvojicu optuženika u tom postupku koji su proglašeni krivima da su neovlašteno iskoristili zadužnicu trgovačkog društva optuženog NP je presuda ukinuta. Dakle, kao što je navedeno, prema članku 455. stavak 1. ZKP sud će presudu kojom se optuženik proglašava krivim izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da optuženikova krivnja mora biti pouzdana sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Navedeno iz samo jedne nesporne činjenice koja povezuje optuženika s inkriminiranim kaznenim djelom, a to je bjanko zadužnica od 28. listopada 2011. za koju je utvrđeno da je potpis optuženika ovjeren prije nego što su započeti razgovori oko naručivanja inkriminirane robe i na kojoj optuženik nije ispunjavao podatke koji se odnose na oštećenika, a u odsutnosti bilo kojih drugih dokaza, pouzdano ne upućuje na zaključak da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, slijedom čega ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članak 453. točka 3. ZKP, oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11. Sud je prihvatio iskaze optuženika i svjedoka SP, DP te RP u dijelu u kojem tvrdi da poznaje optuženika koji je za njegovo trgovačko društvo obavljao knjigovodstvene poslove, jer se međusobno podudaraju i nadopunjuju i u suglasju su s pročitanim ispravama.

4.3. Uslijed navedene odluke oštećenik je upućen prema članku 158. stavak 3. ZKP da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, a prema izričitoj zakonskoj odredbi članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude, odnosno prvostupanjska presuda je preinačena na način da je na temelju članka 453. točka 3. ZKP, optuženik oslobođen od optužbe jer nije dokazano da bi počinio kazneno djelo iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku petnaest (15) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.