REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.broj: Povrv – 982/2018-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji tog suda Tamari Došen, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice - specijalist OG, u pravnoj stvari tužitelja ISKON INTERNET d.d., OIB: 36779353407 sa sjedištem u [adresa], zastupano po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Smolčić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Štorga, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 18. prosinca 2024., 11. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Denisa Krajcara, poslovni broj Ovrv-1527/2018 od 21. svibnja 2018. a kojim je naloženo tuženiku PG, da tužitelju ISKON Internet d.d., isplati iznos od 1.739,04 kune sa zateznim kamatama, koje teku na iznose:

- 143,94 kune od 15. svibnja 2017.,

- 192,06 kuna od 15. lipnja 2017.,

- 150,78 kuna od 15. srpnja 2017.,

- 52,26 kuna od 15. kolovoza 2017.,

- 600,00 kuna od 15. rujna 2017.,

- 600,00 kuna 15. listopada 2017,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zajedno sa odmjerenim ovršnim i predvidivim troškom, kao neosnovan

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 148,07 (sto četrdeset osma eura i sedam centi) eura, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 21. svibnja 2018. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a radi naplate 1.739,04 kune sa zateznim kamata i troškovima postupka. Zahtjevu tužitelja udovoljeno je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Denisa Krajcara, poslovni broj Ovrv-1527/2018 od 21. svibnja 2018.

2. Po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17.), u parnici kod ovog suda te je ovrhovoditelj "zauzeo" procesni položaj tužitelja, a ovršenik procesni položaj tuženika.

3. Tužitelj potražuje isplatu 1.739,04 kune zajedno sa pripadajućim kamatama na ime dospjelih, neisplaćenih računa, po osnovi pretplatničkog ugovora za korištenje usluge IskonDUOSmart, i to:

- 143,94 kune prema računu br. 04/2017; na ime pretplatničke naknade za IskonDUOSmart (uračunat popust i PDV) za mjesec travanj 2017.;

- 192,06 kune prema računu br. 05/2017; na ime pretplatničke naknade za IskonDUOSmart (uračunat popust i PDV) za mjesec svibanj 2017. te nadoknadu za uključenje priključka zbog privremenog isključenja i kamate;

- 150,78 kuna prema računu br. 06/2017; na ime pretplatničke naknade za IskonDUOSmart (uračunat popust i PDV) za mjesec lipanj 2017. te nadoknadu za korištenje fiksne mreže za jedan poziv;

- 52,26 kune prema računu br. 07/2017; na ime pretplatničke naknade za IskonDUOSmart (uračunat popust i PDV) za mjesec srpanj do 10. srpnja 2017.;

- 600,00 kuna prema računu br. 08/2017; na ime naknade za modem (uključen PDV);

- 600,00 kuna prema računu br. 09/2017; na ime naknade za modem (uključen PDV);

Potonje da se odnosi na dva modema jer kod prijašnje promjene paketa tuženik nije vratio modem, a kod prelaska na novi paket radilo se o samoinstalacijskom paketu, odnosno tuženiku je dostavljen novi modem a stari nije vraćen.

4. Tuženik je pravodobnim prigovorom protiv navedenog rješenja u bitnom prigovorio da po završetku korištenja, Iskon internetu d.d., nakon razvrgnuća suradnje nije ostao dužan niti lipe. suradnja sa Iskonom razvrgnuta je zbog Iskonovog nepoštenog ponašanja. Tužitelj da je pogrešno adresirao te da od 2013. do raskida ugovora nigdje nije zabilježeno da je zatražena promjena adrese.

5. Tijekom 2018. provedena je rasprava te su izvedeni predloženi dokazi no zbog gubitka spisa Rješenjem posl.br. Su-160/2021-2 od 2. ožujka 2021. dopušteno je pokretanje postupka za obnovu spisa. Po obnovi, ponovno je proveden postupak te su dokazi izvedeni na glavnoj raspravi 18. prosinca 2024. U dokaznom postupku izvršen je uvid u prijedlog za ovrhu (list 1-3), Prigovor (list 4), Rješenje posl.br. Povrv- 982/2018-3 od 9. kolovoza 2018., pročitan je zapisnik od 26.9.2018 (list 8-9), podnesak tužitelja od 25. rujna 2018. (list 11-14) uz priloge, Zahtjev za izmjenom pretplatničkog ugovora (list 15-16, 58-59), Opći uvjeti Iskon Interneta d.d. za usluge u javnoj komunikacijskoj mreži za krajnje korisnike (list 17 – 34, 60-62), Iskon cjenik usluga (list 35-36), Račun 04/2017, Račun 05/2017, Račun 06/2017, Račun 07/2017, Račun 08/2017, Račun 09/2017 (list 37-48), podnesak tužitelja od 15. listopada 2018., Zapisnik od 28.11.2018. (list 51-52), Zapisnik od 12.12.2018. (list 53), , podnesak tužitelja uz priloge (list 56-66), Zapisnik od 10.1.2019 (list 64-66), Uplatnica od 4.8.2016.(list 67).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dospjelog duga za neplaćenu uslugu korištenja usluge IskonDUOSmart, i to: za travanj 143,94 kune sa zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2017; za svibanj 192,06 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2017.; za lipanj 150,78 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2017; za srpanj 52,26 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2017., te na ime naknade za dva modema po 600,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2017. i 15. listopada 2017.

6.1. S obzirnom na to što je tuženik u cijelosti osporio tužbeni zahtjev sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, kako u odnosu na obvezu mjesečne naknade, tako i u odnosu na obvezu isplate naknade za modem i visine te naknade; osnovanost obračuna zateznih kamata te opravdanost tijeka obračunatih zateznih kamata.

7. Okolnost da je postojao konkretan pretplatnički odnos između tužitelja i tuženika nije sporna, jer je tuženik sam istaknuo da je bio u pretplatničkom odnosu sa tužiteljem, ali da je tu suradnju prekinuo zbog tužiteljeva nepoštena ponašanja. Iz iskaza tuženika, od 10. siječnja 2019., proizlazi da je sa tužiteljem u vrijeme davanja iskaza bio u pretplatničkom odnosu glede usluga interneta i televizije na adresi [adresa]. Glede usluge koja mu je pružena na adresi [adresa], veza je bila problematična i u stalnim prekidima, a dostave računa neuredne što mu je bitno otežavalo posao. Odnos je prekinuo mail-om, nakon čega su mu poslali račun sa zaostalim iznosom od 440,00 kuna, te je ukupno dugovanje od 591,92 kune uplatio odmah, a sve prema priloženoj uplatnici od 14. lipnja 2016. na iznos od 591,92 kune (list 67. spisa). Zahtjev za izmjenu pretplatničkog ugovora s lista 57 nije nikad vidio niti potpisao.

7.1. Okolnost da je 12. srpnja 2017. tuženik zatražio izmjenu usluga novim paketom sa većom brzinom te da je isto sklopio putem daljinske komunikacije, tužitelj nije dokazao. Naime, tužitelj detaljno navodi da je 29. svibnja 2017., u 8:57 sati tuženiku na mail adresu [adresa elektroničke pošte] poslana dokumentacija o promjeni paketa te opći uvjeti poslovanja; da je istog dana, u 10:47 sati tuženik uputio poziv prema tužitelju kako bi razjasnio razliku između ugovora i ugovorne obveze s obzirom na to što paket koji je uzeo nije pod ugovornom obvezom. Međutim, u spis tužitelj nije priložio, niti je predložio izvođenje odgovarajućih dokaza radi utvrđenja tih činjenica; nije priložena predmetna mail korespondencija iz koje bi bila jasno vidljiva namjera tuženika da sklopi predmetni pretplatnički odnos, odnosno jasna razmjena ponude i prihvata te ponude, nije zatražena transkripcija telefonskog poziva. Pored činjenice da se tuženik izričito protivi tome da je zasnovan takav izmijenjeni pretplatnički odnos, teret dokaza za dokazivanje te činjenice isključivo je na tužitelju, a time i inicijativa za predlaganje dokaza. Tužitelj nije dokazao niti da je tuženik koristio uslugu tužitelja po izmijenjenim okolnostima. Ispis korištenja usluge s lista 20- 38, sam po sebi, sud ne može dovesti u vezu s pretplatničkim odnosom tužitelja i tuženika jer niti jedan podatak ne ukazuje na okolnost da je uslugu koristio tuženik. Navedeno sud ne može utvrditi niti prema navedenim IP adresama (jedinstvena adresa koja identificira uređaj spojen na internetsku vezu). Nigdje u spisu ne postoji konkretna veza između brojčanih podataka iz ispisa sa tuženikom i njegovim pretplatničkim odnosom. Prema tome, sud ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik koristio uslugu nakon prvotnog raskida ugovora.

7.2. Prema činjeničnim navodima tužitelja, tužitelj je raskinuo pretplatnički ugovor sa tuženikom jer isti nije uredno podmirivao svoje obveze. U činjeničnom opisu ne navodi u kojem je trenutku prekinut pretplatnički odnos, ali uzimajući u obzir da je naveden trenutak nastupio prije 29. svibnja 2017. kada je prema tvrdnjama tužitelja izmijenjen pretplatnički odnos putem sredstva daljinske komunikacije to je izostala pravna osnova za račune lipanj i srpanj 2017. S obzirom na to da je nesporno pretplatnički odnos raskinut, a tužitelj nije dokazao da je pretplatnički odnos izmijenjen niti da je tuženik koristio uslugu tužitelja prema izmijenjenim uvjetima (obrazloženje pod 7.1.) to sud, u nedostatku odgovarajućih dokaza, nije mogao prihvatiti tvrdnju tužitelja da je za tuženika nastala obveza po računima 06/2017 i 07/2017.

7.3. Dokazi koje je podnio tužitelj radi opravdanja pretplatničkog odnosa odnose se na razdoblje nakon 29. svibnja 2017. Tužitelj nije podnio niti jedan dokaz kojim bi opravdao postojanje pretplatničkog odnosa za razdoblje prije 29. svibnja 2017., te na osnovi kojih bi se bez sumnje mogla ocijeniti visina i opravdati obveza tuženika za pretplatu za travanj i svibanj 2017. Tuženik je priznao postojanje pretplatničkog odnosa za adresu [adresa], ali je isto tako istaknuo da je taj pretplatnički odnos raskinut i da je sve dugove prema tuženiku podmirio 4. kolovoza 2016. uplatom iznosa od 591,92 kune na ime dugovanja i s pozivom na broj primatelja 1409737. Predmetnu okolnost tužitelj nije osporio niti dokazao suprotno, a dokaze koje je podnio ne osporavaju tu činjenicu. Obrana tuženika bila je aktivna i sud nema razloga sumnjati u vjerodostojnost njegovih navoda. S druge strane tužitelj se koncentrirao na dokazivanje kontinuiteta pretplatničkog odnosa i njegove izmjene što u konačnici nije uspio dokazati zbog nedostatka predloženih dokaza; a u činjeničnom navodu tužbe tužitelj je izričito ustvrdio da je upravo tužitelj raskinuo ugovor s tuženikom budući da isti nije uredno podmirivao svoje obveze. Prema tome, glede samog kontinuiteta pretplatničkog odnosa u tužbi navedeno činjenično stanje dovodi do dvojbe o postojanju činjenica, jer ako je došlo do raskida pretplatničkog odnosa od strane tužitelja kako je nastavljen pretplatnički odnos; a ako odnos nije nastavljen kako je mogla uslijediti promjena tog pretplatničkog odnosa. Činjenični opis tužbe je u tom dijelu neprecizan, ne daje jasno obrazloženje a sud navedeni zaključka nije mogao izvesti iz predloženih i provedenih dokaza. Prema tome, sud je u obzir uzeo kao vjerodostojnu činjenicu da je pretplatnički odnos prekinut jer su to potvrdili i tužitelj i tuženik, a glede trenutka raskida pretplatničkog ugovora prihvatio je iskaz tuženika da je to bilo prije 4. kolovoza 2016. Iz takvog utvrđenja činjeničnog stanja sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu za račune za travanj i svibanj 2017., odnosno račun br. 04/2017 i 05/2017.

7.4. Glede računa 08/2017 i 09/2017, tužitelj navodi da se isti odnose na naknadu za modem u iznosu od 480,00 kuna uvećano za PDV. Tužitelj potražuje naknadu za dva modema jer kod prijašnje promjene paketa tuženik nije vratio modem, a kod prelaska na novi paket radilo se o samoinstalacijskom paketu. Navodi, da je tuženiku dostavljen novi a nije vraćen stari. Tužitelj nije priložio niti jedan dokaz koji bi ukazivao da se modem određenih specifikacija nalazi kod tuženika (potvrdu o prijemu, dokaza o dostavi pošiljke ili drugo); nije dokazao niti da se radi o dva modema jer iz priloženih računa nema specifikacijskih oznaka modema po kojim bi se moglo utvrditi da se radi o dva različita uređaja. Prema ocjeni ovog suda dvojbena je i pravna osnova za izdavanje računa za navedenu opremu.

8. Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine br. 41/14,110/15 - dalje u tekstu: ZZP), te podredno i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO), propisani su zakonski okviri sklapanja, ispunjenja obveza i raskida potrošačkih ugovora na daljinu, time i okviri konkretnog obvezno pravnog odnosa između tužitelja i tuženika.

8.1. Sukladno članku 360. ZOO-a raskid ugovora je način prestanka pravno valjanih ugovora. Jedan od razloga za raskid ugovora je neispunjenje obveze od strane jedne ugovorne strane. U tom slučaju, kod dvostrano obveznih ugovora, kad jedna ugovorna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama određenim zakonom raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Okolnost da je nastupio raskid ugovora je nesporna prema činjeničnim obrazloženjima iz tužbe i odgovora na tužbu (obrazloženje pod toč. 7.1.-7.3.). Sukladno članku 368. ZOO-a raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obveza, osim obveze za naknadu štete. U tom slučaju tužitelj mora dokazati sve elemente odgovornosti za štetu (odgovornost dužnika za štetu zbog povrede ugovora uređena je odredbama članka 342. do 349. ZOO-a). Dakle, u situaciji kada smatra da ima pravo na naknadu takve štete, dužan je dokazati da je istu pretrpio kao i njezinu visinu, a čemu tužitelj u konkretnom slučaju nije udovoljio.

8.2. Suprotno tvrdnjama tužitelja stav je ovog suda da se odredba članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ br.73/08, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17) ne može primijeniti na odnose stranaka u slučaju kada teleoperator raskine ugovor radi neispunjenja obveze od strane korisnika. O, odredba članka 19. Općih uvjeta poslovanja nepoštena je i suprotna odredbama ZOO-a; i primjena takve odredbe dovela bi do očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama parničnih stranaka i to na štetu tuženika (potrošač), zbog čega na takvoj, nepoštenoj ugovornoj odredbi, u smislu odredbe čl. 49. i 50. ZZP-a a koja je prema daljnjoj odredbi čl.85 .stav.1. istog Zakona i ništava, tužitelj nema pravo temeljiti svoj zahtjev.

8.3. Raskid ugovora tužitelja je njegovo pravo ne i dužnost. Sukladno citiranim odredbama ZOO-a tužitelj kao pružatelj usluge može ustrajati na obostranom ispunjenju svih ugovorenih obveza ili raskinuti ugovor u kojem slučaju može tražiti naknadu štete zbog raskida ugovora (članak 368. stavak 1. ZOO-a). Šteta se može sastojati u imovinskoj šteti u vrijednosti opreme (npr. mobitela ili nižoj cijeni impulsa) koji su dani korisniku usluge, ali i u izgubljenoj dobiti. Tužitelj je naveo da potražuje i iznose od 600,00 kuna prema računima 08/2017 i 09/2017 za modem iz prvog pretplatničkog odnosa i iz pretplatničkog odnosa po izmijenjenim uvjetima. Pružatelj usluga mora dokazati sve elemente odgovornosti za štetu - mora dokazati da je štetu pretrpio, kao i njezinu visinu, odnosno mogao bi tražiti povrat danog, primjerice, telekomunikacijsku opremu prodanu pod povoljnijim uvjetima ili slično. Tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da se predmetna oprema nalazi kod tužitelja za navedeno nije priložio nikakav dokaz (primjerice: potvrdu o predaji koja bi sadržavala specifikacijske oznake modema ili dr.) niti je dokazivao vrijednost, odnosno cijenu predmetnog uređaja kao niti izgubljenu dobit. Dakle, u situaciji kada smatra da ima pravo na naknadu takve štete, dužan je dokazati da je istu pretrpio kao i njezinu visinu, a čemu tužitelj u konkretnom slučaju nije udovoljio.

9. Razmatrajući opravdanost parničnog troška sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti sukladno čl 155. zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.). Sukladno članku 154. ZPP-a prema uspjehu u sporu, a kako je tuženik u cijelosti uspio u parnici to je sud odmjeravao troškove nastale za tuženika. Tužienika je u postupku zastupao opunomoćenik - odvjetnik stoga je sud odmjerio predloženi trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku Tarifa). Sud je djelomično usvojio zahtjev tuženika.

9.1. Prema vrijednosti predmeta spora od 1.739,04 kune, za pristup na ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova što uvećano za vrijednost boda i PDV (25%), iznosi 312,50 kuna (Tbr. 9. u vezi sa Tbr. 7. toč. 1., Tbr.50 i Tbr.42 ). Za tri održana takva ročišta na kojima je nazočio opunomoćenik tuženika priznata je nagrada u iznosu od 937,50 kuna.

9.2. Za pristup na ročište koje je odgođeno prije raspravljanja, odvjetniku pripada nagrada od 6,25 bodova što uvećano za vrijednost boda i PDV (25%), iznosi 78,13 kuna (Tbr. 9. toč. 4. (25% od Tbr. 7. toč. 1.), Tbr.50 i Tbr.42). Za jedno održana takva ročišta na kojima je nazočio opunomoćenik tuženika priznata je nagrada u iznosu od 78,13 kuna.

9.3. Sud je tuženiku priznao i nagradu po osnovi sudskih pristojbi za prigovor u iznosu od 100,00 kuna.

9.4. Sud je tuženiku ukupno priznao trošak postupka od 1115,63 eura, što obračunato u eurima prema konverzijskom tečaju (7,53450) ukupno iznosi 148,07 eura;

9.5. Zahtjev za više zatraženim troškovima postupka nije osnovan.

U Puli, 11. veljače 2025.

Sutkinja

Tamara Došen

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjera, u roku od osam (8) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

1. Tužitelju po pun. uz R/SP

2. Tuženiku po pun.