REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-746/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza MAGA TRGOVINA d.o.o. u stečaju (ranije: MAGA TRGOVINA d.o.o. u stečaju, Split, Mosećka ulica 99, OIB: 04444687485), kojeg zastupa punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja vlasništva i izdavanja tabularne isprave, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti tuženika, 11. veljače 2025. objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj, NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik odgovarajućeg dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k.o. 999901 GRAD ZAGREB, u zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 42 [adresa] I DVORIŠTE površine 933 m2, STAMBENA ZGRADA BR. 42 površine 569 m2, DVORIŠTE površine 364 m, ukupne površine 933 m2, s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine:

- 48. suvlasnički dio 364/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48), trosobni stan u potkrovlju, orijentiran na južnu stranu (a sastoji se od ulaza i hodnika, kupaonice, wc-a, 2 sobe, boravka s blagavaonom, kuhinje, natkrivene i nenatkrivene terase – u nacrtu označenog kao stan 48 i obojanog tamno plavom bojom, neto korisne površine 95,55 m2 (stvarne površine 126,80 m2), a što je tuženik, Stečajna masa iza MAGA TRGOVINA d.o.o. u stečaju (ranije: MAGA TRGOVINA d.o.o. u stečaju, Split, Mosećka ulica 99, OIB: 04444687485), dužan priznati i trpjeti da se tužitelj, NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude upiše kao vlasnik u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje tuženika kao vlasnika.

II. Utvrđuje se da je tužitelj, NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik odgovarajućeg dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k.o. 999901 GRAD ZAGREB, u zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 42 [adresa] I DVORIŠTE površine 933 m2, STAMBENA ZGRADA BR. 42 površine 569 m2, DVORIŠTE površine 364 m, ukupne površine 933 m2, s kojima je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine:

- 54. suvlasnički dio 46/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54), garažno mjesto u podrumu, orijentiran na sjevernu stranu – u nacrtu označenog kao GPM 5 i obojanog tamno zelenom bojom, neto korisne površine 12,03 m2 (stvarne površine 16,04 m2);

a što je tuženik, Stečajna masa iza MAGA TRGOVINA d.o.o. u stečaju (ranije: MAGA TRGOVINA d.o.o. u stečaju, Split, Mosećka ulica 99, OIB: 04444687485), kao pravni slijednik iza trgovačkog društva JADRAN-GRAĐENJE d.o.o., OIB: 62903902806, ZAGREBAČKA CESTA BR. 156 A, ZAGREB, dužan priznati i trpjeti da se tužitelj, NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude upiše kao vlasnik u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje tuženika kao vlasnika."

II. Nalaže se tuženiku izdati tužitelju tabularnu izjavu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na odgovarajućem dijelu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k.o. 999901 GRAD ZAGREB, u zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 42 [adresa] I DVORIŠTE površine 933 m2, STAMBENA ZGRADA BR. 42 površine 569 m2, DVORIŠTE površine 364 m, ukupne površine 933 m2, s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 48. suvlasnički dio 364/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48), trosobni stan u potkrovlju, orijentiran na južnu stranu (a sastoji se od ulaza i hodnika, kupaonice, wc-a, 2 sobe, boravka s blagavaonom, kuhinje, natkrivene i nenatkrivene terase – u nacrtu označenog kao stan 48 i obojanog tamno plavom bojom, neto korisne površine 95,55 m2 (stvarne površine 126,80 m2), a koju ispravu će u protivnom zamjeniti ova presuda te je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja uz istodobno brisanje tuženika kao vlasnika.

III. Nalaže se tuženiku izdati tužitelju tabularnu izjavu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na odgovarajućem dijelu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k.o. 999901 GRAD ZAGREB, u zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 42 [adresa] I DVORIŠTE površine 933 m2, STAMBENA ZGRADA BR. 42 površine 569 m2, DVORIŠTE površine 364 m, ukupne površine 933 m2, s kojima je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 54. suvlasnički dio 46/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54), garažno mjesto u podrumu, orijentiran na sjevernu stranu – u nacrtu označenog kao GPM 5 i obojanog tamno zelenom bojom, neto korisne površine 12,03 m2 (stvarne površine 16,04 m2), a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda, te je dužan tuženik kao pravni slijednik iza trgovačkog društva JADRAN- GRAĐENJE d.o.o., OIB: 62903902806, ZAGREBAČKA CESTA BR. 156 A, ZAGREB, trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja uz istodobno brisanje tuženika kao vlasnika.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.229,02 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim traži utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne izjave podobne za upis prava vlasništva tužitelja u odnosu na odgovarajući dio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k.o. 999901, Grad Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA br. 42, [adresa] i dvorište površine 933 m2, STAMBENA ZGRADA br. 42, površine 569 m2, dvorište površine 364m, ukupne površine 933 m2 s kojima je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 58. suvlasnički dio 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-58), koja se sastoji od 18/10000 dijela nekretnine u A I, kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 42 [adresa] i dvorište ukupne površine 933 m2 (stambena zgrada br. 42 sa 569 m2, dvorište sa 364 m2), povezano s vlasništvom parkirnog mjesta u podrumu, orijentiran na sjevernu stranu - u nacrtu označenog kao GPM 9 i obojanog svijetlo plavom bojom, neto korisne površine 4,74 m2 (stvarne površine 11,85 m2).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s pravnim prednikom tuženika JADRAN-GRAĐENJE d.o.o. 2. srpnja 2010. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 50 kojim je kupio nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k.o. 999901 GRAD ZAGREB, u zk. ul. [broj ZK uloška], označenu kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 42 [adresa] I DVORIŠTE površine 933 m2, STAMBENA ZGRADA BR. 42 površine 569 m2, DVORIŠTE površine 364 m, ukupne površine 933 m2, i to 58. suvlasnički dio 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-58), parkirno mjesto u podrumu, orijentiran na sjevernu stranu

– u nacrtu označenog kao GPM 9 i obojanog svijetlo plavom bojom, neto korisne površine 4,74 m2 (stvarne površine 11,85 m2), da je 6. rujna 2010. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 51 kojim je kupio nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k.o. 999901 GRAD ZAGREB, u zk. ul. [broj ZK uloška], označenu kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 42 [adresa] I DVORIŠTE površine 933 m2, STAMBENA ZGRADA BR. 42 površine 569 m2, DVORIŠTE površine 364 m, ukupne površine 933 m2, i to 46. suvlasnički dio 364/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48), trosobni stan u potkrovlju, orijentiran na južnu stranu (a sastoji se od ulaza i hodnika, kupaonice, wc-a, 2 sobe, boravka s blagavaonom, kuhinje, natkrivene i nenatkrivene terase – u nacrtu označenog kao stan 48 i obojanog tamno plavom bojom, neto korisne površine 95,55 m2 (stvarne površine 126,80 m2) i da je 17. studenog 2010. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 49 kojim je kupio nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k.o. 999901 GRAD ZAGREB, u zk. ul. [broj ZK uloška], označenu kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 42 [adresa] I DVORIŠTE površine 933 m2, STAMBENA ZGRADA BR. 42 površine 569 m2, DVORIŠTE površine 364 m, ukupne površine 933 m2, i to 54. suvlasnički dio 46/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54), garažno mjesto u podrumu, orijentiran na sjevernu stranu

– u nacrtu označenog kao GPM 5 i obojanog tamno zelenom bojom, neto korisne površine 12,03 m2 (stvarne površine 16,04 m2). Tužitelj je temeljem navedenih ugovora o kupoprodaji nekretnina, predbilježio svoje pravo vlasništva na nekretninama u vlasništvu tuženika i istodobno stupio u samostalan i pošten posjed nekretnina. Tužitelj je također u cijelosti isplatio direktoru društva JADRAN-GRAĐENJE d.o.o. OM preostalu kupoprodajnu cijenu po svakom od navedenih ugovora o kupoprodaji nekretnina, ali pravni prednik tuženika očito nije evidentirao te uplate, a tuženik tužitelju nikada nije izdao tabularne izjave kako bi tužitelj ishodio uknjižbu prava vlasništva na nekretninama. Tužitelj je dakle u zakonitom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina od 2010., pa je osim po prethodno navedenim osnovama, stekao pravo vlasništva tih nekretnina i dosjelošću. Navodi da je 24. svibnja 2019. otvoren stečajni postupak nad tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem St-8/2019 u kojem je stečajni upravitelj tuženika dostavio tužitelju poziv na plaćanje razlike kupoprodajne cijene koja navodno nije bila plaćena do tog trenutka iako je tužitelj izvršio isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti o čemu je obavijestio stečajnog upravitelja tuženika. Tužitelj ističe kako iz izvješća stečajnog upravitelja nije jasno na koji način je stečajni upravitelj utvrdio visinu navodnog potraživanja, a niti je stečajni upravitelj dostavio knjigovodstvene kartice iz kojih bi bilo točno vidljivo temeljem koje osnove i po kojem od predmetnih ugovora tuženik traži isplatu iznosa od 18.256,03 EUR, iako ga je tužitelj više puta pozivao da to učini. Nadalje, stečajni upravitelj tuženika je 13. veljače 2023. u spis poslovni broj St-8/2019 dostavio završni račun, zatim 8. ožujka 2023. podnesak u kojem predlaže zaključiti stečajni postupak i 9. ožujka 2023. prijedlog za brisanje zabilježbi na, između ostalog, suvlasničkim dijelovima nekretnine označenim kao E-48, E-54 i E-58 navodeći kako su potraživanja vezana za predmetne nekretnine unovčena. Međutim, tuženik je i dalje upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina koje je tužitelj kupio i koje posjeduje od 2010. dok iz završnog računa stečajnog upravitelja proizlazi da tuženik nema potraživanja prema tužitelju, jer je isto unovčio. Dakle, stečajni upravitelj je predložio zaključenje stečajnog postupka nad tuženikom iako očito nije završio sve pravne poslove. Štoviše, tuženik po stečajnom upravitelju i dalje neosnovano odbija predati tabularne izjave unatoč činjenici da nema potraživanje prema tužitelju te da je tužitelj u zakonitom, samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina od 2010. Osim toga, tuženik navodi da je tabularne izjave za nekretnine koje je tužitelj kupio predao „na čuvanje“ trgovačkom društvu CONSTANS DK d.o.o. iako to društvo nema nikakve osnove čuvati te isprave.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da je mjesno nadležni sud koji vodi stečajni postupak odnosno Trgovački sud u Splitu. Nadalje, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je pasivno legitimiran stjecatelj CONSTANS DK d.o.o., a ne tuženik. Tuženik navodi da tužitelj nema pravnog interesa za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na 58. suvlasnički dio 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-58), parkirno mjesto u podrumu, orijentiran na sjevernu stranu – u nacrtu označenog kao GPM 9 i obojanog svijetlo plavom bojom, neto korisne površine 4,74 m2 (stvarne površine 11,85 m2), jer za isti raspolaže tabularnom ispravom. Navodi da nije logično da tužitelj isplati preko 100.000,00 kn zakonskom zastupniku bez da traži pisanu potvrdu. Iz tužbe i priložene dokumentacije proizlazi da tužitelj nije izvršio plaćanje, a niti je na poziv stečajnog upravitelja tuženika dostavio ikakav dokaz o tome.

3. U odnosu na navode tuženika, tužitelj ističe da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer tuženik nije mogao prenijeti potraživanje prema tužitelju društvu CONSTANS DK d.o.o. jer takvo potraživanje ne postoji. Trgovačko društvo CONSTANS DK d.o.o. je vlasničkom strukturom povezano s tuženikom i pravnim prednikom tuženika, trgovačkim društvom JADRAN- GRAĐENJE d.o.o., pa je zapravo tuženik zastupan po stečajnom upravitelju Mateu Puljiću ustupio istom članu društva navodno potraživanje prema tužitelju kako bi se stečajni postupak zaključio te ne bi bilo daljnjih istraga eventualnih nezakonitosti. Ističe da je općepoznato da investitori inzistiraju da im se dio kupoprodajne cijene za nekretninu plati u gotovini. Tužitelj ističe kako je stečajni upravitelj, budući da je pozvao tužitelja na plaćanje navodno preostalog dugovanja, bio obvezan priložiti dokumentaciju iz koje bi proizlazilo navodno dugovanje tužitelja prema tuženiku. S obzirom da takva dokumentacija očito ne postoji, a tužitelj je isplatio kupoprodajnu cijenu za sve tri nekretnine u cijelosti, tužitelj ističe kako su tvrdnje o neisplati kupoprodajne cijene potpuno promašene. O pravilnom vođenju poslovnih knjiga tuženika dovoljno govori činjenica da je stečajni upravitelj u Pozivu na dobrovoljnu isplatu kupoprodajne cijene od 1. listopada 2020. pozvao tužitelja na isplatu iznosa od 22.503,23 EUR da bi, nakon očitovanja tužitelja, utvrdio kako navodno dugovanje tuženika ne iznosi toliko već 18.256,03 EUR. Tužitelj osporava postojanje bilo kakvog dugovanja prema tuženiku te ponavlja kako je on ispunio svoje obveze isplate kupoprodajne cijene za sve tri nekretnine koje su predmet ovog postupka. U prilog tome ide činjenica da je tuženik od trenutka sklapanja ugovora o kupoprodaji u nesmetanom i samostalnom posjedu predmetnih nekretnina. Ističe kako su i nakon zaključenja stečajnog postupka i brisanja tuženika iz sudskog registra predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika.

4. Tužitelj je podneskom od 20. studenog 2024. specificirao tužbeni zahtjev navodeći da je 15. listopada 2024. zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Z-49043/2024 donio rješenje kojim se radi opravdanja predbilježbe i brisanja zabilježbe u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu dopušta upis tužitelja temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 50 od 2. srpnja 2010. na 58. suvlasničkom dijelu nekretnine ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-58), koja se sastoji od 18/10000 dijela nekretnine u A I, kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 42 [adresa] i dvorište ukupne površine 933 m2 (stambena zgrada br. 42 sa 569 m2, dvorište sa 364 m2), povezano s vlasništvom parkirnog mjesta u podrumu, orijentiran na sjevernu stranu - u nacrtu označenog kao GPM 9 i obojanog svijetlo plavom bojom, neto korisne površine 4,74 m2 (stvarne površine 11,85 m2) te se zabilježuje da je predbilježba prava vlasništva upisana za korist tužitelja pod poslovnim brojem Z-27163/19 opravdana. Stoga je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na navedenu nekretninu.

5. S obzirom da se tuženik nije protivio povlačenju, sud je odlučio kao u izreci rješenja na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: dalje ZPP).

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem tužitelja NM i saslušanjem svjedoka FM i CM te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave osnovan u cijelosti.

7. Predmet prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva je utvrđenje prava vlasništva, a predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva je izdavanje tabularnih isprava podobnih za upis prava vlasništva tužitelja na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k.o. 999901 GRAD ZAGREB, u zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 42 [adresa] I DVORIŠTE površine 933 m2, STAMBENA ZGRADA BR. 42 površine 569 m2, DVORIŠTE površine 364 m, ukupne površine 933 m2, s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 48. suvlasnički dio 364/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48), trosobni stan u potkrovlju, orijentiran na južnu stranu (a sastoji se od ulaza i hodnika, kupaonice, wc-a, 2 sobe, boravka s blagavaonom, kuhinje, natkrivene i nenatkrivene terase – u nacrtu označenog kao stan 48 i obojanog tamno plavom bojom, neto korisne površine 95,55 m2 (stvarne površine 126,80 m2) i 54. suvlasnički dio 46/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 54), garažno mjesto u podrumu, orijentiran na sjevernu stranu – u nacrtu označenog kao GPM 5 i obojanog tamno zelenom bojom, neto korisne površine 12,03 m2 (stvarne površine 16,04 m2).

8. U odnosu na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, sud je isti ocijenio neosnovanim, jer nadležnost ovog suda proizlazi iz odredbe čl. 56. st. 1. ZPP- prema kojoj je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina. Kako se ovaj postupak ne vodi u povodu stečajnog postupka nad tuženikom ne dolazi u obzir primjena čl. 63. st. 1. ZPP-a.

9. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika Jadran Građenje d.o.o. 2010. godine sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 50., Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 51. i Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 49. (list 19-34 spisa), da je za nekretninu po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina broj 50. izdana tabularna isprava (čl. 5. Ugovora), pa je tužitelj u odnosu na tu nekretninu tijekom postupka povukao tužbu dok za nekretnine po druga dva navedena ugovora tužitelju nije izdana tabularna isprava. Tuženik također tijekom postupka nije osporio činjenicu da se tužitelj nalazi u posjedu predmetnih nekretnina od 2010. godine, da je nad tuženikom 24. svibnja 2019. otvoren stečajni postupak koji je tijekom trajanja ovog postupka zaključen te je tuženik brisan iz sudskog registra, a predmetne nekretnine i dalje su upisane kao vlasništvo tuženika odnosno kao vlasništvo pravnog prednika tuženika.

10. Uvidom u izvješće o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase od 3. rujna 2020. do 10. prosinca 2020. (list 50-54 spisa) sud je utvrdio da je stečajni upravitelj tuženika naveo da preostalo potraživanje stečajnog dužnika koje se odnosi na predmetne nekretnine iznosi 18.256,03 EUR. Također je u izvješću naveo da u odnosu na predmetne nekretnine oznake E-48 i E-54 nije u mogućnosti utvrditi navode kupca da je isplaćena cijela kupoprodajna cijena, a niti je kupac dostavio dokaze za isto. Nadalje, ističe da je iz prometa po računu stečajnog dužnika i pripojenih društava razvidno da su društva poslovala na način da su međusobno vršila cesije, prijeboje, prijenose te su u više navrata na računima razvidne uplate gotovog novca u znatnim iznosima bez specifikacija tko vrši plaćanja i po kojoj osnovi. Nadalje u izvješću stečajni upravitelj navodi da se uslijed nemogućnosti pristupa cjelokupnoj poslovnoj dokumentaciji dužnika i pripojenih društava stečajni upravitelj ograđuje od točnosti navedenih podataka o utvrđenim visinama potraživanja.

11. Iz elektroničke poruke stečajnog upravitelja tuženika od 4. prosinca 2020. (list 64 spisa) sud je utvrdio da je isti prvo pozvao tužitelja na uplatu iznosa od 22.503,23 EUR na ime razlike kupoprodajne cijene, a zatim nakon provjere "dugovanja" na uplatu iznosa od 18.256,03 EUR, ali iz priloženog izvješća stečajnog upravitelja kao i završnog računa (list 68-76 spisa) te ostalih isprava nije razvidno na temelju kojih isprava odnosno kako je stečajni upravitelj izračunao razliku kupoprodajne cijene koja nije plaćena. Iz završnog računa stečajnog upravitelja sud je utvrdio da je stečajni upravitelj u istom naveo da je unovčeno potraživanje prema tužitelju u iznosu od 136.920,22 kn.

12. Nakon što je stečajni upravitelj podnio završni račun tuženik i CONSTANS DK d.o.o. sklopili su Ugovor o cesiji 2. ožujka 2023. kojim je tuženik prenio na to društvo potraživanje prema tužitelju po osnovi kupoprodajne cijene u iznosu od 18.172,44 EUR.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za suvlasnički udio redni broj 48. i 54 (list 124-127 spisa) sud je utvrdio da je kao vlasnik upisan tuženik odnosno pravni prednik tuženika, da je tužitelj predbilježio svoje pravo vlasništva na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 49. odnosno broj 50. te da je u odnosu na suvlasnički udio redni broj 48. (trosobni stan u potkrovlju) na temelju Ugovora o namjenskom kreditu od 3. studenog 2010. uknjiženo založno pravo u iznosu od 130.800,00 EUR za korist Zagrebačke banke d.d.

14. Iz iskaza svjedoka FM (list 155-156 spisa) sud je utvrdio da tužitelj predmetne nekretnine posjeduje od 2010. godine te iako nema neposrednih saznanja o tome da je tužitelj u cijelosti isplatio prodavatelju kupoprodajnu cijenu odnosno to svojim očima nije vidio, zna da je tužitelj digao kredit za kupnju predmetnih nekretnina te da direktor prodavatelja OM na poslovnom sastanku 2019. nije spomenuo da postoji nekakav dug tužitelja prema prodavatelju kojem je on bio direktor.

15. Iz iskaza svjedoka CM (list 160-162 spisa), a koji o predmetu spora ima neposrednih saznanja jer je u trenutku kada je tužitelj kupio stan i dvije garaže i isplatio kupoprodajnu cijenu bio njegov poslodavac, proizlazi da je prvi dio kupoprodajne cijene tužitelj isplatio tuženiku u gotovini u iznosu većem od 20.000,00 EUR, a ostatak iznosa tužitelj je trebao platiti putem kredita od Zagrebačke banke. To svjedok zna jer je bio njegov poslodavac pa je zbog dizanja kredita kod Zagrebačke banke d.d. u iznosu koji je tužitelju nedostajao za potpunu isplatu kupoprodajne cijene svjedok tužitelju podigao plaću u razdoblju od šest mjeseci da bi bio kreditno sposoban odnosno da bi mogao dići kredit u iznosu koji mu je nedostajao za isplatu kupoprodajne cijene. Nakon što je tužitelj kupio stan od tuženika počeo je s njime i poslovno surađivati te se ta poslovna suradnja proširila i na trgovačko društvo svjedoka pa je zbog toga dobro upoznao OM, direktora i vlasnika prodavatelja i drugih trgovačkih društava vezanih za građenje s kojima je tužitelj, a kasnije i svjedok imao poslovnu suradnju. Stoga je svjedok puno puta bio na poslovnim sastancima i sa tužiteljem i sa direktorom i vlasnikom prodavatelja predmetnih nekretnina OM te je na tim sastancima, a prema iskazu svjedoka doslovno na svakom sastanku, tužitelj OM pitao što je sa tabularnom izjavom odnosno kada će mu je dati, a OM mu je redovito odgovarao "ajde nazovi me idući tjedan, ajmo to riješiti, podsjeti me idući tjedan da to riješimo". Svjedok je iskazao da je čak i OM, direktor prodavatelja na tim sastancima znao reći "joj moram ti dati onu tabularku", "opet smo zaboravili onu tabularku, ajde budemo to riješili". Prema iskazu svjedoka iz ponašanja OM i onoga što je govorio vezano za izdavanje tabularne izjave, a što je svjedok osobno čuo, nikako nije stekao dojam da je tužitelj nešto ostao dužan na ime kupoprodajne cijene, već naprotiv OM ponašao se i govorio je kao da je tuženik ostao dužan tužitelju izdati tabularnu izjavu. Nikada OM nije uvjetovao davanje tabularne izjave podmirenjem nekakvih dugova na ime kupoprodajne cijene već je jasno iz njegovog ponašanja bilo da je tužitelj u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu i da mu je zbog toga tuženik dužan predati tabularnu izjavu. Kada je kredit realiziran i kada je kupoprodajna cijena isplaćena tuženiku, tužitelj je dobio ključeve od stana te je svjedok osobno pomagao u selidbi tužitelju, pa tako dobro zna da tužitelj živi u tom stanu od 2010. godine.

16. Iz Iskaza tužitelja NM (list 156-157) proizlazi da je tužitelj dao kaparu u iznosu od 20.000,00 EUR za kupnju manjeg stana u zgradi koja je još bila u izgradnji. Kako su radovi kasnili tužitelj se predomislio i želio kupiti u istoj zgradi veći stan i dvije garaže te se u cijenu tog većeg stana i dvije garaže uračunala ranije dana kapara od 20.000,00 EUR za manji stan u istoj zgradi, te je uz to 2010. digao kredit kod Zagrebačke banke od 130.800,00 EUR i u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu prodavatelju. Nakon što je prodavatelju Jadran građenju d.o.o. isplatio kupoprodajnu cijenu nastavio je poslovno surađivati sa direktorom društva Jadran građenje d.o.o. OM koji mu je obećavao da će mu dati tabularnu izjavu. Prije nego što je prodavatelj pripojen tuženiku direktor prodavatelja OM inicirao je predbilježbu vlasništva na tužiteljevo ime na sva tri dijela nekretnine, ali kako je tuženik otišao u stečaj, umjesto tabularne izjave dobio je dopis od stečajnog upravitelja da je dužan neke novce. Trgovačko društvo Constans DK d.o.o. za kojeg tuženik tvrdi da mu je ustupio potraživanje kupoprodajne cijene je trgovačko društvo povezano sa OM, direktorom prodavatelja u vrijeme kada je tužitelj kupio nekretninu i isplatio kupoprodajnu cijenu, a to tužitelj zna jer je poslovno surađivao sa OM koji je tražio da ponude tužitelj daje na trgovačko društvo Constans DK d.o.o. Tužitelj je za OM napravio 10-ak poslova, što idejnih projekata, što nekih studija i provjera, a koje mu do danas nisu plaćene. Sudski postupak radi naplate tužiteljevih potraživanja prema OM odnosno njegovom trgovačkom društvu Constans DK d.o.o. za koje je odrađivao poslove nikada nije pokrenuo, navodeći da ga OM tabularnom izjavom koju mu godinama obećava dati „drži u šaci“. Kaparu u iznosu od više od 20.000,00 EUR dao je OM, direktoru prodavatelja još u vrijeme izgradnje zgrade u njegovom uredu 2009., a ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 130.800,00 EUR prodavatelju je direktno doznačila Zagrebačka banka kod koje je tužitelj digao kredit. Tužitelj je iskazao da je digao kredit upravo u tom iznosu, jer je to bio ostatak kupoprodajne cijene koju je trebalo još platiti prodavatelju nakon uračunavanja ranije dane kapare, a da je dug na ime kupoprodajne cijene za predmetne nekretnine bio veći tada bi digao i veći kredit.

17. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza tužitelja i svjedoka ovaj sud je njihov iskaz prihvatio u cijelosti kao istinit i uvjerljiv s obzirom da se podudaraju kako međusobno tako i sa ispravama u spisu, a posebno sa izvatkom iz zemljišne knjige iz kojeg je razvidno da se banka upisala kao založni vjerovnik na predmetnom stanu u iznosu od 130.800,00 EUR po osnovi ugovora o namjenskom kreditu od 3. studenog 2010. Iskazi saslušanih svjedoka i tužitelja u suglasju su i sa izvješćem stečajnog upravitelja tuženika u kojem je naveo da je iz prometa po računu stečajnog dužnika i pripojenih društava razvidno da su društva poslovala na način da su međusobno vršila cesije, prijeboje, prijenose te su u više navrata na računima razvidne uplate gotovog novca u znatnim iznosima bez specifikacija tko vrši plaćanja i po kojoj osnovi. Nadalje, u izvješću stečajni upravitelj navodi da se uslijed nemogućnosti pristupa cjelokupnoj poslovnoj dokumentaciji dužnika i pripojenih društava stečajni upravitelj ograđuje od točnosti navedenih podataka o utvrđenim visinama potraživanja. Tuženik tijekom ovog postupka nije dostavio isprave, a niti obrazložio kako je izračunao da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju na ime kupoprodajne cijene u iznosu koji je naveo u svojem izvješću. Također je nelogično da bi tužitelj podigao kredit u iznosu koji nije dostatan za isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti, da bi mu prodavatelj predao predmetne nekretnine u posjed te nakon toga ga nikada više ne bi pozvao na plaćanje razlike.

18. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, uz pravnu osnovu stjecanja, a što je u konkretnom slučaju pravni posao – Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 51. i Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 49 (čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - Narodne novine, broj: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09, 153/09; dalje: ZV), potreban je i valjan način stjecanja, a to je upis tog prava u zemljišnu knjigu.

19. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

20. Stoga tužitelj ne može osnovano zahtijevati da se utvrdi da je vlasnik predmetnih nekretnina temeljem odluke suda, jer svoje pravo vlasništva temelji na pravnim poslovima, pa je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

21. Prema odredbi čl. 54. st. 1.b. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 137/99, 22/00, 114/01 i 100/04) privatne isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba trebaju, osim onoga što se i inače zahtjeva za isprave, sadržavati i izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu. Ta se izjava može dati i u posebnoj ispravi ili u prijedlogu za upis, ali u takvim slučajevima, isprava ili prijedlog koji sadrže izjavu, moraju sadržavati sve ono što se zahtjeva za uknjižbu.

22. Izdavanje tabularne isprave tužitelj osnovano zahtijeva od tuženika, a ne od trgovačkog društva Constans DK d.o.o. kojem je tuženik Ugovorom o cesiji ustupio navodnu tražbinu prema tužitelju po osnovi isplate kupoprodajne cijene, jer tabularnu izjavu tužitelju može izdati samo tuženik s obzirom na to da je tuženik odnosno njegov prednik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik.

23. Slijedom navedenog, s obzirom da je tužitelj u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu i da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove isplate dijela kupoprodajne cijene i da tuženik odbija izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama iako tužitelj ima valjanu pravnu osnovu stjecanja, a što je u konkretnom slučaju pravni posao Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 51. (list 24-28 spisa) i Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 49 (list 29-34 spisa) odlučeno je kao u toč. II. i III. izreke presude na temelju odredbe čl. 119. st. 1. ZV-a i čl. 54. st. 1.b. Zakona o zemljišnim knjigama.

24. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa).

25. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023.. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

26. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje parničnog postupka trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje podnesaka od 30. kolovoza 2023., 26. veljače 2024., 11. ožujka 2024. i 20. studenog 2024., svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 29. kolovoza 2024., 4. prosinca 2024. i 14. siječnja 2025., svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što iznosi 1.000,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 114,51 kao i na presudu u iznosu od 114,51 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova 5.229,02 EUR. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.