REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-300/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zz tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ZB iznos od 1.808,47 EUR-a zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačno određene iznose kako slijedi:

- na iznos od 49,17 EUR-a od 15.02.20217. godine

- na iznos od 92,45 EUR-a od 15.03.2021. godine

- na iznos od 97,42 EUR-a od 15.04.2021. godine

- na iznos od 96,20 EUR-a od 15.05.2021. godine

- na iznos od 95,99 EUR-a od 15.06.2021. godine

- na iznos od 92,71 EUR-a od 15.07.2021. godine

- na iznos od 99,33 EUR-a od 15.08.2021. godine

- na iznos od 94,55 EUR-a od 15.09.2021. godine

- na iznos od 96,20 EUR-a od 15.10.2021. godine

- na iznos od 93,83 EUR-a od 15.11.2021. godine

- na iznos od 94,60 EUR-a od 15.12.2021. godine

- na iznos od 97,40 EUR-a od 15.01.2022. godine

- na iznos od 49,82 EUR-a od 15.02.2022. godine

- na iznos od 60,66 EUR-a od 15.04.2022. godine

- na iznos od 90,45 EUR-a od 15.05.2022. godine

- na iznos od 97,71 EUR-a od 15.06.2022. godine

- na iznos od 101,85 EUR-a od 15.07.2022. godine

- na iznos od 100,79 EUR-a od 15.08.2022. godine

- na iznos od 101,99 EUR-a od 15.09.2022. godine

- na iznos od 104,75 EUR-a od 15.10.2022. godine

pa do isplate po stopi određenoj za razdoblje od navedenih datuma dospijeća do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 1.565,45 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 2. travnja 2023. navodi se da se tužitelj sukladno zakonskoj obvezi iz članka 186. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku, prethodno obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji zahtjev tuženik nije prihvatio. Tužitelj da je zaposlen kod tuženika kao namještenik raspoređen na radnom mjestu vozača-dostavljača. Odredbom čl. 139. važećeg Zakona o državnim službenicima propisano je da klasifikaciju radnih mjesta i plaće namještenika uređuje uredbom Vlada. Nadalje da se radi o Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, a kojom je u članku 4. b) točka 3. ranije bilo propisano kako koeficijent za radno mjesto namještenika III. vrste iznosi 0,776. Isto tako, u točki 2. istog članka te Uredbe da je bilo propisano kako osobni vozač državnog dužnosnika ima koeficijent složenosti poslova 0,873. Novom Uredbom koeficijent za radno mjesto namještenika III. vrste iznosi 0,815, a osobni vozač državnog dužnosnika sada ima koeficijent složenosti poslova 0,917. Sukladno važećim propisima da vozač-dostavljač, između ostalog, obavlja poslove prijevoza državnih dužnosnika. Dakle, da je jedina razlika između opisa poslova radnog mjesta vozača dostavljača i vozača državnog dužnosnika koje naprijed citirane odredbe određuju, a time i koeficijent složenosti poslova u činjenici što vozač dostavljač obavlja poslove prijevoza dužnosnika kao i vozač državnog dužnosnika ali po potrebi. Nadalje se naglašava da predlagatelj kao vozač dostavljač u Općinskom i Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu svakodnevno obavlja poslove prijevoza dužnosnika, odnosno njegov posao tijekom radnog vremena, kako redovnog tako i prekovremenog je u pretežitom dijelu prijevoz dužnosnika (na zakazane rasprave u dislociranim sudovima, seminare, očevide i sl.). S obzirom na ranije navedeno, ali i činjenicu da poslodavac ne želi uskladiti koeficijent složenosti poslova radnog mjesta vozača dostavljača s koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta osobnog vozača državnog dužnosnika, tužitelj se poziva na odredbe članka 29. Zakona o državnim službenicima te drži da ga za zatraženo razdoblje pripada naknada za faktični rad za poslove koje obavlja, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, a koji nisu u opisu poslova za koje je raspoređen. Nadalje se ističe da kako se podaci o evidenciji radnog vremena i rasporeda rada u spornom razdoblju smatraju zajedničkim i za tužitelja i za tuženika, te kako zbog složenosti obračuna plaće i naknade plaće tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev, već je to sukladno iznijetom zakonska dužnost tuženika da tužitelj u ovom trenutku nije u mogućnosti precizirati traženje s osnove isplate za faktični rad za poslove koje obavlja, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, a koji nisu u opisu poslova za koje je raspoređen jer ne raspolaže točnim podacima o svakodnevnom rasporedu rada, a uslijed čega da svoj zahtjev postavlja paušalno, a isti će urediti nakon pribave podataka od strane tuženika te nakon provođenja vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu (list 13-14 spisa) usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nadalje tuženik čini nespornim da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora na koji da je odgovoreno negativno, a sve budući da je isti u cijelosti neosnovan, kako glede osnova tako i glede visine. Ističe se da je koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je tužitelj raspoređen utvrđen sa 0,776 za radno mjesto III vrste-radna mjesta namještenika III. vrste sukladno čl. 4 podstavak b) točka 3. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi. Navedeno je da je tužitelj raspoređen na radno mjesto vozača dostavljača te da u okviru obavljanja poslova tog radnog mjesta obavlja prijevoz dužnosnika i službenika kada je to potrebno obzirom da se Općinski sud u Splitu trenutno nalazi na dislociranom mjestu te da potrebe raspravnih ročišta zahtijevaju prijevoz zamjenika državnog odvjetnika i državnoodvjetničkih savjetnika i to onih koju u svrhu ne koriste osobno vozilo. Istaknuto je da prijevoz osoba u svrhu nazočenja seminara, osobito nakon uvođenja i korištenja zoom platforme, sveden je na minimum, dok je prijevoz dužnosnika na očevide dodatno valoriziran kroz isplatu propisanih dodataka sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Navodi se da tužitelj obavlja poslove prijevoza dužnosnika i službenika koji poslovi su nesumnjivo u njegovoj u opisu poslova njegovog radnog mjesta pa je nevažno koliko se to dugo i često obavlja, sve dok potreba posla to nalaže. Napominje se u svezi s navedenim da je nova zgrada Općinskog suda u Splitu finalizirana za korištenje pa će preseljenjem suda otpasti potreba prijevoza dužnosnika i službenika, što znači da prijevoz osoba na dislociranu lokaciju Općinskog suda u Splitu nalažu trenutne potrebe službe. Ističe se da je obavljanje poslova prijevoza dužnosnika i službenika u skladu je sa opisom poslova radnog mjesta tužitelja te da nema osnove za primjenu kategorizacije i koeficijenata radnog mjesta osobnog vozača, a koje radno mjesto na koncu da i nije Pravilnikom o unutarnjem redu propisano niti ustrojeno u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu jer da potrebe službe ni ne zahtijevaju permanentnost te vrste radnog mjesta. Slijedom navedenog, a budući da je podnositelju koeficijent složenosti poslova utvrđen sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske predloženo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom očitovanja na zahtjev za mirno rješenje spora (list 6 spisa); zahtjeva za mirno rješenje spora od 28.10.2022.godine (list 7-9 spisa); opisa poslova i podataka o plaći (list 20-21 spisa); dopisa Sindikata policije Hrvatske od 03.02.2023.godine (list 22-23 spisa); dopisa vozača u Općinskom i Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu (radno mjesto namještenika III vrste) (list 24-25 spisa); odluke o nazivima i uvjetima za radna mjesta, poslovima koji se na njima obavljaju te koeficijentima složenosti poslova u Ustavnom sudu RH (list 26-46 spisa); platnih lista tužitelja, putnih naloga, evidenciju dežurstava za utuženo razdoblje (list 56-97 spisa, te 99-122 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljan (list 129-137 spisa); te je uz suglasnost parničnih stranaka određeno da će se u dokazne svrhe pročitati iskaz svjedoka JB i AB iz predmeta Pr- 297/2023, a koji je zapisnik priložen spisu uz zapisnik sa ročišta od 20.veljače 2024.godine. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BB (list 124-125 spisa), te je na ročištu od 16. prosinca 2024.godine odlučeno da će se za potrebe ovog postupka koristiti iskaz svjedoka VB iz istovrsnog predmeta vođenog pred ovim sudom pod brojem Pr-297/2023.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za utuženo razdoblje od siječnja 2021.godine pa do rujna 2022.godine i to razlike između ostvarene plaće u utuženom periodu i pretpostavljenih primanja.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tužitelja kao namještenik III vrste raspoređen na radnom mjestu vozača – dostavljača, te nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju primao plaću vozača – dostavljača.

7. Među strankama u ovom postupku je sporna činjenica da li je tužitelj u utuženom razdoblju isključivo obavljao posao vozača – dostavljača ili je obavljao i posao vozača državnog dužnosnika i u kojoj mjeri, te da li istog u tom smislu pripada zatražena razlika plaće između ostvarene plaće tužitelja u utuženom periodu i pretpostavljenih primanja. Također među strankama nije sporna činjenica da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora (list 7-8 spisa) u skladu sa odredbom članka 186 a ZPP-a, te je nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku odbilo njegov zahtjev što je razvidno iz očitovanja ODO-a u Šibeniku od 29.12.2022.godine (list 6 spisa), a slijedom čega je isti sukladno odredbi članka 186 a stavak 5. u zakonskom roku podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

8. Iz pregledanog opisa poslova i podataka o plaći (list 20-21 spisa) proizlazi da se radno mjesto tužitelja i to radno mjesto namještenika III vrste vozača dostavljača predstavlja radno mjesto na kojem tužitelj obavlja poslove dostave nadležnom državnom tijelu, fotokopiranja, te druge poslove po nalogu nadređenog, te održava i brine se o voznom parku odvjetništva te po potrebi poslove prijevoza dužnosnika i druge poslove po nalogu općinskog državnog odvjetnika, zamjenika općinskog državnog odvjetnika i tajnika, a za navedeno radno mjesto je predviđena odgovarajuća srednja stručna škola prometne struke, te položen ispit za vozača B kategorije, te poznavanje rada na uredskim strojevima. U odnosu na opis radnog mjesta vozača državnog dužnosnika je navedeno da isti upravlja službenim automobilom i obavlja poslove državnih dužnosnika, brine se o redovnom održavanju, pranju i čišćenju službenih automobila, obavlja dnevni preventivni tehnički pregled, predlaže otklanjanje uočenih kvarova na službenom automobilu, po potrebi pomaže u prijevozu drugih osoba i dostavi spisa i pošiljaka, te obavlja druge poslove po nalogu nadređenih. Iz podataka o plaći osobnog državnog dužnosnika proizlazi da je koeficijent istog 0,873 te da je taj koeficijent utvrđen člankom 4. stavkom 1., točkom b. podtočkom 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi.

9. Iz pregledanog dopisa Sindikata policije Hrvatske od 03.02.2023.godine (list 22-23 spisa) proizlazi da je navedeni Sindikat istakao da su od strane njegovih članova zaprimljene informacije kako su u ODO-u i ŽDO-u u Splitu djelatnicima koji obavljaju poslove vozača propisani različiti koeficijenti složenosti poslova u odnosu na njihove kolege u drugim pravosudnim tijelima npr. u Županijskom sudu u Splitu, Ustavnom sudu RH i dr.), a koji da u osnovi obavljaju potpuno iste, ako ne i teže i složenije poslove. Navodi se da su djelatnici koji obavljaju poslove vozača dežurni vozači 10-15 dana u mjesecu kada voze državne dužnosnike na vršenje očevida KD, a da za to nisu jednako plaćeni. Istaknuto je da postoji razlika između kategorija vozača na ODO i ŽDO i to vozač-dostavljač s koeficijentom složenosti poslova 0,815, a na Županijskom sudu ''osobni vozač državnog dužnosnika'' s koeficijentom složenosti poslova 0,917, te na Ustavnom sudu ''dostavljač za vanjsku dostavu i nabavu-vozač'' s koeficijentom složenosti poslova 1,147. Ističe se da se kao obrazloženje za tu razliku navodi kako su vozači sa nižim koeficijentom dostavljači, a da po potrebi obavljaju prijevoz dužnosnika i službenika, ali da u praksi službenici s koeficijentom 0,815 državne dužnosnike voze jednako kao i vozači s koeficijentom 0,917, a posao dostavljača da je sporedan i da ga obavljaju usput. Istaknuto je da ako navedene vozače-dostavljače na ODO i ŽDO s koeficijentom 0,815 usporedimo sa dostavljačem za vanjsku dostavu i nabavu sa vozačem na Ustavnom sudu RH s koeficijentom 1.147, a kojima da je u opisu poslova jasno navedeno da obavljaju po potrebi prijevoz ustavnih sudaca i glavnog tajnika ističe se da je onda razlika u koeficijentu još izraženija iako da je opis poslova i obveza gotovo isti, ako ne i veći. Zaključak navedeni sindikat predlaže u navedenom dopisu Državnom odvjetništvu RH da razmotre njihovu inicijativu te da se svim službenicima koji obavljaju iste poslove u konkretnom slučaju poslove vozača osiguraju jednaki uvjeti, izjednače koeficijenti složenosti poslova s kolegama koji obavljaju iste poslove u drugim pravosudnim tijelima, te da se vozači koji voze dužnosnike tako i evidentiraju bez obzira u kojem pravosudnom tijelu obavljaju konkretne poslove vozača. Traženo je da se dostavi obavijest o navedenom navedenom Sindikatu policije Hrvatske, te je o navedenom obaviješten i Michele Squiccimarro, županijski državni odvjetnik ŽDO-a u Splitu, te Biljana Puharić općinska državna odvjetnica ODO-a u Splitu.

10. Iz pregledanog dopisa vozača u ODO-u i ŽDO-u Split Državnom odvjetništvu u Splitu, a među kojim vozačima je i tužitelj (list 24-25 spisa) proizlazi da su se navedeni vozači pa i tužitelj obratili Državnom odvjetništvu u Splitu ističući da su zaposleni na radnom mjestu namještenika-vozača dostavljača u općinskim i županijskim državnim odvjetništvima te da im je plaća propisana Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi prema kojem da za njihovo radno mjesto je propisan koeficijent složenosti poslova 0,776 dok da je istom odredbom propisano da osobni vozač državnog dužnosnika ima koeficijent složenosti poslova 0,873. Istaknuto je da vozač dostavljač između ostalog obavlja poslove prijevoza državnih dužnosnika, te da je jedina razlika između opisa radnog mjesta vozača -dostavljača i vozača državnog dužnosnika u činjenici što vozač-dostavljač obavlja poslove prijevoza dužnosnika kao i vozač državnog dužnosnika, ali po potrebi. Navedeni vozači pa i tužitelj su istakli da kao namještenici vozači-dostavljači u Općinskom i Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu svakodnevno obavljaju poslove prijevoza dužnosnika, te da je njihov posao tijekom radnog vremena uglavnom prijevoz dužnosnika i to na zakazane rasprave na dislociranim sudovima, seminare, očevide i slično. Također su isti istakli da mjesečno odrađuju kako aktivna tako i pasivna dežurstva, a za koja da su obavezni biti u stalnoj pripravnosti, te biti dostupni na mobitel (10-15 dana mjesečno), te da se zna često dogoditi da iz aktivnog dežurstva u noćnim satima nakon obavljenog očevida sa dežurnim zamjenikom dolaze na posao, te voze državne dužnosnike, a čime da ugrožavaju vlastiti život. Naposljetku su vozači istakli da iz navedenih razloga smatraju da bi im poslodavac trebao uskladiti koeficijent složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta osobnog vozača državnog dužnosnika, a koji da sukladno citiranoj Uredbi iznosi 0,873. Istaknuto je i da dežurstva navedenih vozača predstavljaju prekovremeni rad. Zaključno su vozači istakli da njihovi kolege-vozači na Županijskom i Općinskom sudu u Splitu radeći na istim poslovima u Ministarstvu pravosuđa i istim kolektivnim ugovorima imaju veći koeficijent od njih (0,873), a da oni za razliku od njih dežuraju i odlaze na očevide najtežih kaznenih djela. Obavijesti o ovome je poslana DORH-u, Ministarstvu pravosuđa, Sindikatu policije Hrvatske i Pučkoj pravobraniteljici.

11. Iz pregledane odluke o nazivima i uvjetima za radna mjesta, poslovima koji se na njima obavljaju te koeficijentima složenosti poslova u Ustavnom sudu Republike Hrvatske (list 26-46 spisa) da osobni vozač državnog dužnosnika po navedenoj odluci u Ustavnom sudu ima koeficijent složenosti poslova 1,147.

12. Iz iskaza saslušanog svjedoka ĆB (list 124-125 spisa) proizlazi da je on bio vozač dostavljač na Općinskom državnom odvjetništvu, te da je on od veljače 2018. zaposlen na radnom mjestu vozača dostavljača u Županijskom državnom odvjetništvu, a da je prije toga bio na ODO-u. Isti navodi da je on tražio da se plati za mjesto osobnog vozača dužnosnika i prije nego je prešao raditi na ŽDO te da se radi tog obraćao nadležnima. Isti navodi da je on vozio zamjenike ODO-a na Dračevac kad je radio na ODO-u budući je tada sud bio na Dračevcu, pa da su u to vrijeme na ŽDO-u vozači dostavljači kad je on to obavljao imali veći koeficijent složenosti poslova od njega, pa da je i on kao vozač dostavljač tada tražio i dobio 2012. godine suglasnost da mu se povisi koeficijent za vozača dostavljača tada na ODO-u pa da mu se u tom smislu tada povećao koeficijent sa 0,80 na 0,90 i to koeficijent složenosti poslova. Isti napominje da vozači dostavljači imaju svakodnevne vožnje dužnosnika gdje je god potrebno i da se te potrebe samo iz godine u godinu povećavaju te da kad su se dobila dva vozača na ODO-u da su oni kao vozači dostavljači bili poslani kao ispomoć sa ŽDO-a ODO-u u jednom periodu zbog ogromnog broja zahtijeva za prijevoz, a da to traje i dan danas. Ističe da bi ih dnevno znalo zvati po 15 zamjenika dužnosnika koji bi imali svaki po više rasprava dnevno na sudovima pa bi se primjerice dogodilo da u 8,30 ujutro bude 6 rasprava koje imaju zamjenici pa su se slala dva vozila budući su trebala 2 vozača. Što se tiče dežurstava isti navodi da je svaki od vozača dostavljača imao 7 dana dežurstava mjesečno i to od 0-24 sata a da su po potrebi ako je netko od kolega nedostajao išli na dežurstva mijenjati kolegu. Isti navodi da unatoč i njegovom obraćanju i obraćanju drugih vozača dostavljača nije bilo sluha kod nadležnih da vozači dostavljači budu plaćeni sukladno poslu kojeg obavljaju budući se nije radilo o povremenom prijevozu dužnosnika nego konstantnom i svakodnevnom prijevozu dužnosnika kroz duži period godina, pa da su smatrali da u tom smislu trebaju dobiti koeficijent osobnog vozača dužnosnika, a ne vozača dostavljača. Također svjedok napominje da je on do 2018. godine čak bio dežuran po 15 dana mjesečno. U odnosu na činjenicu koji bi bio opis posla vozača dostavljača da nisu obavljali svakodnevno prijevoze dužnosnika isti je naveo da bi po njihovom pravilniku to bila dostava pošte, dostava pismena, kopiranje pismena i po potrebi prijevoz dužnosnika, te ostali poslovi po naredbi poslodavca. Svjedok nadalje navodi da do ovakvih potraživanja ne bi ni došlo da su oni kao vozači dostavljači trebali voziti samo po potrebi, tu i tamo dužnosnike, ali da se ovo pojavilo upravo iz razloga što je posao prijevoza dužnosnika postao osnovni posao vozača dostavljača i to svakodnevni posao, a da je Uredba sama predviđala da postoji posebna osoba – osobni vozač dužnosnika kojemu bi to trebao biti primaran posao. Isti pojašnjava da u navedenoj situaciji budući da se nije koristio osobni vozač dužnosnika za ovakve prijevoze već isključivo vozač dostavljač nije bilo druge nego da vozači dostavljači obavljaju navedeni posao. Međutim, isti navodi da obzirom da je vozač dostavljač obavljao posao osobnog vozača dužnosnika da je trebalo dobiti naknadu prema koeficijentu složenosti poslova koje je u utuženom periodu obavljao upravo iz razloga jer je obavljao poslove višeg koeficijenta složenosti. Ističe da nije bilo problema ni da poslodavac takvu naknadu obustavi nakon što se sud vratio u Gundulićevu ulicu. Za sve ostalo svjedok ističe da on nije kompetentan ulaziti u sistematizaciju radnih mjesta budući da je poslodavac trebao utvrditi pravilno radna mjesta, poslove i odgovarajuće koeficijente. Svjedok ističe da je Dračevac bio konstanta u smislu prijevoza, ali i sve ostalo vezano za prijevoz dužnosnika na ostala mjesta i druge sudove kao Kaštela, Trogir i slično, a što da je bilo svakodnevno.

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka OB danog u istovrsnom predmetu broj Pr-297/2023 proizlazi da je i on kod ODO-a Split zaposlen na radnom mjestu vozača-dostavljača te ističe da postoji razlika u koeficijentima složenosti poslova za radno mjesto vozača-dostavljača i za radno mjesto osobnog vozača državnog dužnosnika budući da je koeficijent složenosti poslova za vozača- dostavljača 0,815 a za osobnog vozača državnog dužnosnika 0,917, a u dokazne svrhe svjedok prikazao sudu na uvid i rješenje iz kojeg je bilo razvidno da osobni vozač državnog dužnosnika ima koeficijent 0,917. Isti navodi da su dosta slični opisi radnih mjesta vozača-dostavljača i osobnog vozača državnog dužnosnika s time da vozač-dostavljač prvenstveno kao opis njegovog radnog mjesta vrši dostavu pismena i paketa, a trebao bi samo po potrebi voziti državnog dužnosnika dok je za radno mjesto osobnog vozača državnog dužnosnika primarna dužnost prema opisu radnog mjesta da vozi dužnosnika, a isti samo po potrebi treba obavljati poslove dostavljanja pismena i pošiljaka. Isti navodi da ODO zapravo i nema osobnog vozača državnog dužnosnika već da samo postoji vozač dostavljač pa da je upravo to razlog što vozači-dostavljači se od strane poslodavca svakodnevno koriste za prijevoz dužnosnika dok osobni vozač državnog dužnosnika postoji samo na Županijskom sudu u Splitu i moguće na DORH-u. U odnosu na činjenicu koliko vozila i vozača ima u ODO-u Split i to vozača dostavljača, svjedok navodi da postoje 4 vozila i 4 vozača dostavljača na ODO Split. Svjedok navodi da je njegov posao vozača-dostavljača iznimno stresan i odgovoran jer kad ima dežurstvo da se radi o dežurstvu od 0-24 te da se događa da on mora u roku od 20 minuta pokupiti vještaka i zamjenika ODO-a i prevesti ih na odgovarajuće mjesto, a ukoliko je riječ o nekakvog prometnoj nesreći u kojoj je poginulo dijete, da se znalo to događati upravo uoči ili za vrijeme blagdana pa da tako on zbog ovakvih vrsta prijevoza ne može niti planirati svoj godišnji odmor pa da je upravo u ovoj 2023. g. bilo 50 nesreća sa smrtnim slučajem. U odnosu na činjenicu da li su se djelatnici vozači dostavljači prituživali na navedenu situaciju što je manji koeficijent složenosti poslova između vozača dostavljača i osobnog vozača državnog dužnosnika i što oni moraju svakodnevno prevoziti državne dužnosnike, premda im u opisu radnog mjesta stoji da je to povremeno, isti odgovara da su se neprekidno prituživali nadležnima i pisali predstavke i to da je on kao povjerenik sindikata pisao gospođi MB, koja je glavna u Ministarstvu pravosuđa vezano za donošenje uredbi o navedenim koeficijentima, te da je pisao i na druge adrese glavnoj državnoj odvjetnici, te da su izišli i u medijima s navedenim problemom al do danas da nema nikakvog odgovora a da su im glavni čelnici odgovorili da oni vezano za njihov problem ne mogu ništa već da svoja prava pokušavaju ishoditi sudskim putem. Nadalje isti navodi da svakodnevno prevoze državne dužnosnike kao vozači dostavljači te da uz to ne dostavljaju pakete nego samo pošiljke , a da prijevoz dužnosnika vrše u radnom vremenu od 7:00 -15:00 sati, a kad su dežurni da su na raspolaganju za prijevoz dužnosnika od 0-24 sata, a da zadnje vrijeme voze i zamjenike ODO-a na razne očevide i gdje je god potrebno, posebno očevide vezano za zemljišta. Svjedok napominje da kad je rekao da postoje 4 vozača dostavljača, da je pri tom mislio na dvojicu koja su namijenjena za ODO i dvojicu za ŽDO. U odnosu na upit da li je postojala pojačana potreba u utuženom razdoblju za prijevozom dužnosnika posebice imajući u vidu da je sud bio dislociran, svjedok odgovara da je bila riječ o svakodnevnoj potrebi za prevoženjem dužnosnika. Nadalje navodi da se prijevoz od strane vozača dostavljača i to prijevoz državnih dužnosnika, organizira na način da vozači dostavljači imaju službene mobitele na koje im zamjenici ODO-a napišu poruku kada trebaju gdje ići službeno i da vozač dostavljač kad zaprimi te poruke vidi kakav može napraviti raspored i povratno obavještava zamjenika ODO-a u koji sat i gdje da ga čeka radi prijevoza. Vezano za pojašnjenje koga prevozi ĆB kao vozač, a koga konkretno svjedok i koja je razlika, isti navodi da je ĆB vozač za Županijsko državno odvjetništvo, a da je on vozač za Općinsko državno odvjetništvo, ali da imaju ista zaduženja te da i jedan i drugi prevoze zamjenike i ODO-a i ŽDO-a te da i jedan i drugi vrše te prijevoze za vrijeme dežurstava koja s određuju od 0-24 te da je jedina razlika u rangu dužnosnika koje prevoze, osim što da ĆB prevozi dužnosnike ŽDO-a koji su većeg ranga od onih koje prevozi on i to osobno zamjenika ODO-a, ali u samom poslu da nema nikakve razlike u izvršenim prijevozima u smislu modaliteta kako se to vrši i vremena u kojem se to vrši. Isti navodi da dostavljaju knjigu pošte, a da pakete dostavlja sama pošta, a isto tako i da znaju i po nekoliko puta dnevno dostavljati rješenja o istražnom zatvoru i da su to svakodnevne radnje i da u pravilu prilikom prijevoza nekog od dužnosnika da znaju dostaviti i knjigu pošte ili rješenje o istražnom zatvoru. Vezano za modalitete prijevoza dužnosnika na sud, svjedok navodi da kad zamjenik ODO-a ili ŽDO-a ima raspravu da pošalje poruku o tome najkasnije dan ranije do 14:00 sati za sutradan, te da vozači dostavljači to prime u svojoj poruci i memoriraju pod imenom tog zamjenika odnosno dužnosnika i da od zavisnosti od toga se pravi raspored i obavještava osobu kada će se doći po njega za prijevoz. Nadalje ističe da on sada u ovom trenutku ne govori o plaćanju prekovremenog rada te ne osporava činjenicu da je on plaćen za spomenuta dežurstva već je ono što želi istaknuti da on isključivo prevozi državne dužnosnike i da se zna dogoditi da 7 dana u komadu bude dežuran bez slobodnog dana, a da sam dužnosnik ima 1 dan dežurstva, te da on navedene prigode izlazi na terene skupa s dužnosnicima i da su česte situacije ružne na terenu zbog kojih da on proživljava ogroman stres, a već je spomenuo da se nerijetko radi o poginulim osobama i mlađim osobama, zbog čega strepi i za vlastitu djecu kad izlaze van. Nadalje navodi da on već radi posao vozača dostavljača 5 godina i da su on i tužitelj od početka upozoravali na navedeni problem, a posebno ističe da vozači na Županijskom sudu voze samo suce po nalogu njihovog čelnika a da su uspjeli ostvariti koeficijent kojeg prima osobni vozač dužnosnika točnije koeficijent 0,917, a da njihovi pokušaji da to ostvare nisu naišli na razumijevanje. Svjedok ističe da smatra obzirom da oni kao vozači dostavljači minimalno vrše dostavljanja pošiljki u odnosu na prijevoz državnih dužnosnika a koji prijevoz njima zapravo preteže u njihovim poslovima u sklopu radnog vremena i koji posao prijevoza dužnosnika je stresan zbog svega što je u iskazu opisao da smatra da oni kao vozači dostavljači koji najveći dio vremena točnije cijelo vrijeme prevoze dužnosnike da zaslužuju imati koeficijent osobnog vozača dužnosnika zbog poslova koje obavljaju.

14. Iz iskaza saslušanog tužitelja, a u istovrsnom predmetu Pr-300/2023 svjedoka ZB proizlazi da je tužitelj radio kao vozač dostavljač u Općinskom državnom odvjetništvu i da dan danas radi u ODO-u kao vozač dostavljač i to da je najprije bio zaposlen na tom radnom mjestu prema ugovoru na određeno vrijeme od 13.1.2021. do 13.1.2022., a potom od 14.3.2022. na neodređeno vrijeme do danas. U odnosu na činjenicu što radi u sklopu radnog vremena vozača dostavljača isti navodi da je do preseljenja Općinskog suda s Dračevca u Gundulićevu svakodnevno obavljao vožnje zamjenika ODO-a do Dračevca, pa po tom vožnju istih do Zagreba pa vožnju na sud u Trogir koji je bio dislociran, pa na aerodrom te vožnje dužnosnika na očevid povodom prometnih nezgoda, radnih nesreća, ubojstava i sl. kada je vozio zamjenike ODO-a i sudske vještake na teren. Isti navodi da ovakav posao uključuje rad od 0-24 uključujući nedjelje i praznike te da se ne može okvalificirati kao radno mjesto vozača dostavljača budući preteže prijevoz dužnosnika iz razno raznih potreba i zahtijeva na odgovarajuća mjesta. Ističe da je koeficijent složenosti poslova osobnog vozača dužnosnika negdje otprilike 0,915, a vozača dostavljača u sadašnje vrijeme 0,815. Vezano za rasporedi vožnji od strane vozača dostavljača, svjedok navodi da on osobno napravi tjedni raspored, a da je tako i kod drugih vozača dostavljača i da im stižu poruke na službeni mobitel gdje ih zamjenici obavještavaju o raspravama na koje moraju ići i očevidima na parcelama na koje moraju ići te kad moraju eventualno ići u Trogir ili Kaštela zbog istih slučajeva, te da se po tome radi raspored prijevoza od strane vozača dostavljača i obavještavaju se navedene osobe o satu kad će ih se prevesti na određenu lokaciju. Nadalje navodi da se vožnja državnih dužnosnika obavlja svaki dan te da je takva situacija od početka zasnivanja radnog odnosa na radnom mjestu vozača-dostavljača. Vezano za pojašnjenje da li vozači dostavljači iz ODO-a i vozači dostavljači iz ŽDO-a rade isti posao po pitanu prijevoza dužnosnika, svjedok navodi potvrdno i pojašnjava da su oni zamjenike ŽDO-a vozili na očevide vezano za prometne nezgode sa smrtnim posljedicama, a da ih u zadnje vrijeme su vozili vezano za slučajeve pokušaja ubojstava i ubojstava, a da po nalogu poslodavca se tokom radnog vremena voze i zamjenici ŽDO-a u Zagreb ili u Šibenik i slično, gdje god je potrebno te da u mobitelu ima i potraživanja i od zamjenika ODO-a za prijevoz i zamjenika ŽDO-a ali da za ŽDO mu traže prijevoz zamjenici ili tajnica ili ravnatelj, ali da uvijek netko nazove i to predlaže. Svjedok potvrđuje činjenicu da kad odlazi u Zagreb radi prijevoza dužnosnika da ima plaćene dnevnice. Isti ne poriče da su mu plaćeni prekovremeni rad ni dežurstva. Svjedok pojašnjava bitnu činjenicu da je problematično to što oni kao vozači dostavljači prevoze državne dužnosnike, a da sam naziv radnog mjesta vozač- dostavljač to ne bi trebao podrazumijevati već samo prijevoz pošiljaka , a ne i vožnju dužnosnika, dok je upravo vozač dužnosnika taj kojem bi posao trebao biti prijevoz dužnosnika, a da se dogodila situacija da vozači dostavljači kojima to ne bi trebalo biti u opisu radnog mjesta prvenstveno prevoze dužnosnike svakodnevno. Ističe da on osobno nije upoznat s činjenicom gdje postoji osobni vozač pravosudnog dužnosnika.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka VB (list 432-434 spisa) proizlazi da su mu poznate činjenice o kojima svjedoči budući da je on radni kolega ĆB koji također radi na radnom mjestu vozač dostavljač kao i tužitelj. Isti navodi vezano za utuženi period da je radno vrijeme vozača-dostavljača od 7.00 ujutro do 15.00 sati poslijepodne. Ističe da su i on i ĆB na dnevnoj bazi svakodnevno vozili državne dužnosnike na rasprave i to savjetnike iz ODO-a i sa Županijskog suda, kao i zamjenike ODO-a i zamjenike sa Županijskog suda jer da je takav bio dogovor između ODO-a i ŽDO-a. Isti navodi da su on i tužitelj tako dnevno imali po 6-7 "tura" takve vožnje navedenih dužnosnika na rasprave, te da su ih vozili i tijekom radnog vremena i nakon radnog vremena ako su bili dežurni, a da su ih vozili i na očevide. Ističe da je vožnja uvijek bila službenim vozilom te da je bilo tada otprilike 6 službenih vozila, a da sada ima negdje oko 4 službena vozila. U odnosu na činjenicu kako je to bilo organizirano, svjedok navodi da bi poslodavac izdao radni nalog a u kojem da se evidentirala i navedena vožnja spomenutih dužnosnika na očevide i rasprave. Svjedok napominje da kad su vozili dužnosnike na nekakvo putovanje duže da bi tada dobili i putne naloge ovjerene od strane službene osobe. Nadalje ističe da bi prva vožnja dužnosnika započela u 8.15 ujutro i da bi trajala do 15.00 sati, a da se to odvijalo na način da bi im dužnosnici kao vozačima-dostavljačima službenim mobitelom poslali kad su im rasprave i gdje treba ići pa da bi onda oni kao vozači- dostavljači radili raspored vožnji tih istih dužnosnika budući da je dužnosnika koje je trebalo voziti uvijek bilo više. Obzirom da se radio raspored vožnji, svjedok ističe da je svaki od vozača-dostavljača imao svoju liniju koju će voziti taj dan. Napominje da je vozačima-dostavljačima u ugovoru o radu stajalo da samo povremeno voze državne službenike, ali da su oni dužnosnike vozili na dnevnoj bazi te da su to radili 99% radnog vremena, a da su eventualno nešto dostavljali ili po potrebi kopirali možda svega 1% radnog vremena. U odnosu na činjenicu postoji li osobni vozač državnog dužnosnika kao radno mjesto i što ta osoba radi, svjedok navodi da postoji i takvo radno mjesto te da se i oni bave prijevozom državnih dužnosnika, ali da je njihov koeficijent složenosti poslova veći od koeficijenta složenosti poslova vozača- dostavljača, a koji isto obavlja svakodnevni prijevoz državnih dužnosnika. U odnosu na činjenicu da li su se vozači-dostavljači obraćali nadređenima pisanim putem i sl., svjedok ističe da su se vozači-dostavljači obraćali nadređenima, da je sa svime upoznat i sindikat, ali da nikad nisu dobili nikakav odgovor na navedeni problem. Isti navodi da oni i dalje obavljaju spomenute vožnje državnih dužnosnika i to na način da dežuraju 7 dana u tjednu 24 sata i voze šefove u navedenim službama na putovanja, a za što da imaju putne naloge. Vezano za upit da li su njemu kao vozaču-dostavljaču bila plaćena dežurstva, isti navodi da su postojala i pasivna i aktivna dežurstva koja su mu bila plaćena, ali da treba uzeti u obzir da je to njemu plaćano za radno mjesto vozača-dostavljača i za koeficijent složenosti poslova koji se primjenjivao na vozača-dostavljača, a da je on obavljao poslove prijevoza državnih dužnosnika za koje bi koeficijent trebao biti veći. Isti navodi da su mu naknadno bili plaćeni prekovremeni sati kad je odlazio u Zagreb ili kad je radio subote i nedjelje. Vezano za upit je li se isti žalio na obračun plaće prilikom primitka plaće isti odgovara da nije dostavljao prigovore poslodavcu na obračunske liste plaća, već da je prigovarao kao i svi vozači dostavljači pa tako i tužitelj DORHU vezano za naziv i koeficijent radnog mjesta, a obzirom da obavlja poslove prijevoza navedenih državnih dužnosnika. Svjedok nadalje navodi da nije bio potreban putni nalog za prijevoz dužnosnika na Dračevac već samo za mjesta udaljena 30 km, ali da je svakodnevno bilo upisivano u radne naloge prijevoz spomenutih dužnosnika na rasprave i očevide, a koji su se prijevozi dogovarali putem službenog mobitela porukama.

16. Temeljem odredbe članka 23.stavka 1. Zakona o državnim službenicima (''NN'' 49/12-pročišćeni tekst), a koji je u primjeni u utuženom razdoblju je propisano da je državni službenik dužan poštivati propisano radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen i koristiti ga za obavljanje dodijeljenih dužnosti te da mora biti prisutan na radnom mjestu u skladu sa uvjetima službe. Nadalje, temeljem odredbe članka 26. istog Zakona državni službenik je dužan povjerene poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenog državnog službenika koji se odnose na državnu službu, te bez posebnog naloga obavljati zadatke na koje je raspoređen. Temeljem odredbe članka 29. navedenog Zakona o državnim službenicima (''NN'' 49/12) od državnog se službenika može zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno prema svojim stručnim sposobnostima i vještinama obavlja poslove koji nisu u opisu radnog mjesta na koje je raspoređen. Također je temeljem odredbe članka 139. istog Zakona o državnim službenicima propisano da klasifikaciju radnih mjesta i plaće namještenika uređuje Uredbom Vlada. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi (''NN''37/01 do 155/23) je u članku 4 b) točka 3. ranije bilo propisano da koeficijent za radno mjesto namještenika III vrste iznosi 0,776, a u točki 2. istog članka navedene Uredbe je bilo propisano kako osobni vozač državnog dužnosnika ima koeficijent složenost poslova 0,873, dok je novom Uredbom propisano da koeficijent za radno mjesto namještenika III vrste iznosi 0,815, a osobnog vozača državnog dužnosnika 0,917, a što ne osporavaju ni stranke u ovom postupku.

17. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u predmetnoj pravnoj stvari, a posebice iskaza saslušanog svjedoka ĆB, OB, te iskaza saslušanog tužitelja ZB, te svjedoka VB proizlazi da su isti radili na radnom mjestu vozač-dostavljač. U tom smislu iz iskaza saslušanog svjedoka OB proizlazi da je on bio vozač za Općinskom državno odvjetništvu, te da je prevozio i zamjenike ODO-a i ŽDO-a te da su i on i ĆB koji je radio u ŽDO-u vršili te prijevoze za vrijeme dežurstava koja odrađuju od 0-24. Svjedok OB je jasno istakao da je jedina razlika između njega i BB u rangu dužnosnika koje prevoze jer da ĆB prevozi dužnosnike ŽDO-a, a on osobno zamjenika ODO-a, ali da je modalitet prijevoza tih dužnosnika bio upotpunosti isti. U tom smislu iz iskaza svjedoka OB proizlazi da zamjenici ODO-a i ŽDO-a kad imaju raspravu o tome pošalju poruku dan ranije do 14:00 sati za sutradan, te da su on i tužitelj kao vozači dostavljači to primali u svojoj poruci i pravili raspored prijevoza te obavještavali navedene osobe kad će doći po njih za prijevoz. Svjedok OB je pojasnio da on isključivo prevozi državne dužnosnike i da se zna dogoditi da 7 dana u komadu bude dežuran bez slobodnog dana dok da dužnosnik kojeg prevozi ima samo 1 dan dežurstva. Iz iskaza svjedoka OB jasno proizlazi da su on i ĆB upozoravali na navedeni problem, te da vozači koji rade na Županijskom sudu voze samo suce po nalogu njihovog čelnika, a da su uspjeli za razliku od njega ostvariti koeficijent kojeg prima osobni vozač dužnosnika i to 0,917, a da pokušaji njega i ĆB nisu naišli na razumijevanje. Pored navedenog iz iskaza svjedoka OB jasno proizlazi da on i ĆB kao vozači minimalno tijekom radnog vremena vrše dostavu pošiljki već da njima u sklopu njihovog radnog vremena preteže prijevoz dužnosnika, te da oni kao vozači dostavljači cijelo vrijeme prevoze dužnosnike, a slijedom čega da zaslužuju imati koeficijent osobnog vozača dužnosnika zbog poslova koje obavljaju. Podjednako je u svom iskazu, a vezano za rad vozača-dostavljača iskazao i tužitelj u ovom postupku ZB u istovrsnom predmetu Pr-297/2023, a koji radi kao vozač dostavljač u ODO-u Split, a koji je istakao da je do preseljenja Općinskog suda sa Dračevca u Gundulićevu svakodnevno obavljao vožnje zamjenika ODO-a sa Dračevca, te vožnju istih do Zagreba, te na sud u Trogir, te na aerodrom kao i vožnje dužnosnika na očevid povodom prometnih nezgoda. Tužitelj je pojasnio da navedeni posao vozača- dostavljača uključuje rad od 0-24 uključujući nedjelje i praznike te da se ne može okvalificirati kao radno mjesto vozača dostavljača budući da isti pretežno obavljaju prijevoz dužnosnika iz raznih potreba i zahtjeva na odgovarajuća mjesta. Isti je istakao da je koeficijent vozača dostavljača u sadašnje vrijeme 0,815, a osobnog vozača dužnosnika 0,915. U pogledu načina vožnje dužnosnika tužitelj je iskazao podjednako kao svjedok OB. Zaključno iz iskaza tužitelja u proizlazi da je upravo problematično to što vozači dostavljači cijelo radno vrijeme prevoze državne dužnosnike, a da sam naziv radnog mjesta vozač-dostavljač navedeno ne bi trebao podrazumijevati već samo prijevoz pošiljaka, a da se dogodilo da vozači dostavljači kojima to ne bi trebalo biti u opisu radnog mjesta prvenstveno prevoze dužnosnike svakodnevno. Iz iskaza svjedoka VB jasno proizlazi da su on i ĆB tijekom radnog vremena na dnevnoj bazi svakodnevno vozili državne dužnosnike na rasprave i to i tijekom radnog vremena i nakon radnog vremena ako su bili dežurni te na očevide, te da su dnevno imali po 6-7 tura takve vožnje. Svjedok VB je istakao da su on i ĆB vozili savjetnike iz ODO-a i sa Županijskog suda te zamjenike ODO-a i zamjenike sa Županjskog suda jer da je takav dogovor bio između ODO-a i ŽDO-a. Iz iskaza svjedoka VB proizlazi da su on i ĆB za ovakve vožnje uvijek koristili službeno vozilo te da je tada bilo otprilike 6 službenih vozila, a da ih sad ima 4. Prema iskazu svjedoka VB poslodavac je njemu izdavao nalog za navedene vožnje u kojem bi se evidentirala i navedena vožnja spomenutih dužnosnika na očevide i rasprave. Prema iskazu svjedoka VB prva vožnja bi počela u 8,15 ujutro te bi trajala do 15,00 sati i to na način da bi vozačima - dostavljačima dužnosnici službenim mobitelom poslali kad su im rasprave i gdje treba ići pa bi onda oni kao vozači dostavljači radili raspored vožnji tih istih dužnosnika. Također je iz iskaza svjedoka VB razvidno da je vozačima-dostavljačima u ugovoru o radu pa tako i tužitelju stajalo da samo povremeno voze dužnosnike, ali da su oni dužnosnike vozili 99% radnog vremena, dok da su nešto dostavljali ili kopirali 1% radnog vremena. Također je i svjedok VB potvrdio činjenicu da je koeficijent složenosti poslova osobnog vozača državnog dužnosnika veći od koeficijenta složenosti poslova vozača dostavljača, te je isti također potvrdio i činjenicu da su se svi vozači dostavljači obraćali nadležnim bezuspješno za rješavanje ovog pitanja.

18. Ovaj sud u potpunosti poklanja vjeru navedenim iskazima saslušanog svjedoka ĆB, te iskazima svjedoka danim u predmetu Pr-297/2023 i to OB, te tužitelja gdje je u svojstvu svjedoka u istovrsnoj pravnoj stvari dao iskaz u predmetu broj Pr-297/23, kao i iskazu svjedoka VB danog u istovrsnom predmetu Pr-297/23 budući je i iz pregledane službene dokumentacije (platnih lista, putnih naloga, rasporeda dežurstava za utuženo razdoblje od siječnja 2021-do rujna 2022), a koju je u predmetni spis dostavila tužena uz podnesak tužene od 29.11.2023.godine (list 56-122 spisa) razvidno da je tužena kao poslodavac izdavala učestale putne naloge između ostalog i tužitelju ZB za prijevoz dužnosnika iz ODO-a i ŽDO-a na razna mjesta pa i na očevide, a iz navedenog je razvidno da je tužitelj imao i učestale prijevoze dužnosnika za vrijeme dežurstva budući je tužena dostavila i rasporede dežurstava iz kojih navedeno proizlazi. Iz navedene obimne dokumentacije jasno i nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj u redovnom radnom vremenu i vremenu dežurstava radeći u ODO-u Split na radnom mjestu vozača-dostavlja pretežni dio svog radnog vremena obavljao prijevoz dužnosnika iz ODO-a i ŽDO-a na određene lokacije, dok iz iskaza navedenih saslušanih svjedoka u ovom postupku proizlazi da je glavnina radnog vremena tužitelja bio prijevoz navedenih dužnosnika na određene relacije, a zanemariv dio vremena poslovi dostave i kopiranja. Tužitelj je prema opisu svog radnog mjesta (list 21 spisa) trebao obavljati posao namještenika III vrste, vozača-dostavljača u ODO-u Split, a gdje je prema svom iskazu radi i dan danas kao vozač dostavljač te da je na tom radnom mjestu radio prema ugovoru na određeno vrijeme od 13.01.2021.godine do 13.01.2022., a potom od 14.03.2022. te ovo radno mjesto ne podrazumijeva uopće svakodnevni prijevoz dužnosnika već je u navedenom opisu radnog mjesta navedeno da navedeno radno mjesto podrazumijeva samo po potrebi prijevoz dužnosnika i to zamjenika ODO-a dok bi pretežiti poslovi za ovo radno mjesto bili poslovi dostave nadležnom državnom tijelu, fotokopiranja, briga o voznom parku. Ovo proizlazi i iz sadržaja odredbe članka 29. navedenog Zakona o državnim službenicima (''NN'' 49/12) kojom je propisano da se od državnog službenika može zatražiti da samo u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno prema svojim stručnim sposobnostima i vještinama obavlja poslove koji nisu u opisu radnog mjesta na koje je raspoređen. Međutim, iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku i istovrsnom postupku Pr-297/2023 to OB, VB i ĆB, te iskaza tužitelja koji je bio svjedok u istovrsnoj pravnoj stvari u predmetu broj Pr-297/2023 jasno proizlazi da je tužitelj dnevno kao i svjedok VB tokom radnog vremena i izvan radnog vremena pretežito prevozio državne dužnosnike na rasprave i očevide i to ne samo zamjenike ODO-a prema opisu svog radnog mjesta već i zamjenike ŽDO-a, a što proizlazi i iz pregledanih putnih naloga i rasporeda dežurstava koje je tužena dostavila u predmetni spis, a iz čega proizlazi da je tužitelj pretežito obavljao poslove prijevoza državnih dužnosnika veći dio radnog vremena, a ne povremeno kako je to stajalo u opisu njegovog radnog mjesta dok je druge poslove koji podrazumijeva njegovo radno mjesto kao što su poslovi dostave državnom tijelu te fotokopiranja radio u minimalnoj mjeri. Ove poslove je tužena istome nalogom mogla dati samo najduže 30 dana sukladno odredbi članka 29. Zakona o državnim službenicima, a što nije bio slučaj. Iz iskaza tužitelja ZB danog u istovrsnom predmetu Pr-297/2023 nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je isti u sklopu radnog vremena vozača dostavljača do preseljenja Općinskog suda s Dračevca u Gundulićevu svakodnevno obavljao vožnje zamjenika ODO-a sa Dračevca te vožnju istih do Zagreba, te u Trogir, te vožnje dužnosnika na očevid povodom prometnih nezgoda, radnih nesreća, ubojstava, a koja činjenica proizlazi i iz pregledanih putnih naloga koje je istom izdavao poslodavca i koji prileže predmetnom spisu. Tužitelj je u tom smislu naveo da se radi o radu od 0-24 uključujući nedjelje i praznike te da se navedeno ne može okvalificirati kao radno mjesto vozača dostavljača budući preteže prijevoz dužnosnika iz razno raznih potreba i zahtjeva na odgovarajuća mjesta, te da se navedena vožnja dužnosnika obavlja svaki dan. Također je isti istakao da je koeficijent složenosti poslova osobnog vozača dužnosnika 0,915, a vozača dostavljača 0,815, a koje činjenice proizlaze nedvojbeno iz Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj pretežiti dio radnog vremena prevozio državne dužnosnike premda mu to nije bilo u opisu radnog mjesta vozača-dostavljača i to po nalogu tuženika.

19. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je radnik obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu sa naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao. Ovu odredbu treba tumačiti na način da je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu budući je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. U tom smislu u situaciji kad radnik i poslodavac nisu sklopili ugovor o radu za određene poslove koje je radnik po nalogu i uz suglasnost poslodavca faktički obavljao takve poslove ili dio tih poslova, tada bi imao pravo na plaću predviđenu za faktično obavljene poslove. Ovakav pravni stav je zauzela i sudska praksa u odlukama Vrhovnog suda RH (Revr-704/2014 od 02.prosinca 2014. i Revr-925/2017 od 02.svibnja 2018.godine). Tužitelj je kao i ostali namještenici III vrste vozači -dostavljači tražio od poslodavca da uskladi njegov koeficijent složenosti poslova iz ugovora o radu sa koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta osobnog vozača državnog dužnosnika budući je isti po nalogu poslodavca obavljao poslove vozača dužnosnika za koje je bio predviđen veći koeficijent složenosti od koeficijenta složenosti njegovog radnog mjesta vozača- dostavljača i to pretežiti dio radnog vremena. Navedeno je razvidno i iz pregledanog dopisa vozača u ODO-u i ŽDO-u Split u Državnom odvjetništvu u Splitu (list 24-25 spisa) kao i iz pregledanog dopisa Sindikata policije Hrvatske od 03.02.2023.godine (list 22-23 spisa). Međutim, tužena nije postupila po navedenom premda je za cijelo utuženo razdoblje izdavala tužitelju putne naloge za obavljanje poslova prijevoza državnih dužnosnika te su se ovi poslovi prema dokumentaciji koju je tužena dostavila ovom sudu obavljali kroz cijelo utuženo razdoblje iznimno učestalo, pretežiti dio radnog vremena tužitelja a ne povremeno i najduže 30 dana i u dežurstvima i samim time protivno citiranoj odredbi članka 29. navedenog Zakona o državnim službenicima (''NN'' 49/12) kojom je propisano da se od državnog službenika može zatražiti da samo u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno prema svojim stručnim sposobnostima i vještinama obavlja poslove koji nisu u opisu radnog mjesta na koje je raspoređen. Dakle, tužitelj je uz suglasnost tužene cijelo utuženo razdoblje faktički obavljao po nalozima tužene poslove prijevoza dužnosnika i to pretežito kako su to potvrdili i saslušani svjedoci OB, ZB i VB kao i sam tužitelj u predmetu Pr-297/23 u svojim iskazima i tijekom radnog vremena i izvan radnog vremena protivno onome što je u opisu radnog mjesta na koje je tužitelj bio raspoređen budući je ove poslove tužitelj trebao raditi iznimno i u hitnim slučajevima, a ne svakodnevno. Obzirom da je tužitelj cijelo utuženo razdoblje bez da je za navedeno imao sklopljen ugovor o radu po nalogu tuženika svakodnevno tijekom i izvan radnog vremena faktički obavljao poslove prijevoza dužnosnika, a navedene poslove je prema opisu radnog mjesta vozača -dostavljača trebao obavljati samo povremeno, a ne pretežiti dio radnog vremena tužena mu je za navedene faktički obavljene poslove bila dužna isplatiti plaću prema koeficijentu složenosti poslova predviđenom za poslove osobnog vozača državnog dužnosnika, a za koje poslove prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi pripada koeficijent složenosti poslova 0,917. U navedenom smislu iz svih navedenih razloga ovaj sud je mišljenja da tuženik osnovano za utuženo razdoblje potražuje razliku između isplaćenih plaća koje su mu isplaćene sukladno koeficijentu složenosti poslova vozača dostavljača i pretpostavljene plaće koje je trebao dobivati prema koeficijentu složenosti poslova za radno mjesto osobnog vozača državnog dužnosnika budući je isti pretežiti dio radnog vremena faktički obavljao poslove vozača državnih dužnosnika na ODO-u Split po nalozima tužene.

20. U pogledu utvrđivanja visine razlike plaće koja tužitelja pripada u utuženom razdoblju izveden je dokaz vještačenjem po vještaku Ivanu Buljan. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana (list 129-133 spisa) proizlazi da je vještak u predmetnoj pravnoj stvari trebao utvrditi razliku između plaće koju je tužitelj stvarno primao i one koju bi primao po primjeni višeg koeficijenta radnog mjesta sukladno tužbenom zahtjevu. Vještak je trebao utvrditi sukladno dostupnoj dokumentaciji razliku između naknada plaće koju je tužitelj primao za razdoblje od siječnja 2021.godine do rujna 2022.godine i one plaće koju bi primao po primjeni višeg koeficijenta radnog mjesta sukladno tužbenom zahtjevu. U navedenom smislu vještak je navedeni izračun prikazao u Tablici koja je sastavni dio vještva uzimajući u obzir osnovicu za obračun plaće, koeficijent radnog mjesta, umnožak koeficijenta i osnovice, dodatak za minuli rad, osnovnu plaću, ono što je isplaćeno u mjesecu, usklađenje za dodatke na plaću ili umanjenje za određene sate, novi koeficijent radnog mjesta, novi umnožak koeficijenta i osnovice, dodatak na minuli rad, novu osnovnu plaću, usklađenje za dodatke na plaću ili umanjenje za odrađene sate, novi iznos za isplatu, te razliku u Eur-ima. Vještak je nakon obračuna dao mišljenje da je tužitelju za razdoblje od siječnja 2021. do rujna 2022. isplaćeno ukupno manje 1.808,47 Eur-a ( po mjesecima kako je navedeno u Tablici 2) nego što bi klijent primio obračunom višeg koeficijenta radnog mjesta.

21. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljana ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je isti zasnovan na relevantnoj dokumentaciji (platnim podacima, putnim nalozima te rasporedom dežurstava), te stranke nisu imale primjedbi na navedeno vještvo, a tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno ovom nalazu i mišljenju podneskom od 24.09.2024.godine tako da potražuje ukupan iznos od 1.808,47 Eur-a.

22. Na priznati iznos glavnice potraživanja na ime razlike plaće u ovom postupku, a u iznosu od 1.808,47 Eur-a tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata koja se do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21- u daljnjem tekstu ZOO-a), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj i dopunjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) usvojen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata dok je odbijen tužbeni zahtjev vezano za potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao neosnovan, a sve kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

23. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

24. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva (u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio temeljem odredbe članka 154.stavka 3. ZPP-a da je tužena tužitelju dužna u cijelosti naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 12.rujna 2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 18.rujna 2023.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 27.studenog 2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.veljače 2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 25.rujna 2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 16.prosinca 2024.godine u iznosu od 100 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, te što s obzirom na vrijednost od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 1.565,45 Eur-a, a koji iznos troškova ovog postupka je tužena dužna isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 11. veljače 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-tužitelju-po punomoćniku

-tuženiku - po ODO-u