Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1768/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, te članova vijeća Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andreja Srednoselec Pintarić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-171/2020-20 od 11. ožujka 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-171/2020-20 od 11. ožujka 2022. godine, te sudi:

« 1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.575,55 eura/26.940,00 kuna[1] sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi :

- na iznos od 278,72 eura/2.100,00 kuna od dana 20.11.2015.godine,

- na iznos od 258,81 eura/1.950,00 kuna od dana 20.12.2015.godine,

- na iznos od 119,45 eura/900,00 kuna od dana 20.01.2016.godine,

- na iznos od 119,45 eura/900,00 kuna od dana 20.02.2016.godine,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna od dana 20.04.2016.godine,

- na iznos od 139,36 eura/1.050,00 kuna od dana 20.05.2016.godine,

- na iznos od 119,45 eura/900,00 kuna od dana 20.06.2016.godine,

- na iznos od 99,54 eura/750,00 kuna od dana 20.07.2016.godine,

- na iznos od 119,45 eura/900,00 kuna od dana 20.08.2016.godine,

- na iznos od 99,54 eura/750,00 kuna od dana 20.09.2016.godine,

- na iznos od 119,45 eura/900,00 kuna od dana 20.10.2016.godine,

- na iznos od 139,36 eura/1.050,00 kuna od dana 20.11.2016.godine,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna od dana 20.12.2016.godine,

- na iznos od 199,08 eura/1.500,00 kuna od dana 20.01.2017.godine,

- na iznos od 59,73 eura/450,00 kuna od dana 20.02.2017.godine,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna od dana 20.04.2017.godine,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna od dana 20.05.2017.godine,

- na iznos od 59,73 eura/450,00 kuna od dana 20.06.2017.godine,

- na iznos od 99,54 eura/750,00 kuna od dana 20.07.2017.godine,

- na iznos od 99,54 eura/750,00 kuna od dana 20.08.2017.godine,

- na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna od dana 20.09.2017.godine,

- na iznos od 179,18 eura/1.350,00 kuna od dana 20.10.2017.godine,

- na iznos od 99,54 eura/750,00 kuna od dana 20.11.2017.godine,

- na iznos od 19,91 eura/150,00 kuna od dana 20.11.2017.godine,

- na iznos od 79,63 eura/600,00 kuna od dana 20.12.2017.godine,

- na iznos od 135,38 eura/1.020,00 kuna od dana 20.12.2017.godine,

- na iznos od 90,25 eura/680,00 kuna od dana 20.01.2018.godine,

- na iznos od 45,13 eura/340,00 kuna od dana 20.02.2018.godine

do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima, NN 78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.»

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnoga postupka u iznosu od 10.500,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2022. godine do isplate. »

3. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 796,24 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženoj da tužitelju isplati iznos od 26.940,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno izrekom (točka I izreke). Naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 10.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2022. godine do isplate (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužene i predlaže da se pobijana presuda potvrdi, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice Policijske uprave [adresa], Postaja [adresa], za isplatu utuženog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama po osnovi terenskog dodatka u razdoblju od listopada 2015. do siječnja 2018. godine.

5. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave [adresa], Postaja [adresa] na radnom mjestu policijski službenik za graničnu kontrolu te da je obavljao poslove svog radnog mjesta na stalnim graničnim prijelazima koji se nalaze unutar teritorija [adresa], da je tužitelju izdano službeno ovlaštenje na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu za obavljanje poslova na graničnom prijelazu [adresa] i pograničnom prijelazu [adresa] te visina konačno usklađenog tužbenog zahtjeva.

6. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužitelju za obavljanje poslova na stalnim graničnim prijelazima koji se nalaze unutar teritorija [adresa] na graničnom prijelazu [adresa] i pograničnom prijelazu [adresa] terenski dodatak u smislu odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i tumačenja Zajedničke komisije br. 7/55 od 20. svibnja 2014. godine.

7. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad na radno mjesto vođe grupe za zaštitu granice u Postaji [adresa], Policijska uprava [adresa],

- da je prema rasporedu rada u istom razdoblju te poslove obavljao na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policija [adresa], a to su međunarodni granični prijelazi [adresa] ([adresa]) i malogranični prijelaz [adresa] ([adresa]) na kojima se obavlja kontrola na slovenskom državnom području temeljem dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole,

- da je rad tužitelja bio organiziran u turnusima od po 12 sati,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada na kojem je zaposlen, odnosno na graničnom prijelazu [adresa] i malograničnom prijelazu [adresa], te da je obavljao rad u inozemstvu,

- da tužitelj nije koristio dnevni odmor na malograničnom prijelazu [adresa] već na svom radnom mjestu u smjeni od 12 sati konzumira dnevni obrok koji donosi od doma, zbog organizacije rada,

- da na graničnom prijelazu [adresa] zbog obima posla tužitelj ne odlazi za vrijeme dnevnog obroka na marendu,

- da tužitelj nije imao mogućnost samostalnog kretanja na području oko službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnosti u vezi s vremenom dnevnog odmora pauze

zaključuje da rad tužitelja ima sva obilježja terenskoga rada jer je izvršavan izvan stalnog mjesta rada i stalnog mjesta boravka i da se tužena dužna pridržavati tumačenja Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014. godine, te prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Prvostupanjski sud je pogriješio u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što je taj pojam u slučaju tužitelja tumačio proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice u nadležnosti konkretne policijske postaje.

9. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom članka 25. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice (Narodne novine, broj: 83/13,27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

10. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i [adresa] u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u [adresa] 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

11. Tim je Sporazumom u članku 2. stavku 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

12. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

13. Na temelju članka 2. stavka 4. naprijed spomenutog Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole.

14. Policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta.

15. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske postaje u [adresa] smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pritom se tužitelj pozvao na odredbu članka 56 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 104/13 - dalje: KU/13), odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 112/17 - dalje: KU/17) kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

16. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, ovaj sud ocjenjuje pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u policijskoj postaji [adresa] koja je ustrojena kao policijska postaja III. kategorije radi obavljanja poslova zaštite i prelaska državne granice u čijoj nadležnosti su temeljem Uredbe o graničnim prijelazima Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 79/13) čl. 18. i 19. određeni granični prijelaz [adresa] i pogranični prijelaz [adresa] radio na terenu. Odredbama ZNDG i to čl. 25 st. 3. propisano je da se granična kontrola ili dio te kontrole može obavljati i na području druge države. Stoga je postaja granične policije [adresa] nadležna za obavljanje poslova granične kontrole i u mjestu [adresa] i [adresa] koji se nalaze u [adresa]. Tužitelj je raspoređen na rad u postaju granične policije [adresa] i svoj rad obavlja isključivo na području nadležnosti te policijske postaje.

17. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegovog rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

18. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na temelju ocjene da se konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u predmetnom slučaju u [adresa], na državnom teritoriju [adresa], ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

19. U pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 450/23 od 6. lipnja 2023. godine koje je primjenjivo i na ovaj slučaj proizlazi da rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćen odredbom čl. 56. KU/13 niti čl. 50 KU/17, jer policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog mjesta rada. Naime, prema shvaćanju izraženome u ovoj revizijskog odluci granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima obavlja poslove radnog mjesta na kojem je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje smatraju se poduzetim u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini koja se nalazi pod ingerencijom, odnosno koja je najbliža tom graničnom prijelazu. Iz navedenoga razloga, kako je tužitelj/ica redovno raspoređena u policijsku postaju (a ne povremeno upućivana ili upućena) koja je nadležna za općinu na kojoj se nalazi granični prijelaz, tada se rad tužiteljice ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvarila pravo na dodatak iz čl. 50. i čl. 56. ranije citiranih Kolektivnih ugovora.

19.1. Nadalje, u ovoj revizijskoj odluci izražen je stav da se Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. godine koje se odnosi na primjenu čl. 55. i čl. 56. KU/2013 u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP [adresa], a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.

20. S obzirom da nadležnost Policijske uprave [adresa], Postaja [adresa] obuhvaća područje graničnog prijelaza u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza u [adresa] te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području neosnovan je zaključak prvostupanjskoga suda kao i tvrdnje tužitelja da je rad policijskog službenika na graničnom prijelazu na području druge države rad izvan stalnog mjesta rada i boravišta policijskog službenika.

21. Slijedom svega navedenoga valjalo je uvažiti žalbu tužene i preinačiti prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP, te tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti, kao i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnoga postupka, pa je odlučeno pod toč. 1 i toč. 2. izreke ove drugostupanjske presude.

22. S obzirom da je tužena uspjela u sporu u cijelosti, tužitelj je dužan po čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 2. ZPP naknaditi potrebne troškove postupka sukladno odredbi čl. 155. ZPP u svezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 138/23- dalje: Tarifa), a to su trošak sastava odgovora na tužbu od 28. svibnja 2020. godine (list 19- 20 spisa) u visini od 100 bodova sukladno odredbi Tbr. 7/1 Tarife, zastupanje na ročištu od 31. ožujka 2021. godine (list 73- 74 spisa), zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2021. godine (list 89- 92 spisa), za zastupanje na ročištu od 23. srpnja 2021. godine (list 111- 116 spisa), za zastupanje na ročištu od 3. prosinca 2021. godine (list 127-128 spisa), te za zastupanje na ročištu od 14. veljače 2022. godine (list152- 153 spisa), za svako u visini od 100 bodova sve sukladno odredbi Tbr. 9/1 Tarife. Dakle, tužena ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u visini od sveukupno 600 bodova, što uvećano za vrijednost 1 boda od 10,00 kuna/1,33 eura, koliko je tužena tražila, iznosi ukupno 6.000,00 kuna, odnosno 796,24 eura temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/22, 88/22).

23. Zato je naloženo tužitelju da tuženoj naknaditi troškove parničnoga postupka u navedenom iznosu, pa je odlučeno pod toč. 3. izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš