Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Pp-440/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševec , kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih – 1. okrivljene pravne osobe Pancho j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa]. okrivljenog odgovorne osobe PC, sa prebivalištem u [adresa] , zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49., kažnjivog po članku 149. stavak 3. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 19/22. i 59/23., dalje u tekstu ZZP ), pokrenutog povodom prigovora okrivljenih podnijetog protiv Prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, broj: KLASA: 334-01/23-02/212., URBROJ: 443-02-04-01-23-4. od 19. siječnja 2023., nakon dovršene glavne rasprave, na temelju članka avak 1., 2. i 3. i članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona ( Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), dana 14. veljače 2025. objavio je, a dana 11. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Temeljem članka 182. točka 1. PZ, okrivljeni
1. okrivljena pravna osoba TD Pancho j.d.o.o., [adresa], OIB:50222761786, prekršajno neosuđivana
2. okrivljeni odgovorna osoba PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno osuđivan
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
što su dana 05.01.2023. godine u poslovnim prostorijama trgovačkog društva Pancho j.d.o.o. [adresa], u ugostiteljskom objektu caffe bar „LE TRESOR”, Hrašćica, Kralja Tomislava 20, prilikom obavljanja ugostiteljske djelatnosti koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34. čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t, 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” br. 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), koju su koristili u odnosu prema potrošačima na način da su sljedeća pića u objektu usluživali po cijenama višim nego što su bile važeće 31.12.2023. i to:
• za usluženo piće „kava s mlijekom” dana 31.12.2022. naplaćivali cijenu 1,59 eura/ 12,00 kuna dok su dana 05.01.2023. istu uslugu naplaćivali 2 eura/ 15,07 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,41 eura/3,07 kuna što je povećanje od 25,79 %,
• za usluženo piće „kava espresso” dana 31.12.2022. naplaćivali cijenu 1,33 eura/ 10,00 kuna dok su dana 05.01.2023. godine istu uslugu naplaćivali 1,50 eura/ 11,30 kuna dakle povećali cijenu usluženog pića 0,17 eura/ I ,30 kuna odnosno 12,78%,
• za usluženo piće „Somersby 0,33 l” dana 31.12.2022. naplaćivali cijenu 2,65 eura/20,00 kuna dok su dana 05.01.2023. godine istu uslugu naplaćivali 3,00 eura/22,60 kuna dakle povećali cijenu usluženog pića 0,35 eura/2,60 kuna odnosno 13,21 %,
• za usluženo piće „Cedevita” dana 31.12.2022. naplaćivali cijenu 1,73 eura/ 13,00 kuna dok su dana 05.01.2023. godine istu uslugu naplaćivali 2,00 eura/15,07 kune, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,27 eura/2,07 kune ili 15,61 %,
• za usluženo piće „Coca cola” dana 31.12.2022. naplaćivali cijenu 1,99 eura/ 15,00 kuna dok su dana 05.01.2023. istu uslugu naplaćivali 2,00 eura/ 15,07 kuna, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,01 eura/0,07 kuna što je povećanje od 0,5 %,
• za usluženo piće „Cappucino s mlijekom” dana 31.12.2022. naplaćivali cijenu 1,73 eura/ 13,00 kuna dok su dana 05.01.2023. godine istu uslugu naplaćivali 2,00 eura/ 15,07 kuna dakle povećali cijenu usluženog pića 0,27 eura/2,07 kuna odnosno 15,61%
• za usluženo piće „čaj” dana 31.12.2022. naplaćivali cijenu od 1,33,eura/10,00 kuna dok su dana 05.01.2023. godine istu uslugu naplaćivali 1,50 eura/ 11,30 kune, dakle povećali cijenu usluženog pića za 0,17 eura/ 1,30 kune ili 12,78 %,
neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 3 1 . prosinca 2022. godine pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga
dakle, okrivljenici su se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom
čime su počinili prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjiv po članku 149. stavak 1. za pravnu osobu te po članku 149. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača za odgovornu osobu u pravnoj osobi
II Temeljem članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, izdao je okrivljenima Prekršajni nalog, broj KLASA: 334-01/23-02/212, URBROJ: 443-02-04-01-23-4 od 19. siječnja 2023., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci.
2. Protiv narečenog Prekršajnog naloga okrivljeni su, pravodobno, putem branitelja, uložili prigovor, slijedom čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je redovni prekršajni postupak.
3. Na glavnu raspravu zakazanu pred uređujućim sudom tužitelj i okrivljeni se na uredan poziv suda nisu odazvali, niti su svoje izostanke opravdali, već je na istu pristupio branitelj okrivljenih i sudu predao pisanu obranu okrivljenih, slijedom čega je rasprava, sukladno članku 167. stavak 3. PZ, održana bez nazočnosti tužitelja i okrivljenih.
4. U pisanoj obrani okrivljenih navodi se da se okrivljeni ne smatraju krivim za počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret prekršajnim nalogom Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, KLASA: 334-01/23-021212, URBROJ: 44302-04-01-23-4 od 19. siječnja 2023. godine izdanog zbog prekršaja iz čl. 149. st. 1. t. 49. Zakona o zaštiti potrošača za koji je propisana novčana kazna u čl. 149. st. 1. za pravnu osobu, te u čl. 149. st. 2. ZZP-a za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Nadalje, I i Il okrivljeni poriču navode iz prekršajnog naloga odnosno da bi se isti prilikom obavljanja ugostiteljske djelatnosti koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom zabranjenom odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a sve kako će to nastavno biti pojašnjeno. Okrivljeni prije svega ističu da ih se tereti da bi se navodno dana 05.01.2023. godine u poslovnim prostorijama trgovačkog društva Pancho j.d.o.o., [adresa], u ugostiteljskom objektu caffe bar ”LE TRESOR”, Hrašćica, Kralja Tomislava 20, prilikom obavljanja ugostiteljske djelatnosti koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom zabranjenom odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a sve da bi istu koristili u odnosu prema potrošačima na način da su određena pića u objektu usluživali po cijenama višim nego što su bile važeće 31.12.2022. godine, te da bi time navodno počinili prekršaj iz čl. 149. st. 1. t. 49. ZZP-a, za koji je propisana novčana kazna u čl. 149. st. 1. za pravnu osobu, te u čl. 149. st. 2. ZZP-a za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Okrivljeni ističu kako je do povećanja cijena koje je utvrđeno inspekcijskim nadzorom od dana 05.01.2023. godine došlo isključivo radi povećanja ulaznih troškova i značajnog poskupljenja proizvoda od strane dobavljača, a što je S okrivljeni prilikom inspekcijskog nadzor više turističke inspektorice i dokazao predočenjem poslovne dokumentacije iz koje je vidljivo značajno povećanje ulaznih troškova. Nadalje, iako je do samog povećanja cijena uistinu i došlo, okrivljeni su bili primorani povećati cijene svojih usluga isključivo zbog situacije na tržištu, odnosno posljedično povećao cijena od strane dobavljača uslijed povećanja cijena sirovina, materijala, transporta, povećanja režijskih troškova, a ne zbog korištenja nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse za što ih se tereti prekršajnim nalogom državnog inspektorata od dana 19. siječnja 2023. godine. Također, Il okrivljeni je kao dokaz temeljem čega je došlo do povećanja cijena usluga, višoj turističkoj inspektorici predočio i račune: rn broj 86/003/098 Franck d.d. od 20. siječnja 2022. godine i rn broj 1947/003/098 od 03.11.2022. godine iz kojih jasno proizlazi povećanje cijene ”kava stretto espresso” komad od 3000 g, pa je tako za komad od 3000 g cijena u siječnju 2022. godine iznosila 615,99 kn dok je cijena za isti proizvod u studenom 2022. godine iznosila 663,03 kn. Iz navedenog jasno proizlazi da je za komad od 3000 g 'I kava stretto espresso” u razdoblju od 20. siječnja 2022. godine do 03. studenog 2022. godine došlo do poskupljenja od 7,6%. Nadalje, Il okrivljeni je također dostavio račune dobavljača Magma d.o.o. od 18.01 .2022. godine i 22.12.2022. godine iz kojih također jasno proizlazi povećanje cijena robe. Pa je tako u razdoblju od 18. siječnja 2022. godine do 22. prosinca 2022. godine za uslužno piće ”Coca cola” došlo do povećanja cijene od 6,6% po komadu, dok se okrivljene tereti za povećanje od 0,5 %. Uz povećanje cijena robe, S okrivljeni je također dokazao i poskupljenje cijena plina i struje, predočenim računima Elektre d.d. i Termoplin d.d. [adresa]. Tako je u razdoblju od 01.07.2022. do 31.07.2022. godine cijena za plin/kWh iznosila 0,6658 kn dok je u razdoblju od 01.1 1.2022. do 30.11.2022. godine cijena za plin/kWh iznosila 1,1444 kn što je poskupljenje od 71,9%. Isto tako, u razdoblju od 01.01.2022. do 31.01.2022. godine cijena električne energije (jedinstvena dnevna tarifna stavka)/ kWh iznosila je 1,4227 kn, dok je u razdoblju od 01.06.2022. do 30.06.2022. godine cijena kWh iznosila 2,6010 kn što je poskupljenje od 82,8%. Dakle sve navedene okolnosti su utjecale na povećanje cijena. Okrivljeni također navode, kako trgovačko društvo Pancho j.d.o.o. do sada niie bilo prekršajno kažnjavano, a osobito ne radi nepoštene odnosno aqresivne poslovne prakse. Okrivljeni se pobijanim prekršajnim nalogom terete da bi se navodno koristili zavaravajućom poslovnom praksom, koja je propisana člankom 35. Zakona o zaštiti potrošača. Naime članak 35. Zakona o zaštiti potrošača propisuje koje su to zavaravajuće radnje, na način da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čeg4 je neistinita ili ako je na neki drugi način vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Okrivljeni ističu kako se uvidom u njihov cjenik, a koji je bio izložen i dostupan potrošačima na svakom stolu u objektu, jasno moglo utvrditi sve informacije o proizvodima koji se poslužuju u njihovom objektu, te su cijene proizvoda bile dvojno iskazane na jasan i čitljiv način u eurima i kunama uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, te da takvim predstavljanjem cijena svojih usluga, isti nisu ni na koji način mogli dovesti prosječnog potrošača u zabunu niti su ga ikako mogli poticati na donošenje odluka o kupnji koju inače ne bi donio. Nadalje, okrivljene se tereti da su se prilikom obavljanja ugostiteljske djelatnosti koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom zabranjenom odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Točnije, člankom 38. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se agresivnom poslovnom praksom smatra slučaj kada se korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušteni utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje sloboda izbora potrošača u vezi s proizvodom te ga se time navodi da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, međutim u pobijanom prekršajnom nalogu nigdje se činjenično ne opisuje na koji način bi se ta praksa, odnosno povećanje cijena u ugostiteljskom objektu smatrala nepoštenom, odnosno agresivnom. Naime, okrivljeni ističu da se u konkretnom slučaju ni na koji način nisu služili uznemiravanjem, prisilom, fizičkom silom, prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem na potrošače kako bi ih takvim postupanjem naveli na donošenje odluka o kupnji, već su cijene bile jasno iskazane na cjenovniku, pri čemu su potrošači slobodnom voljom mogli donijeti odluku o kupnji i konzumaciji pića u ugostiteljskom objektu caffe bar ”LE TRESOR”, te okrivljeni smatraju da se povećanje cijena usluga ni na koji način ne mogu smatrati agresivnom poslovnom praksom. Članak 38. Zakona o zaštiti potrošača - Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušteni utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanje prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Nadalje, okrivljeni ističu kako niti jednom od spomenutih zakonskih odredbi (čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača) povećanje cijena samo za sebe nije propisano kao oblik nepoštene, zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse, točnije niti jedna odredba ne uređuje ”neopravdano povećanje maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 1. siječnja 2023. godine kao službene valute” kao oblik nedopuštene odnosno agresivne poslovne prakse. Također, sukladno odredbi članka 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koja propisuje načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, zabranjeno je poslovnim subjektima pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga, međutim okrivljeni ističu da su već prilikom sastavljanja Zapisnika višoj turističkoj inspektorici jasno dokazali i predočili dokumentaciju iz koje jasno proizlazi da su isti imali opravdani razlog za povećanje cijena svojih usluga u vidu povećanje ulaznih troškova, točnije cijene robe, poskupljenje cijena plina, struje i ostalih energenata.
Članak 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj -Zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se ureduje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. Isto tako, okrivljeni ističu sve i da se navedeno postupanje, odnosno povećanje cijene usluga može predstaviti kao prekršaj, ono se nikako ne može smatrati nepoštenom ili agresivnom poslovnom praksom, već bi se isto samo moglo smatrati kao postupanje protivno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH, obzirom da se povezuje da su okrivljeni eventualni prekršaj počinili prilikom uvođenja eura kao službene valute u RH. Međutim, kako navedeni propis ne sadrži prekršajno pravne sankcije, okrivljeni se u tom smislu ne mogu niti kazniti za opisano postupanje. lako okrivljeni smatraju da je iz svega naprijed navedenog jasno da okrivljeni nisu počinili prekršaj kojim im se stavlja na teret, točnije da se nisu koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom, pa je posljedično tome i načelu in dubio pro reo potrebno okrivljene osloboditi prekršajne odgovornosti. Opreza okrivljeni ističu daljnje navode u slučaju da bi sud pogrešno smatrao da su ostvarena obilježja prekršajnog djela. Naime, sve općepoznate okolnosti o povećanju troškova dobavljača kao i energenata, već samom činjenicom otežavaju okrivljenom njegovo poslovanje, te uslijed takvih okolnosti okrivljeni trpi znatne gubitke. Također, uslijed otežanih uvjeta poslovanja za vrijeme gospodarske krize uzrokovane pandemijom COVlD-19 i ratom u Ukrajini, povećanjem nabavne cijene proizvoda od strane dobavljača i poskupljenjem energenata, u slučaju bilo kakve novčane kazne za okrivljenje, isto bi imalo za posljedicu otpuštanje radnika i potencijalno zatvaranje ugostiteljskog objekta. Osim negativnih posljedica za I okrivljenika, plaćanje novčane kazne za Il okrivljenika dovelo bi u pitanje mogućnost njegovog uzdržavanja kao i uzdržavanja njegove obitelji. Osim velikih materijalnih posljedica za I i Il okrivljenika, izricanje novčane kazne imalo bi veoma negativne posljedice i za zaposlenike ugostiteljskog objekta, budući da sve navedene okolnosti utječu na pad prihoda ugostiteljskog objekta, što će u konačnici dovesti i do otpuštanja samih radnika. Otpuštanjem radnika narušila bi se njihova financijska situacija, te bi za radnike nastala nenadoknadiva šteta, a osim za radnike, teška materijalna situacija nastala bi i za članove njihove obitelji, jer bi bila dovedena u pitanje mogućnost njihovog uzdržavanja. Sukladno navedenom, u slučaju izricanja bilo kakve novčane kazne za okrivljene, izvjesno je da okrivljeni neće moći nastaviti s poslovanjem ugostiteljskog objekta, a što će u konačnici imati negativne i nenadoknadive posljedice kako za njih tako i za njihove zaposlenike. Također, a uzimajući u obzir činjenicu da su okrivljeni odmah po traženju više turističke inspektorice cijene usluga vratili na one koje su se primjenjivale i 31.12.2022. godine, točnije okrivljeni su već dana 13.01.2023. godine za uslužena pića i napitke primjenjivali cijene koje su bile važeće dana 31.12.2022. godine, a što je potvrđeno inspekcijskim nadzorom od 16. siječnja 2023. godine te razvidno i iz prekršajnog naloga stranica 6. 5 odlomak zadnja rečenica, okrivljeni u slučaju da se utvrdi prekršajna odgovornost mole naslovni Sud da ih oslobodi od kazne. Dakle, razvidno je da su okrivljeni postupili na traženje inspektorice iako su time zapravo onemogućili redovan rad i stvaranje prihoda za podmirenje plaća zaposlenih i tekućih troškova. Članak 38. stavak 2. Prekršajnog zakona: "Sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. ” Podredno, okrivljeni predlažu naslovnom Sudu da primjeni odredbu članka 37. Prekršajnog zakona te da izrekne kaznu blažu od one koja je propisana prekršajnim nalogom. Članak 37. Prekršajnog zakona: Sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje. Blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročito olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. ”
5. U okviru dokaznog postupka sud je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 5.1.2023., zapisnik od 9.1.2023., preslike računa Elektre, Termoplina, Magme, Franck d.d., zapisnik od 12.1.2023. od 12.1.2023., izdane račune LE-Tresor cafe od 10.01., 11.1. 2023., izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda od 10.02.2025. i u potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljene Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrana okrivljenih i provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud nalazi da djelo, a na način kako je to opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj.
7. Materijalnu dokumentaciju sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnom, stranke je nisu osporavale, niti su na sadržaj iste imale ili stavile kakve primjedbe, a ista je, uz suglasnost stranaka, pregledana i pročitana.
8. Iz činjeničnog opisa u Optužnom prijedlogu, u bitnom proizlazi da Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine i usluga smatra da su okrivljeni neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti bi bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača okrivljenima stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, konkretno, nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača.
9. Međutim, niti jednom od spomenutih zakonskih odredaba, povećanje maloprodajnih cijena, samo za sebe, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Također, niti jedna od spomenutih zakonskih odredaba, ne uređuje “neopravdano povećanje maloprodajnih cijene nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 1. siječnja 2023. kao službene valute”, kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Terminologija “neopravdano povećanje cijene” te “nepovoljniji financijski položaj” proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Stoga, iako Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača okrivljenima stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, sud smatra potrebnim osvrnuti se na odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.
10. Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj propisana su u članku 6. temeljna načela uvođenja eura. U postupku uvođenja eura primjenjuju se: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti. Sukladno stavku 2. članka 7., preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi se bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Zbog preračunavanja iz stavka 1 članka 7. potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Sukladno članku 8. zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. U devetom dijelu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propisane su prekršajne odredbe, koje u vezi s neopravdanim povećanjem cijene ne uređuju prekršajnopravnu odgovornost poslovnih subjekata.
11. Nadalje, nije svako povećanje maloprodajne cijene protivno načelima propisanim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, već samo povećanje maloprodajne cijene bez opravdanog razloga.
12. Okrivljeni u svojoj obrani ističu kako je do povećanja cijena koje je utvrđeno inspekcijskim nadzorom od dana 05.01.2023. godine došlo isključivo radi povećanja ulaznih troškova i značajnog poskupljenja proizvoda od strane dobavljača, a što je S okrivljeni prilikom inspekcijskog nadzor više turističke inspektorice i dokazao predočenjem poslovne dokumentacije iz koje je vidljivo značajno povećanje ulaznih troškova. Nadalje, iako je do samog povećanja cijena uistinu i došlo, okrivljeni su bili primorani povećati cijene svojih usluga isključivo zbog situacije na tržištu, odnosno posljedično povećanih cijena od strane dobavljača uslijed povećanja cijena sirovina, materijala, transporta, povećanja režijskih troškova, a ne zbog korištenja nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse za što ih se tereti prekršajnim nalogom. U odnosu na opravdanost povećanja maloprodajnih cijena proizvoda, sud nije provodio daljnje dokaze, obzirom da Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne sadrži kažnjivu odredbu u slučaju postupanja protivno načelima propisanim Zakonom, a ni ovlašteni tužitelj nije činjenični opis prekršaja doveo u izravnu vezu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, već isključivo sa Zakonom o zaštiti potrošača. Državni inspektorat pri tome ne konkretizira u optužnom prijedlogu, pod koji oblik nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse treba podvesti postupanje okrivljenika, odnosno podizanje maloprodajnih cijena proizvoda nakon 31. prosinca 2022.
13. Sud je stoga, prilikom utvrđivanja odgovornosti okrivljenika, iako to nije bio dužan učiniti, s obzirom da je Državni inspektor trebao točno i precizno kvalificirati djelo, razmotrio moguće oblike agresivne, zavaravajuće i nepoštene poslovne prakse propisane Zakonom o zaštiti potrošača u odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. te potom cijenio, može li se neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022. koje se okrivljeniku stavlja na teret podvesti pod biće prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49., kažnjivog po članku 149. stavak 3. Zakona o zaštiti potrošača.
14. Člankom 4. Zakona o zaštiti potrošača definirani su pojedini pojmovi u smislu tog Zakona pa je tako u stavku 1. točki 14. definirana „odluka o kupnji“, između ostalog, kao svaka odluka koju donosi potrošač, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima, kupovati. Točkom 19. definirana je „poslovna praksa trgovca prema potrošaču (poslovna praksa)“, kao svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču.
15. Sukladno članku 33. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena poslovna praksa je zabranjena. Članak 34. propisuje da je poslovna praksa nepoštena, ako je - suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Prema stavku 4., nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.
16. Članak 35. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. U stavku 2. članka 35. Zakona propisane su okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, uključujući, u točki 4. cijenu proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu. Povećanje maloprodajne cijene nije posebno navedeno kao okolnost na koju se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi.
17. Ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz stavka 2. članka 35. Zakona se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje maloprodajnih cijena od 1. siječnja 2023.g. na način opisan u izreci ove presude podveo pod bilo koju od okolnosti pa tako ni pod okolnost iz točke 4. stavka 2. članka 35. Zakona, niti je objasnio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača.
18. Iz Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 05.01.2023., koji je sastavljen od strane više turističke inspektorice, na temelju njezinog osobnog i neposrednog zapažanja, koji kao takav, prema članku 158. stavak 5. Prekršajnog zakona, služi i koristi se kao dokaz, razvidno je i sud nalazi utvrđenim da se okrivljeni kao trgovac koji su u okviru svoje poslovne djelatnosti pružali ugostiteljske usluge nisu koristili u svom poslovanju praksom koja je nepoštena i zavaravajuća, budući su konkretne usluge, odnosno proizvode označili točnom informacijom o cijeni proizvoda odnosno cjenikom usluga koji je u primjeni od 1. siječnja 2023., te je utvrđeno da su na cjeniku cijene dvojno iskazane na jasan, čitljiv i uočljiv način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Takvim predstavljanjem cijene svoje usluge okrivljeni nisu doveli prosječnog potrošača u zabunu i nisu ga poticalina donošenje odluke o kupnji iste usluge. Naime, trgovci u smislu citiranog Zakona su dužni potrošaču dati jasnu i točnu obavijest, a opisanim predstavljanjem ugostiteljskih usluga i navođenjem točne cijene predstavljene na jasan način u euru i kuni nije po ocjeni suda kod potrošača-kupaca ugostiteljskih usluga stvoren važan utjecaj na njihovo ekonomsko ponašanje s ciljem znatnog umanjivanja njihove sposobnosti da donesu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti pa prema tome iz navedenog ne proizlazi takva poslovna praksa okrivljenih u vezi cijene usluga, za koju je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača i navesti ga da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
19. Prema članku 38. Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa smatra se agresivnom, ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
20. Prema članku 39. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.
21. Razmotrivši optužni prijedlog kao i obranu okrivljenih, te u dokaznom postupku provedene materijalne dokaze sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljenih – konkretno povećanje maloprodajnih cijena - na način kako je opisano u optužnom prijedlogu bilo podvedivo pod gore citiranu odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja zabranjuje agresivnu poslovnu praksu.
22. Iz materijalnih dokaza, odnosno iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da su potrošači imali mogućnost, prije odabira usluge, upoznati se s cijenom usluga, uvidom u cjenik koji im je bio dostupan, pri čemu su potrošači imali mogućnost neometano odabrati drugog pružatelja ugostiteljskih usluga koje pruža i ugostiteljski objekt okrivljenih, te okrivljeni nisu ničim utjecali na izbor potrošača pri odabiru ugostiteljskog objekta. Nadalje, ovlašteni tužitelj, u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koji bi način od strane okrivljenih eventualno bili korišteni u odnosu s klijentima uznemiravanje, prisila, sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, a što su nužne sastavnice agresivne poslovne prakse.
23. Sud smatra, da se uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne može podvesti pod “nesretne ili druge okolnosti” iz točke 3. stavka 1. članka 39. Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem kojih treba ocijeniti je li od strane okrivljenih u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praksa uznemiravanjem, prisilom, silom ili prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. Naime, kao što je to prethodno sud utvrdio iz materijalne dokumentacije, sastavljene na temelju osobnog i neposrednog zapažanja, službene osobe - inspektora, informacije o cijeni usluge, bile su iskazane na cjeniku na jasan, način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Tim informacijama je svaki potrošač mogao pristupiti neometano uvidom u cjenik usluga okrivljenih istaknutim u poslovnim prostorijama okrivljenih. Iz činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu ne proizlazi da su okrivljeni prema potrošačima – kupcima ugostiteljskih usluga koristili bilo kakav oblik uznemiravanja, prisile, sile ili prijetnja ili nedopuštenog utjecaja, a koje bi mogle utjecati na neometan izbor i odluku pri korištenju, odnosno kupnju ugostiteljskih usluga okrivljenih.
24. Imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni ovog Suda, ne može se smatrati da je podizanje maloprodajnih cijena nakon 1. siječnja 2023. agresivna poslovna praksa, s obzirom da sastavnice agresivne poslovne prakse (nesretne ili druge okolnosti na strani potrošača te uznemiravanje, prisila, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj) nisu dokazane u ovom postupku.
25. Obzirom na sve navedeno sud je okrivljene oslobodio optužbe temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, na način kako se okrivljenima stavlja na teret, po propisu nije prekršaj.
26. Kako su okrivljeni oslobođeni optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, temeljem članka 140. stavka 1. i 2. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda
27. Radi svega navedenoga, odlučeno je, kao u izreci presude.
U Varaždinu, 11. veljače 2025.
Zapisničarka:
Sudac:
Štefanija Novoselec , v.r.
SC, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.
Presuda se dostavlja:
1. Tužitelj: Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača
2. Okrivljeni: 1.okrivljena pravna osoba TD Pancho j.d.o.o. [adresa]
2.okrivljeni odgovorna osoba PC, [adresa]
3. Branitelj: Stela Tursan, odvjetnica iz Varaždina
4. Za spis, ovdje
