Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4404/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Biđinu, odvjetniku iz Vrbovca, protiv tuženika LŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, radi utvrđenja i trpljenja prava vlasništva na nekretnini, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-216/2022-26 od 11. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja FŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-216/2022-26 od 11. rujna 2023.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik slijedeće nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, i to: -k. č. br. [katastarska čestica] Voda u Novački površine 949 čhv, upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], što mu je tuženik dužni priznati i trpjeti upis brisanja njegovog prava vlasništva na navedenoj nekretnini i upis prava vlasništva navedene nekretnine za korist tužitelja NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku 15 dana.

supsidijarni tužbeni zahtjev

Utvrđuje se da je tužitelj FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik slijedeće nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, i to: k. č. br. [katastarska čestica] Voda u Novački površine 949 čhv, upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], te se nalaže tuženiku da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.493,10 EUR-a/ 11.249,76 kn1 (slovima: tisućučetristodevedesettrieura i desetcenti/jedanaesttisućadvijestočetrdesetdevetkunaisedamdesetšestlipa) uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na te troškove teku od slijedećeg dana od dana objave ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude se žali tužitelj.

3. Tužitelj se žali protiv presude zbog svih žalbenog razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, i to: k. č. br. [katastarska čestica] Voda u [adresa] površine 949 čhv, upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], što mu je tuženik dužni priznati i trpjeti upis brisanja njegovog prava vlasništva na navedenoj nekretnini i upis prava vlasništva navedene nekretnine za korist tužitelja, supsidijarno utvrđenje da je tužitelj vlasnik opisane nekretnine, uz nalaganje tuženiku da mu izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

6. U postupku nije bilo sporno da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine i to rješenjem broj Z-2906/2022 od dana 28. ožujka 2022., kojim je određen ispravak i uređenje upisa na način da se s predmetne nekretnine briše pravo suvlasništva SŠ, JŠ i HŠ uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist predlagatelja, u ovom postupku tuženika.

7. Tužitelj je tvrdio kako je nekretnine stekao nasljedstvom iza pokojnih roditelja jer su oni predmetnu nekretninu kupili i preuzeli u samostalni i neposredni vlasnički posjed još 1958., za vrijeme tada važećeg austrijskog Općeg građanskog zakonika od pokojnih zakonskih nasljednica SŠ, JŠ i HŠ ranije upisanog vlasnika nekretnine DŠ, i kako je na predmetnoj nekretnini sjekao drva za ogrjev za svoju staru majku o kojoj je brinuo i koja je živjela u [adresa] sve do 2004.

8. Ocjenom iskaza stranaka i svjedoka sud prvog stupnja zaključuje da su tužitelj odnosno njegovi prednici koristili predmetnu nekretninu tako što su sjekli stabla za ogrjev. No, nakon što je majka tužitelja 2002. otišla u Dom, drva se očito nisu sjekla, niti je šuma čišćena sve do ovog postupka., iz čega proizlazi da unatrag 20 godina nitko nije čistio niti uređivao predmetnu nekretninu, a s obzirom na "kulturu" koja se nalazi na spornoj nekretnini, jer je riječ o vrbiku, nije ni bilo potrebno nekakvo stalno uređivanje, a osim toga tuženik se nalazi u [adresa] pa sud dopušta mogućnost da jedan za drugog nisu znali i da su koristili ovu nekretninu i stranke i njihovi prednici.

9. Tužitelj, iako je tvrdio kako su predmetnu nekretninu kupili njegovi prednici, odnosno njegov otac negdje 1958., on nikada nije vidio kupoprodajni ugovor, niti ga posjeduje kao dokaz kupoprodaje.

10. Prema ocjeni suda prvog stupnja, pri čemu se pozvao na pravno pravilno paragrafa 413. OGZ za prijenos vlasništva na nepokretnim stvarima mora se posao stečenja upisati u javne knjige za to određene a koji upis zove se uknjižba (intabulacija), pa je i u vrijeme kada je prednik tužitelja kupovao predmetne nekretnine bio je potreban pisani dokument kako bi se tužitelj odnosno njegovi prednici mogli upisati kao vlasnici.

11. Tuženik je utvrđen kao vlasnik u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku na temelju rješenja broj Z-4376/2021/2022 od 28.ožujka 2022., dakle sukladno čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima- "Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15- dalje: ZV) te čl. 159. i 160. istog Zakona te čl. 202. – 204. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 63/19 –dalje: ZZK) u kojem postupku je utvrđeno kako je tuženik posjedovao predmetnu nekretninu, kao pošten i samostalan posjednik preko prednika duže od dvadeset godina.

12. Budući da je teret dokazivanja na tužitelju, sud prvog stupnja smatra kako tužitelj nije dokazao činjenicu, što je bio kao tužitelj dužan dokazati na temelju čl. 221. a ZPP da je stekao vlasništvo nekretnine osobno i preko svojih predaka jer o tome nema nikakav pismeni dokaz, dakle pravni osnov kojim bi dokazao da je doista postao vlasnik sporne nekretnine. Tužitelj nije niti upisan kao posjednik, već je kao posjednik upisan tuženik UŠ koji je stekao posjed od prijašnjeg posjednika, svojeg prednika ĐŠ što je vidljivo iz povijesti promjena na katastarskim česticama (list 10 u spis u Z-4376/2021). Nadalje, tužitelj ukoliko je smatrao kako je vlasnik predmetne čestice nije u tijeku cijelog razdoblja zatražio sređivanje zemljišno knjižnog stanja, ako ne u vrijeme kada su, kako tvrdi njegovi prednici kupili nekretninu 1958., pa onda barem nakon smrti majke 2004., jer je s njom imao sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te je i tu nekretninu kao i sve ostale mogao prenijeti 2002., kako to proizlazi iz rješenja (list 56-57). Osim toga, tužitelj je dobio rješenje broj O-705/04-3 od dana 27. listopada 2004. iz kojeg je vidljivo da se ne provodi ostavinska rasprava iza majke jer nije bila vlasnica nikakve imovine, pa je već tada znao da ta nekretnina nije ušla u ostavinsku imovinu.

13. Slijedom svega navedenog suda prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da je doista vlasnik sporne nekretnine radi čega odbija zahtjev tužitelja, i odlučuje kao u izreci.

14. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi neosnovani.

15. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno ističe tužitelj kada navodi da su izneseni zaključci suda prvog stupnja na kojima isti temelji pobijanu presudu su nepotkrijepljeni dokazima kao i kontradiktorni. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, za što postoji podloga u izvedenim dokazima, radi čega u postupku nije navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

16. Isto tako, tužitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tužitelj. Naime, u smislu odredbe čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

17. Na žalbene navode tužitelja da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, jer sud prvog stupnja nije pribavio povijesni katastarski izvod za predmetnu nekretninu s kopijom isprava na temelju kojih je mijenjano katastarsko stanje valja reći da u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Iz sadržaja raspravnog zapisnika sa ročišta održanog dana 20. rujna 2022. proizlazi da se punomoćnik tužitelja obvezao dostaviti svu dokumentaciju na koju se pozvao na tom ročištu (između ostalih i na povijesni katastarski izvod za predmetnu nekretninu), a u slučaju nemogućnosti određeno je da će navedenu dokumentaciju pribaviti sud prvog stupnja službenim putem. Tužitelje je, kako to proizlazi iz sadržaja podneska od 15. studenog 2022., dostavio sudu, između ostalog i povijest promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica]. ko. [katastarska općina], kao i očitovanje Z-911/65, a u navodnom podnesku niti u daljnjem tijeku postupka tužitelj nije inzistirao da se ti podaci zatraže i službenim putem. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. st. 2. ZPP niti je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

18. Upis prava vlasništva u korist tuženika proveden u zakonom propisanom zemljišnoknjižnom postupku ispravnom postupku, koji se vodio pod brojem Z– 2906/2022 od 28. ožujka 2022. (i koji je priložen sudskom spisu) koji odredbom čl. 208. st. 1. i 3. ZZK određuje da se pojedinačni ispravni postupak provodi kada za to postoji opravdan razlog, koji je ostvaren, kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano u zemljišnoj knjizi i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama tog zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.

19. Ispravu koja opravdava provođenje pojedinačnog ispravnog postupka, u smislu odredbe čl. 209. st. 4. ZZK, između ostalih, čini i izvadak iz katastra zemljišta o posjedniku nekretnine, koji je bio priložen prijedlogu i kojeg je sud izveo kao dokaz i u ovom postupku. Iz sadržaja povijesti promjena na katastarskoj čestici kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] proizlazio da [obrt] ne posjeduje dokumentaciju prije stupanja na snagu operata k.o. [adresa]., nakon provedene revizije katastarskog operata te je od tada katastarska čestica upisana u posjedovni list 311 na posjednika ĐŠ, da bi potom kao posjednik bio evidentiran UŠ, na temelju očitovanja Z-911/65 od 6. ožujka 1965, a potom tuženik, na temelju rješenja Z-2906/22 od 28. ožujka 2022. (zemljišnoknjižni ispravni postupak).

20. Pojedinačni ispravni postupak je odredbama ZZK propisan sa svrhom učinkovitog usklađenja zemljišnog i katastarskog stanja u onim slučajevima u kojima stvarno i katastarsko stanje ne odgovara onom upisanom u zemljišnoj knjizi (kao u ovom slučaju). Upis u pojedinačnom ispravnom postupku proveden je ne temelju iskaza svjedoka, evidencije posjeda prednika tuženika, očevida na licu mjesta, te je utvrđeno kako je tuženik u mirnom faktičnom posjedu predmetne nekretnine od 2010., kao nasljednik pok. oca UŠ, faktičnog posjednika i vlasnika koji je tu nekretninu uživao od 1965., a naslijedio ju je od pok. oca GŠ, koji je u posjed predmetne nekretnine stupio na temelju kupoprodaje, to je tuženik predmetnu nekretninu posjedovao duže od dvadeset godina, čime su ostvareni uvjeti iz čl. 159. i čl. 160. ZV za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

21. Odredba čl. 130. st. 1. ZV propisuje da tko stekne vlasništvo nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a odredba čl. 15. st. 3. ZZK da kad se na temelju odluke suda, odluke drugog tijela, nasljeđivanjem, ili na temelju zakona steklo pravo bez upisa u zemljišnu knjigu, stjecatelj je ovlašten ishoditi upis stečenog prava u glavnu knjigu prema odredbama ovoga Zakona, čime je tuženik bio ovlašten ishoditi upis tog prava u zemljišnu knjigu prema pravilima ZZK, pa je dakle doista, kao stvarni vlasnik (što je i tvrdio u prijedlogu za ispravak upisa), imao pravo u navedenom zemljišnoknjižnom postupku upisati svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje tog prava s imena formalno upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, čime je otklonjena neusklađenost između stvarnog i zemljišnoknjižnog stanja, što i jeste svrha navedenog zemljišnoknjižnog postupka.

22. Naime, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju se prema pravnim pravilima važećim u času stjecanja (čl. 388. st. 2. ZV), što za primjenu materijalnog prava u ovom slučaju znači:

-za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla prije 1. rujna 1980. g. (u ovom slučaju ugovora o prodaji), kada je stupio na snagu ZOVO, mjerodavne su odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) koje su se do tada primjenjivale kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj86/46-pročišćeni tekst),

-prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ za stjecanje prava vlasništva bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja, dok je pravilo iz 432. OGZ- nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi,

-međutim, navedena pravna pravila sudska praksa je jedinstveno tumačila tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja,

-da je prema pravnom pravilu paragrafa 1463. OGZ za derivativno stjecanje prava vlasništva potrebno da je posjed stjecatelja pošten

23. Točno je, da se pravo vlasništva, na temelju pravnog osnova (Ugovora o prodaji) moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja.

24. Tužitelj kao ni njegovi prednici nisu nikad bili upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, a niti kao njihovi posjednici u posjedovnom listu, već je kao posjednik bio evidentiran EŠ, a potom njegov sin UŠ (otac tuženika), i konačno tuženik.

25. Katastar nekretnina jest evidencija o česticama zemljišta, zgrada i dijelovima zgrada kao dijelovima građevine, koji se nalaze na zemljištu ili ispod njegove površine ako zakonom nije drugačije određeno. Izmjenu katastarskih podataka nezadovoljna stranka može osporavati u posebnom upravnom postupku,

26. Međutim tužitelj kao ni njegovi prednici, prije pokretanja ovog postupka nisu osporavali upis prednika tuženika ĐŠ (prema navodima žalbe taj upis i nije sporan) niti izmjenu posjeda predmetne nekretnine na prednike tuženika, najprije na oca UŠ (1965.), a niti naknadnu promjenu na tuženika (2022.), iako su katastarski podaci javna isprava iza kojih stoji država, a presumpcijom istinitosti koju je moguće osporiti suglasno odredbi iz čl. 230. st. 3. ZPP.

27. Paragrafom 1463. OGZ propisano je da je za takvo derivativno stjecanje prava vlasništva potrebno da je posjed stjecatelja pošten. Poštenje posjeda predstavlja subjektivni element koji je potreban za stjecanje takvog vlasništvo dosjelošću jer nepošteni posjednik po tom osnovu ne može steći to pravo. Posjed će biti pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Poštenje posjeda se presumira, a što znači da se može dokazivati suprotno.

28. U konkretnom slučaju na temelju iskaza saslušanih svjedoka i iskaza tužitelja utvrđeno je, da je tužitelj preko pravnih prednika bio u posjedu predmetne nekretnine na način da su prednici tužitelja sjekli stabla za ogrjev do 2002., kada je tužiteljeva majke otišla u dom drva se očito nisu sjekla, niti je čišćena šuma, a kako se radi o vrbiku nije ni trebalo neko stalno uređivanje.

29. Međutim, utvrđene činjenice, dovele su u sumnju tvrdnju da bi posjed tužitelja i njihovih prednika bio pošten.

30. Tužitelj ne raspolaže nikakvom pisanom ispravom iz koje bio vidljiv njegov posjed, odnosno posjed njegovih prednika. Nitko od njih nije od osnivanja katastra bio upisan kao posjednik.

31. I prema ocjeni ovog suda neuvjerljivo je da tužitelj, a niti njegovi prednici (iako su prema tvrdnji tužitelja predmetnu nekretninu kupili 1958. i cijelo vrijeme držali u svom posjedu) i prema njoj se ponašali kao vlasnici nisu tijekom cijelog razdoblja do podnošenje ove tužbe (dakle duže od 60 godina) zatražili evidentiranje svog posjeda u katastru, sređivanje zemljišno knjižnog stanja, odnosno pokretali postupak radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine, pri čemu nekretnina i nije bila predmetnom nasljeđivanje iza pok. oca i majke tužitelja, što upućuje na zaključak da je tužitelj očito bio svjestan da predmetna nekretnina u trenutku njihove smrti ne predstavlja njihovo vlasništvo. Pored toga, predmetna nekretnina nije bila čak niti predmetom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je tužitelj sklopio s majkom ŠŠ dana 15. rujna 2002.

32. Okolnost da je tužitelj, kako to tvrdi u žalbi očekivao da će se uskoro izvršiti nova izmjera za sve nekretnine u k. o. [katastarska općina] nije dokaz da je u smislu ranije navedenog poduzimao određene, pravno relevantne korake radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja vezanog za predmetnu nekretninu. Osim toga, iz iskaza tužitelja proizlazi da se vezano za predmetnu nekretninu kod načelnika [adresa] raspitivao negdje 2005. do 2009., dakle prije više od 16 godina.

33. Zbog navedenog ovaj sud ocjenjuje neosnovanim žalbeni prigovor o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer tužitelj nije dokazao da bi Ugovor o kupoprodaji od 1958. bio pravni osnov poštenja faktičkog posjeda prednika tužitelja, a nije dokazao ni neistinitost katastarskih podataka o upisanom posjedu tuženika odnosno njegovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini, radi čega je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva osnovano odbijen.

34. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

35. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović