Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-266/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EL (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika BL (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik iz Kutine, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P Ob-6/2020-51 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice EL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P Ob-6/2020-51 od 8. ožujka 2024. pod toč. I. i toč. III. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P Ob-6/2020-51 od 8. ožujka 2024. pod toč. II. i toč. IV. izreke i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica u selu površine 7701 m2 bračna stečevina tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela što je tuženik dužan priznati i dopustiti na temelju presude na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica u mjestu površine 7701 m2 prijenos vlasništva na način da se kao suvlasnica u 1/2 dijela uknjiži tužiteljica (toč. I. izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku isplati tužiteljici iznos od 20.463,77 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci presude teće od dospijeća pa do isplate, po stopama pobliže navedenim u izreci presude (toč. III. izreke). Odbijen je, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za iznos od 1.590,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom (toč. III. izreke). Konačno, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. IV. izreke)

2. Protiv navedene presude žale se tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica se žali protiv toč. I., toč. III. i toč. IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 i 21/24-dalje: ZPP), uz prijedlog da se navodi žalbe prihvate kao osnovani i pobijana presuda u navedenim dijelovima preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik se žali protiv toč. II i toč. IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se navodi žalbe žalbe prihvate kao osnovani i pobijana presuda u navedenim dijelovima preinači, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka

5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužiteljice.

6. Predmet spora je utvrđenje da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica u selu površine 7701 m2 bračna stečevina tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela, što je tuženik dužan priznati i dopustiti na temelju presude na opisanoj nekretnini uknjižbu vlasništva tužiteljice u 1/2 dijela. Nadalje, predmet spora je zahtjev tužiteljici za isplatu iznosa od 20.463,77 eura sa zateznim kamatama, koji predstavlja pola iznosa kojeg je tužiteljica platila na ime rata kredita dospjelih nakon prestanka bračne zajednice

7. U postupku nije bilo sporno da su stranke sklopile brak 24. studenog 1990., koji brak je razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-694/17 od 22. svibnja 2018.

8. Tužiteljica je u danom iskazu navela da je bračna zajednica prestala 28. travnja 2018., dok je tuženik naveo da je faktično bračna zajednica prestala 15. kolovoza 2016.

9. Ocjenom iskaza stranka, kao i svjedoka OL, ĐL, poglavito svjedoka ZL, UL i VL, djece parničnih stranaka, koja u danim iskazima izričito navode da je bračna zajednica njihovih roditelj prestala 15. kolovoza 2016., a što je suglasno i iskazu tuženika, sud prvog stupnja zaključuje da je bračna zajednica stranka faktično prestala upravo toga dana. Navedeno utvrđenje tužiteljica žalbom određeno niti ne spori.

10. Polazeći od utvrđenja:

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka, da je tuženik vlasništvo u zemljišnu knjigu upisao 2017. te da joj nije poznato od kojih novčanih sredstava je nekretnina kupljena

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je kuću u [adresa] kupio 2017., da je kupoprodajna cijena bila 15.000,00 eura i da je za kupovinu kuće podigao kredit u Njemačkoj

- da iz iskaza svjedoka ML proizlazi da je koncem listopada 2017. s tuženikom ugovorila prodaju kuće u [adresa] za 15.000,00 eura, da joj je tuženik rekao da će za isplatu kupoprodajne cijene podignuti kredit u Njemačkoj, da joj je nakon mjesec dana isplatio iznos od 12.000,00 eura, da su sklopili pisani ugovor i da joj je nakon toga tuženik isplatio preostali dio kupoprodajne cijene i 31. listopada 2017. preuzeo posjed kuće

- da je Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine utvrđeno je da je sklopljen 31. listopada 2017. i da je istog dana kod javnog bilježnika ovjeren potpis prodavatelja.

- da je Uvidom u ugovor o kreditu koji je tuženik sklopio s Trgobank utvrđeno da je 13. listopada 2017. podigao kredit u iznosu od 17.153,80 eura na rok otplate od 72 mjeseca, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik predmetnu nekretninu kupio nakon faktičnog prekida bračne zajednice vlastitim sredstvima, a ne sredstvima koja potječu iz bračne zajednice, pa ista ne predstavlja suvlasništvo stranka u smislu odredbe čl. 36., st. 1. i st. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23-dalje: ObZ), nego tuženikovu vlastitu imovinu.

11. Stoga zahtjev tužiteljice odbija i odlučuje kao u pod toč. I. izreke presude.

12. Nadalje, polazeći od utvrđenja:

-da je tužiteljica podigla kredit kod OTP banke kredit u iznosu od 28.000,00 eura dana 4. travnja 2013. (iako je tužiteljica tijekom postupka navodila da se radi o iznosu od 38.000 eura) i kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb u iznosu od 197.790,00 kuna dana 27. listopada 2016.

-da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su krediti podignuti radi podmirenja tekućih obveza obitelji te da su tim kreditima otplaćivani prethodno podignuti krediti koji su služili u istu svrhu

-da iz iskaza tuženika proizlazi da su podizani krediti, da je za neke bio i sudužnik ili jamac, da je i sam podizao kredite koji su upotrijebljeni za adaptaciju kuće u kojoj tužiteljica živi radi čega smatra da nije dužan sudjelovati u otplati dva kredita koja su predmet tužbenog zahtjeva

- da iz iskaza svjedoka CL, PL i RL proizlazi da je adaptacija kuće koja je vlasništvo roditelja tužiteljice vršena nakon što se tuženik doselio u tu kuću, a kako su parnične stranke zajedno počele živjeti 1990. u kući roditelja tužiteljice upućuje na zaključak da su krediti koje je tuženik podigao, ako su i uloženi u adaptaciju, otplaćeni tijekom trajanja bračne zajednice

- da su krediti za koje tužiteljica traži isplatu podignuti 2013. kod Splitske banke i 2016. kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a tužiteljica je te kredite nastavila plaćati i nakon faktičnog prekida bračne zajednice

- da je kredit koji je podignut 2016. tj. uskoro nakon faktičnog prekida bračne zajednice upotrijebljen za otplatu kredita koji je kod iste banke podignut 15. siječnja 2014. (dopis banke od 11. listopada 2023., list 328 spisa) s tim da je namjena i tog kredita bio otplata prethodno podignutog kredita, pa kako su krediti podignuti u vrijeme trajanja bračne zajednice i djelomično upotrijebljeni za otplatu ranije podignutih kredita čini se logičan navod tužiteljice da su sada sporni krediti upotrijebljeni za potrebe obitelji i njihovog zajedničkog života, dok tuženik nije dokazao da su iznosi predmetna dva kredita upotrijebljeni za svrhu koja ne bi bila vezana za obiteljske potrebe i potrebe njihovog bračnog života, sud prvog stupnja nalaže tuženiku platiti pola svake mjesečne rate koju je tužiteljica isplatila, a prema dostavljenim podacima OTP banke Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, što predstavlja ukupan iznos od 20.463,77 eura sa zateznom kamatom koja teče od uplate svake rate kredita do isplate, sukladno odredbi čl. 44. st. 1. Obz i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

13. U preostalom dijelu za iznos od 1.590,48 eura zahtjev tužiteljice odbija uz obrazloženje da nije bilo moguće utvrditi da je navedeni iznos tužiteljica platila na ime otplate navedena dva kredita, a otplate po Diners kartici su vršene nakon faktičnog prekida bračne zajednice i to za troškove koji su nastali nakon tog vremena.

14. Odluka suda prvog stupnja, u dijelu pod toč. I. i toč. III. izreke je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi tuženika neosnovani.

15. U dijelu odluke suda prvog stupnja toč. I. i toč. III. izreke i u postupku koji joj je prethodio nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je u tom dijelu presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se u tom dijelu presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

16. Sud prvog stupnja, u dijelu presude pod toč. I. i toč. III. izreke pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje je odbijanjem zahtjeva tužiteljice pravilno primijenio materijalno pravo.

17. Kako je odredbom čl. 36. st. 1. ObZ propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a st. 3. istog članka da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili, to je tužiteljica bila dužna dokazati da je predmetna nekretnina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno da potječe iz te imovine.

18. Uvažavajući sadržaj odredbe čl. 36. st. 1. ObZ sud prvog stupnja pravilno je, kao neosnovane, otklonio tvrdnje tužiteljice da bi se radilo o imovini koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

19. Naime, cijeneći iskaz tužiteljice, tuženika, kao i svjedokinje ML (prodavateljice), sadržaj Ugovora o kupoprodaji od 31. listopada 2017. i Ugovora o kreditu od 13. listopada 2017., kao i utvrđenje relevantnog trenutka prestanka bračne zajednice (15. kolovoza 2016.), pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da imovina koja je od strane tuženika stečena na temelju Ugovora o kupoprodaji od 31. listopada 2017. i upisana u zemljišnu knjigu kao vlasništvo tuženika predstavlja vlastitu imovinu tužitelja u smislu odredbe čl. 39. st. 2. ObZ.

20. Tužiteljica, iako je tvrdila da je predmetna nekretnina bračna stečevina, odnosno suvlasništvo stranka, svake u1/2 dijela, pozivajući se na zakonsku presumciju iz čl. 36. st. 2. ObZ, tijekom postupka nije dokazala da je predmetna nekretnina, koja je nesporno kupljena nakon prestanka bračne zajednice stranka, kupljena sredstvima koja potječu iz te imovine. Upravo suprotno, kako bi to proizlazilo iz danog iskaza u kupnji predmetne nekretnine tužiteljica očito ničim nije sudjelovala niti je čak znala za tu kupnju niti joj je bilo poznato od kojih novčanih sredstava je nekretnina kupljena.

21. Zbog navedenog, žalbeni navodi tužiteljice da iz Ugovora o kreditu nije jasno vidljivo kada je iznos kredita isplaćen tuženiku, kao i tvrdnje da nije logično da je tuženik isplatio samo dio ukupne kupoprodajne cijene od 12.000 eur, kada je već raspolagao čitavim iznosom kupoprodajne cijene od 15.000 eur (tuženiku je isplaćen kredit od 17.153,80 eur) i da sud nije potpuno i pravilno utvrdio porijeklo novca za iznos kupoprodajne cijene nisu od utjecaja na pravilnost tog dijela odluke.

22. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 20.463,77 eura sa zateznim kamatama, koji predstavlja polovicu iznosa kojeg je tužiteljica platila na ime rata kredita dospjelih nakon prestanka bračne zajednice (toč. II. izreke) valja navesti slijedeće:

23. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica podneskom od 8. ožujka 2021. preinačila tužbu (povišenjem zahtjeva) potražujući isplatu iznosa od 166.167,74 kn/2.054,25 eura, koju preinaka je dopuštena rješenjem od 14. siječnja 2021. (čl. 190. st. 3. ZPP). Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-157/2022-2 od 22. veljače 2022. odbačena kao nedopuštena

24. Prema odredbama čl. 369. st. 4. i 5. ZPP tužbeni zahtjev može biti prekoračen na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo ili da je dosuđeno više od onoga što je traženo. U konkretnom slučaju, izrekom presude odlučeno je o tužbenom zahtjevu kako je postavljen u podnesku od 8. ožujka 2021. pa je neosnovan i žalbeni razlog prekoračenja tužbenog zahtjeva odnosno bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

25. Međutim, osnovano ukazuju tuženik da je u dijelu odluke suda pod toč. II. izreke presude počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, radi čega i činjenično stanje nije dovoljno utvrđeno. Posljedično tome, za sada se ne može ispitati niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

26. Imajući u vidu izvedene dokaze koje sud navodi u obrazloženju pobijane presude, proizlazi da sud prvog stupnja nije izveo niti cijenio sve dokaze i to prvenstveno one predložene po tuženiku, a na okolnost da, kako to tvrdi tuženik, novčane iznose dobivene realizacijom predmetnih Ugovora o kreditu stranke nisu utrošile za potrebe bračne i obiteljske zajednice.

27. Stoga zaključak suda prvog stupnja i u ovom stadiju postupka ne može kao pravilne prihvatiti ovaj sud, jer je sud prvog stupnja svoje zaključke temeljio isključivo na iskazima svjedoka CL, PL, RL, sagledavajući iskaze parcijalno i to u djelu u kojemu svjedoci, zapravo, nisu dali pouzdane i jasne (odnosno nedvojbene) odgovore kada je vršena adaptacija kuće, vlasništvo roditelja tužiteljice i jesu li u tu svrhu podizani krediti, a istodobno i ne dovodeći te iskaze u svezu ne samo s iskazima drugih svjedoka, koji su također iskazivali na okolnost tih radova i podizanja kredita (svjedoci TL, PL, RL, ĐL, JL, LL, GL, VL ) nego i s iskazima samih stranaka.

28. Valja dodati da ne samo iskazi svjedoka, nego niti iskazi samih stranaka nisu određeni u pogledu vremena dizanja kredita tako niti svrhe za koju su utrošena dobivena kreditna sredstva. Naime predmet ovog postupka je isplata polovice iznosa kojeg je tužiteljica platila na ime rata kredita dospjelih nakon prestanka bračne zajednice i to s osnove dva kredita; kredita OTP banke u iznosu od 28.000,00 eura od 4. travnja 2013. i kredita Raiffeisenbank Austria u iznosu od 197.790,00 kuna (26.242,00 eur) od 27. listopada 2016, a kojim je zatvoren raniji kredit Raiffeisenbank Austria od 16. siječnja 2014.)

29. Osim toga, tuženik je tvrdio da je i nakon trajanja bračne zajednice slao tužiteljici novčana sredstva i u prilog tome dostavio određene dokaze (izvatke iz računa), tvrdeći pritom da su stranke imale više nego dovoljno sredstava za redovite potrebe domaćinstva pa nije bilo potrebe dizati tako visoke kredite za potrebe domaćinstva, koje dokaze i navode tuženika sud prvog stupnja također nije cijenio.

30. Stoga se osnovano u žalbi navodi da je sud prvog stupnja propustio dati ocjenu svakog izvedenog dokaza, a poglavito kad su u pitanju iskazi svjedoka i parničnih stranaka, da se sud nije jasno opredijelio u poklanjanju vjere tim iskazima te je selektivno cijenio samo pojedine iskaze, a ne u njihovoj ukupnosti, kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP.

31. Polazeći od iznesenog, barem za sada, ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da su stranke (bračni drugovi) novčane iznose dobivene realizacijom predmetnih Ugovora o kreditu utrošili za potrebe bračne i obiteljske zajednice, a ne za neke druge svrhe (ulaganje u kuću vlasništvo roditelja tužiteljice, u kojoj su stranke stanovale). Tuženik naime nije dužan tužiteljici nadoknaditi troškove isplaćenih kredita koji su uloženi u imovinu njezinih roditelja.

32. Međutim, neosnovano tužiteljica paušalnim žalbenim navodima osporava pravilnost presude pod toč. III. izreke jer i po ocjeni ovog suda, na temelju predloženih i izvedenih dokaza (podataka banka i Erste card club) za iznos od 1.590,48 eura doista nije bilo moguće utvrditi da ga je tužiteljica platila na ime oplate predmetnih kredita, a otplate po Diners kartici vršene su nakon faktičnog prestanka bračne zajednice i to za troškove koji su nastali nakon prestanka bračne zajednice stranaka.

33. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke, a primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP kao pod toč. II. izreke.

34. S obzirom na to, da nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu, ukinuta je i odluka o troškovima postupka.

35. U ponovljenom postupku suda prvog stupnja će uvažavajući izneseno otkloniti bitne povrede postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem i u skladu s dispozicijom stranaka dopuniti će dokazni postupak u okviru kojeg će detaljno saslušati stranke u svrhu dokazivanja u odnosu na naprijed navedene sporne činjenice, te će potom izvedene dokaze kao i one koje odluči izvesti radi dopune činjeničnog stanja ocijeniti na način na koji mu to nalaže odredba čl. 8. ZPP, a stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnom razlozima koji će imati činjeničnu i pravnu osnovu u cjelokupnom izvedenom dokaznom postupku.

36. Novom odlukom odlučiti će i zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović