REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3480/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Impuls-leasing d.o.o. za leasing, OIB 65918029671, Velimira Škorpika 24/1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnost i isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1463/2023-2 od 25. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-219/2023-13 od 26. listopada 2023., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1463/2023-2 od 25. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-219/2023-13 od 26. listopada 2023., navodeći šest pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo i drugo procesno pravno pitanje kojim tuženik preispituje njegovu pasivnu legitimaciju nije važno jer je u postupku utvrđeno da je tuženiku pripojeno društvo s kojim je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu čije se odredbe u ovom postupku osporavaju, pa stoga o tim pitanjima ne može ovisiti ishod spora.
3.1. Razmatrajući treće, četvrto i peto postavljeno pitanje utvrđeno je da tuženik nije naveo adekvatne razloge važnosti. Predlagatelj je uz pitanje trebao navesti određene (konkretne) odluke određenih (konkretnih) drugostupanjskih sudova koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima povodom naznačenog pravnog pitanja ili određenu odluku ovoga suda u kojoj je zauzeto shvaćanje glede postavljenog pitanja suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci. Sam navod da revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju ne daje razlog važnosti navedenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP.
3.2. U odnosu na šesto naznačeno pitanje predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi ovaj sud imao razloga preispitivati svoje pravno shvaćanje glede zastare restitucijskih zahtjeva u vezi ugovora o potrošačkom kreditu, a na kojem se temelji pobijana presuda, i to u odnosu na odluke Suda Europske unije na koje se pozvao predlagatelj.
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.
5. Tuženik se u prijedlogu pozvao i na povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, navodima iznesenim u prijedlogu kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog nije učinio vjerojatnim da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6. Nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima, niti očito nerazumnima, sadrže dostatne i relevantne razloge te s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud ne nalazi razloge koji bi upućivali da bi bile počinjene teške postupovne povrede ili povrede materijalnog prava.
7. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil