Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-908/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika TEHNIKA d.d., OIB: 73037001250, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2950/2019-76 od 2. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2950/2019-76 od 2. ožujka 2023., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.358,59 eur zajedno sa zateznom kamatom od 4. studenoga 2019. do isplate, te u dijelu pod točkom III. izreke kojom je naloženu tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.242,16 eur zajedno sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. do isplate.

II. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana te se preinačuje navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.000,00 eur sa zateznom kamatom od 4. studenoga 2019., te u dijelu pod točkom III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.533,92 eur zajedno sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023. i za navedeno sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.000,00 eur sa zateznom kamatom od 4. studenoga 2019.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.533,92 eur zajedno sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2023.“

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 32,65 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, isplatiti tužitelju ZV, [adresa], na ime naknade štete zbog povrede na radu neto iznos od 5.358,59 € (slovima: pettisućatristopedesetosameurpedesetdevetcent) / 40.374,30 kn (slovima: četrdesettisućatristosedamdesetčetirikunetridesetlipa), sa zateznom kamatom tekućom od 04.11.2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.488,98 € / 56.425,72 kn, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku, da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.776,08 € / 20.916,38 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 02.03.2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.“

2. Tuženik je izjavio žalbu kojom pobija točke I. i III. navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.

6. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 21. studenoga 2015. godine.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika, te da je 21. studenoga 2015. ozlijeđen na radnom mjestu na području države Alžir gdje ga je tuženik uputio na rad.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je 21. studenog 2015. tužitelj ozlijeđen za vrijeme radnog vremena obavljajući poslove po nalogu nadređene osobe. U trenutku štetnog događaja tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto zidara. Tužitelj je zadobio ozlijede kada je prilikom izvršavanja radnog zadatka demontiranja betonske deke koja se sušila na podupiračima pao preko građevinske opreme (tronožaca).

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 59/96, 94/96, 114/03, 86/08 i 75/09, 143/12 dalje u tekstu: ZZR) po kojoj odredbi tuženik kao poslodavac odgovara tužitelju kao svom radniku za štetu prouzročenu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. U smislu stavka 2. istog članka poslodavac se, iznimno, može osloboditi odgovornosti ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

11. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaj jer je osposobljen za rad na siguran način, a pao je jer se sam sapleo na tronožac. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj pri obavljanju zadataka svoga radnog mjesta i demontiranja betonske deke pao preko tronošca koji je služio kao podupirač za betonsku deku. Navedeno potvrđuje i sadržaj prijave tuženika HZZO od 16. prosinca 215 u kojoj je navedeno da se tužitelj ozlijedio 21. studenoga 2015. na gradilištu medicinskog centra u Alžiru oko 10:30 sati, da je ozljeda nastala u zatvorenom radnom prostoru prilikom prijenosa materijala (dasaka) kroz prostor ispunjen "tornjevima" za visoko podupiranje, odnosno zbog spoticanja o element tornja za visoko podupiranje prilikom prijenosa materijala, kada je došlo do nehotičnog spoticanja o element tornja (tronožac za fiksiranje), te pada na pribor za tornjeve.

12. Neosnovano žalitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer sud nije prihvatio dokazni prijedlog za izvođenjem dokaza sudsko medicinskim vještačenjem i vještačenjem po vještaku zaštite na radu.

13. Prvostupanjski sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će dokaze izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je u potpunosti pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju, pored izvedenog dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipović, spec. kirurgije koji je na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja utvrdio da postoji uzročna veza između pada tužitelja na radom mjestu i nastalih ozljeda, nije imao osnova usvajanju dokaznog prijedloga za sudsko medicinskim vještačenjem. Nadalje, kako je na temelju iskaza svjedoka i tužitelja, te prijave o ozljedi na radu utvrđeno da na koji je način došlo do štetnog događaja, a nesporno je da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, činjenično stanje je dovoljno utvrđenim za donošenje odluke u ovom predmetu, pa nije bilo potrebe za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu.

14. Prema tome, s obzirom da iz rezultata raspravljanja kao izvjesno proizlazi da je tužitelj kao radnik u izvršavanju naloženih mu obveza iz radnog odnosa, u procesu rada organiziranog po tuženiku kao poslodavcu zadobio ozljede kada je pao preko građevinske opreme, i da tuženik nije niti tvrdio da bi predmetna šteta bila posljedica više sile, odnosno nepredvidivog uzroka kojeg on nije mogao spriječiti ili otkloniti, to se i žalbeni navodi vezano za odgovornost tužitelja ukazuju promašenim.

15. Prihvativši djelomično tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja polazi od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju liječnika vještaka da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom VI. i VII. rebra, i oštećenje lijeve rotatorne manšete lijevog ramena. Ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja što predstavlja uzročno posljedičnu vezu s štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada, i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju zaostale su trajne posljedice u vidu pogoršanja statusa lijevog ramena, te prijelom u dva lijeva rebra. Promjene vratne kralježnice, i desnog ramena se ne mogu povezati s štetnim događajem. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice od 10% ukupno. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 8 dana, i manjeg intenziteta 75 dana kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta, i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je sekundarni strah koji je nastao uslijed tjelesnih ozljeda, jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg 6 dana dok se potom nastavlja stan je kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti 75 dana kumulativno. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć dva sata dnevno 60 dana kumulativno. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u lakom stupnju povremeno vidljivo drugima/trećima.

16. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a primjenom čl. 1100. st. 1. ZOO da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to na tjelesno i duševno zdravlje a koje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 4.960,19 eur, dok s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđuje tužitelju iznos od 398,40 eur, ukupan iznos naknade štete od 5.358,59 eur.

17. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva u odnosu na onaj dio kvalifikatornih okolnosti koje je potraživao u tužbi (fizički bolovi, strah i duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti), a nakon provedenog medicinskog vještačenja jer su za to ispunjeni zakonski uvjeti iz odredbe čl. 190 st. 2. ZPP prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

18. Prema odredbama čl. 193. st. 1., 2. i 3. ZPP, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe, potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Iznimka se prema Noveli iz 2019. primjenjuje na sve postupke u tijeku. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju, određenom prema zadatku od strane suda, mogao znati visinu svog potraživanja, s obzirom na taj zadatak. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), pri čemu valja dodati da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe koje bi uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te i ovaj sud cijeni da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

19. Međutim osnovano tuženik u žalbi pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je usvojen dio zahtjeva tužitelja za naknadom štete u dijelu zahtjeva za kvalifikatornu okolnost naruženosti. Tužitelj je u tužbi zatražio naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnost na tjelesno i duševno zdravlje, međutim istovremeno je u tužbi naveo i kvalifikatorne okolnosti temeljem kojih potražuje tu štetu (pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti). Provedenim dokazom medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelju zaostao postoperativni ožiljak od 10 cm u području lijevog ramena koji predstavlja naruženje lakog stupnja. Tužitelj operiran 7. ožujka 2016. te je prije utuženja imao saznanja za predmetno naruženje u vidu ožiljka na lijevom ramenu.

20. Prema odredbi čl. 19. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Odredbom čl. 1046. ZOO-a neimovinska šteta definirana je kao povreda prava osobnosti, a odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud, ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdaju, dosuditi novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, vodeći pri tome računa o dužini i jačini pretrpljenih duševnih i fizičkih boli, straha te svrsi kojoj naknada služi. 15. Dakle odredbama ZOO-a propisana je objektivna koncepcija neimovinske štete u smislu da šteta nastaje samom povredom zaštićenog dobra tj. prava osobnosti, a subjektivni elementi povrede toga prava u području tjelesnog i duševnog zdravlja cijene se u vidu kvalifikatornih okolnosti, pri čemu je sud sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a dužan sagledati i vrednovati ukupnu težinu povrede prava osobnosti. 16. Navedeno znači da tužitelj definira sve one činjenice koje upućuju na obujam povrede njegova prava osobnosti, odnosno kvalifikatorne okolnosti o kojima, zajedno sa ostalim okolnostima slučaja, ovisi visina naknade neimovinske štete i predlaže dokaze koji te činjenice potkrjepljuju.

21. U konkretnom slučaju tužitelj je, nakon povedenog medicinskog vještačenja podneskom od 28. travnja 2021. iznio novu kvalifikatornu okolnost (naruženje), odnosno novu činjenicu kao subjektivni kriterij za utvrđivanje visine zatražene neimovinske štete.

22. Cijeneći navedeno, odnosno da se radilo o vidljivoj posljedici u obliku ožiljka na lijevom ramenu o kojem je tužitelj imao saznanja prije utuženja, da je tužitelj tijekom cijelog postupka bio zastupan po profesionalnom punomoćniku u osobi odvjetnika, da je tužitelj u tužbi definirao kvalifikatorne okolnosti, kao i cijeneći odredbe mjerodavnog postupnog prava, odnosno da je tužitelj u pozivu na pripremno ročište upozoren da je dužan na tom ročištu iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze, kao i odredbu čl. 299. st. 3. ZPP, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju ne postoje opravdane okolnosti zbog kojih tužitelj nije činjenično zatražio i naknadu štete po kriteriju naruženosti. Pored toga pravo na pristup sudu nije apsolutno i to stoga što u stvarnom životu postoji potreba da se to pravo podvrgne određenim ograničenjima, odnosno poštivanju formaliziranih pravila parničnog postupka, kroz koji stranke osiguravaju odlučivanje o građanskom sporu, kroz koje se ograničava diskrecijska sloboda, osigurava jednakost oružja, sprječava proizvoljnost, te osigurava pravna sigurnost i poštivanje suda.

23. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o činjenici koju tužitelj nije mogao istaknuti do mjerodavnog trenutka u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP, navedenu činjenicu u skladu s odredbom čl. 299. st. 3. ZPP, prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir kod donošenja odluke.

24. Stoga je u odnosu na dosuđeni dio zahtjev za naknadu štete koji se odnosi na pretrpjele duševne boli zbog naruženja u iznosu od 1.000,00 eur valjalo uvažiti žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP.

U preostalom dijelu žalbu tuženika valjalo je odbiti kao djelomično neosnovnu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke za dosuđeni iznos do 4.368,59, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

25. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe čl. 166 st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 2. ZPP. Nakon donošenja ove drugostupanjske odluke stranke su djelomično uspjele u postupku i to tužitelj u omjeru od 67% (s osnovnom je uspio 100% a s visinom 34%), a tuženik u omjeru od 33%, što konačno čini uspjeh tužitelja u omjeru od 34 %.

26. Primjenom Tbr. 7., 8. i 9.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 148/09, 148/09, 142/12), sud je tužitelju dosudio trošak za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 02.07.2020., 15.09.2020., 27.04.2021., 01.06.2021. za zastupanje na ročištima od 06.07.2020., 17.09.2020., 01.12.2020., 09.02.2021., 11.10.2021., 14.02.2022., 07.02.2022., i to za svaku od naprijed navedenih radnji po 100 bodova odnosno 199,00 eur imajući u vidu da vrijednost jednog boda sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi iznosi 1,99 eur. Nadalje tužitelju bi pripadalo za sastav podnesaka od 12.02.2021., i 08.09.2021. za svaki po 33,18 eur. Kad se sve naprijed navedeno zbroji dobije se iznos od 2.454,28 eur. Međutim s obzirom, da je uspjeh tužitelja u ovoj parnici 34% navedeni iznos se umanjuje do iznosa od 34% odnosno to iznosi 834,46 eur. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati PDV temeljem tarifnog broja 42 važeće OT što iznosi daljnjih 208,62 eur. Kad se to zbroji s naprijed navedenim dobije se iznos od 1.043,07 eur. Nadalje, tužitelju je u cijelosti priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 eur, jer je provođenje dokaza bilo neophodno za donošenje odluke u ovoj parnici. Sveukupno je tužitelju u ovoj parnici, sukladno njegovom uspjehu vezanom i za pravnu osnovu, i visinu tužbenog zahtjeva priznat parnični trošak u iznosu od 1.242,16 eur.

27. Kako je tužitelju pod točkom III. izreke dosuđen parnični trošak od 2.776,08 eur valjalo je taj iznos umanjiti za pripadajući trošak od 1.242,16 eur i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.533,92 eur. Slijedom navedenog žalba tuženika protiv odluke o trošku je djelomično odbijena a djelomično prihvaćena na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP.

28. Tuženik je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 18,66% pa mu je dosuđen trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 174,93 eur u omjeru od 18,67%, dakle iznos od 32,65 eur.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić