REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4434/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Impuls-leasing d.o.o. za leasing, OIB 65918029671, Velimira Škorpika 24/1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnost i isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1461/2022-2 od 29. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-263/2021-19 od 26. srpnja 2022., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1461/2022-2 od 29. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-263/2021-19 od 26. srpnja 2022., navodeći pet pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u odnosu na prvo naznačeno pravno pitanje kojim se problematizira shvaćanje ovoga suda o poštenosti i ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi bilo potrebe preispitivati to shvaćanje, a na kojem se temelji pobijana presuda i to u odnosu na odluku Europskog suda za ljudska prava na koje se pozvao predlagatelj.
3.1. Treće naznačeno pitanje kojim se u bitnom problematizira primjena odredbi Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. na ugovorne potrošačke odnose sklopljene prije ulaska u Europsku uniju također nije važno pravno pitanje jer su sudovi postupili sukladno shvaćanju ovoga suda izraženog u odluci poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. te na konkretni predmet spora s obzirom na vrijeme njegovog pokretanja, kao i razdoblje u odnosu na koje se traži zaštita, primijenili nacionalni propis uz njegovo tumačenje u duhu prava Europske unije.
3.2. Razmatrajući drugo četvrto i peto postavljeno pitanje utvrđeno je da tuženik nije naveo adekvatne razloge važnosti. Predlagatelj je uz pitanje trebao navesti određene (konkretne) odluke određenih (konkretnih) drugostupanjskih sudova koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima povodom naznačenog pravnog pitanja ili određenu odluku ovoga suda u kojoj je zauzeto shvaćanje glede postavljenog pitanja suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci. Sam navod da revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju ne daje razlog važnosti istima u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP.
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.
5. Tuženik se u prijedlogu pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, navodima iznesenim u prijedlogu kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog nije učinio vjerojatnim da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5.1. Nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima, niti očito nerazumnima, sadrže dostatne i relevantne razloge te s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud ne nalazi razloge koji bi upućivali da bi bile počinjene teške postupovne povrede ili povrede materijalnog prava.
6. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
