Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-771/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-208/2022-27 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-208/2022-27 od 24. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., VATOSLAVA JAGIĆA 33, 10 000 ZAGREB, OIB:26187994862, da isplati tužitelju ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade neimovinske štete od 6.105,25 €, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na navedeni iznos od 22.siječnja 2022.g pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., VATOSLAVA JAGIĆA 33, 10 000 ZAGREB, OIB:26187994862, da isplati tužitelju ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos naknade imovinske štete iznos 756,52 €, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na navedeni iznos od 22. siječnja 2022.g pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJU d.d., [adresa], OIB: 26187994862 da naknadi tužitelju ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadajući parnični trošak u iznosu od 3.014,08 eura, zajedno sa kamatama, tekućim od 24. svibnja 2024. pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

5. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 2. prosinca 2021.

8. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik osiguravatelja tuženika Hrvatske šume d.o.o. te da je 2. prosinca 2021. doživio ozljedu na radu kada je prilikom poslova sječe i izrade drvnih sortimenata, prilikom prerezivanja "napete grane" došlo do "povratnog udara napete grane" koja ga je snažno udarila u lijevu potkoljenicu, prouzročivši lom, frakturu potkoljenice.

9. Između stranaka je prijeporna odgovornost tuženika te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14 - dalje ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti dok je stavkom 2. toga članka propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti o radu.

11. Prema odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/18, 98/19-dalje ZR) je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11.1. U smislu citirane odredbe poslodavac odgovora radniku za štetu koju radnik pretrpi u vršenju poslova svog radnog mjesta, u vršenju drugih poslova na zahtjev i u korist svog poslodavca unutar radnog vremena ili u vršenju poslova koji ne predstavljaju obavljanje zadataka njegova radnog mjesta, ali su ti poslovi potrebni da se obave poslovi koje radnik uobičajeno radi u obavljanju svoga posla.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju radnja tužitelja koji obavlja opasnu djelatnost sječe drveća motornom pilom po nalogu poslodavca, niti na koji način nije obavljana na način da bi radnik, ovdje tužitelj namjerno ili krajnjom nepažnjom u bilo kojem dijelu doprinio nastanku štetnog događaja. Stoga, ta se radnja tužitelja u procesu rada kojeg je organizirao poslodavac, ne smatra radnjom na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao spriječiti pa da bi na temelju takvih okolnosti bio oslobođen odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a odnosno odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje ZOO-a) kao opće odredbe o oslobođenju odgovornosti a koje su također u primjeni i na koje upućuju odredbe ZR-a i ZZR-a kao lex specialis jer poslodavac za ozljede radnika u svezi s radom ili koje potječu od rada odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da upravo poslove koje je obavljao tužitelj za tuženika podrazumijeva rad i sa "napetim granama" te po svojoj prirodi predstavlja redovni proces rada pa se stoga radi o profesionalnom riziku ove vrste posla koji snosi poslodavac a ne radnik. Osim toga, tuženik nije niti tvrdio da bi predmetna šteta bila posljedica više sile, odnosno nepredvidivog uzroka kojeg tuženik nije mogao spriječiti ili otkloniti.

14. Prema tome, kako iz naprijed navedenih utvrđenja proizlazi da u ovom konkretnom slučaju nema doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja jer se njegovo postupanje u ovom štetnom događaju ne može pripisati krajnjoj nepažnji ili namjeri jer se štetni događaj dogodio u okviru redovnog, po poslodavcu organiziranog rada te ne postoje radnje tužitelja koje bi tuženika oslobodilo odgovornosti. Stoga su žalbeni navodi u tom dijelu objektivne odgovornosti tuženika neosnovani.

15. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je poslodavac tužitelja Hrvatske šume d.o.o. odgovoran za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, a posljedično za štetu je odgovoran tuženik kao osiguravatelj tužiteljeva poslodavca po polici osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima prilikom obavljanja poslova njihova radnog mjesta.

16. U odnosu na žalbeni navod da "sud nema dovoljno stručnog znanja da bi samostalno ocijenio je li tužitelj kritične zgode ispravno pristupio rezanju napete grane" valja reći da je sud prvog stupnja saslušao svjedoke i tužitelja na okolnost nastanka štetnog događaja te je pravilno prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, koji su u bitnome iskazivali suglasno da je stablo čije grane je sjekao tužitelj bilo polegnuto. Posebno valja istaknuti iskaz nepristranog svjedoka, zaposlenika tužiteljeva poslodavca i šumarskog tehničara-poslovođe KU, koji je na dan štetnog događaja bio na ispomoći iz druge šumarije, koji je izrijekom izjavio: "Kada krošnja padne na tlo grane se isprepletu, neke se mogu predvidjeti da su napete, a kod drugih se t ne vidi. Ne postoji način da radnik to ispita, mora početi rezati. Uvijek se procijeni gdje je najsigurnije, ali to je rizik.", a koji iskaz u cijelosti potvrđuje zaključak suda prvog stupnja da "tužitelj ničim nije doprinio štetnom događaju, obzirom je postupao sukladno propisima zaštite na radu i obavljanja rada na siguran način i nije mogao predvidjeti nagli trzaj grane polegnute na tlo".

17. Činjenična utvrđenja i odluka suda prvoga stupnja žalbenim navodima tuženika nisu bilo čime dovedeni u sumnju, pa ih prihvaća i ovaj sud. Naime, žalbeni se navodi u bitnome svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji samo žalitelju odgovora, pa kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

18. Suprotno žalbenim navodima, sud ne mora provesti sve dokaze predložene od stranaka pa niti po tuženiku predloženi dokaz vještačenja po vještaku zaštite na radu ako ocjeni da to nije potrebno za utvrđenje relevantnih činjenica, budući sud samostalno odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja onih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u određenoj pravnoj stvari i ako iz ostalih dokaza smatra činjenično stanje utvrđenim. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a kako izvođenje toga dokaza nije potrebno. 19. Žalitelju valja odgovoriti da je sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao o prethodnom pitanju, koje shvaćanje ovoga suda je podudarno i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 293/2019-3 od 14. veljače 2024. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008.

20. Iz stanja spisa je razvidno da je "Prijavu o ozlijedi na radu" sastavio poslodavac po ovlaštenoj osobi i da je upravo poslodavac tu prijavu podnio 3. prosinca 2012. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (dalje HZZO) a HZZO je istu prijavu zaprimio 6. prosinca 2021. Iz "Prijave o ozlijedi na radu" pod B) "Podaci o ozlijeđenoj osobi" navedeno je ime i prezime ovdje tužitelja; pod C) "Podaci o ozlijedi na radu" je pod točkom 34. "Radni proces (opisati glavnu vrstu posla ili zadatak (općenita aktivnost) koju je ozlijeđen izvodio u vrijeme kad se ozlijedio) navedeno: "Sječa i izrada drvnih sortimenata –radnik je u krošnji oborenog stabla prerezivao grane (čišćenje oborenog stabla od grana) i izrađivao drvne sortimente"; pod točkom 35. "Specifična aktivnost u vrijeme ozlijede (opisati konkretnu fizičku aktivnost koju je ozlijeđeni obavljao, te alat ili spravu koju je koristio u trenutku nesreće) je navedeno: "Radnik je u krošnji oborenog stabla prerezivao grane (čišćenje debla od grana) i izrađivao drvne sortimente. Koristio je motornu pilu."; pod točkom 36. "Poremećaj u radnom procesu (opisati posljednji događaj koji je odstupio od normalnog i doveo do nesreće te alat ili spravu koja je uključena u neuobičajeni događaj) je navedeno: "Prilikom izrade drvnih sortimenata u krošnji oborenog stabla (radi se o krošnji sa velikim brojem gusto raspoređenih grana, različitih veličina), radnik je motornom pilom prerezivao napetu granu, uslijed čega je došlo do povratnog udara te napete grane u radnikovu lijevu potkoljenicu noge te je došlo do loma iste". Pod točkom 38. "Uzrok ozlijede" je navedeno: "izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu".

20.1. U predmetnoj "Prijavi o ozlijedi na radu" pod H) "Podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje" je navedeno: "Zavod temeljem čl. 125. st. 1. toč. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13 i 137/13) u predmetu utvrđivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu priznaje prava osnovom ozljede na radu osiguranoj osobi iz točke B (Podaci o ozlijeđenoj osobi)". Na kraju obrasca stoji uputa: "Dopuštena je žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice Prijave ozlijede na radu. Žalba se podnosi putem nadležnog Regionalnog ureda odnosno Područne službe koja je tiskanicu Prijave o ozlijedi na radu i ovjerila".

20.2. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaz da bi njegov osiguravatelj, tužiteljev poslodavac Hrvatske šume d.o.o. izjavio žalbu na odluku HZZO kojom se tužitelju kao osiguranoj osobi "priznaje prava osnovom ozljede na radu", iako je u predmetnoj "Prijavi o ozljedi na radu" naveo, kako je to razvidno iz naprijed citirane točke 38. da je sada tužitelj izvodio radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu.

20.3. Kako je upravo poslodavac tužitelja Hrvatske šume d.o.o. opisao štetni događaj koji je rezultirao ozljedom a nastavno pod G) "Izviješće izabranog doktora opće/obiteljske medicine" i dijagnozom, proizlazi da je parnični sud vezan tim upravnim rješenjem kao upravnim aktom, u odnosu na utvrđenje razloga nastale ozljede, a za koju je upravno tijelo utvrdilo da je nastala neskrivljenim ponašanjem tužitelja pa je sud pravilno utvrdio da se ponašanje tužitelja u konkretnom slučaju ne može pripisati krajnjoj nepažnji ili namjeri.

21. Cjelokupan sadržaj žalbe svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih zaključaka i predmnjeva – suprotno činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja koji je pravilno odlučio u pobijanoj točki I. i II. izreke prvostupanjske presude.

22. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka kirurške struke utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom lijeve potkoljenice. Kao posljedica ovog štetnog događaja zaostalo je umanjenje opće, životne i radne sposobnost tužitelja za 7-8%. Vještak je opisao i strah koji je tužitelj pretrpio te intenzitet i trajanje bolova jakog, srednjeg i slabijeg intenziteta opisujući trajanje istih. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede imao potrebu za tuđom pomoći i njegom koje su mu pružali ukućani nakon ozljeđivanja noge.

23. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio, a primjenom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, dalje: ZOO) da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to na tjelesno i duševno zdravlje a koje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 6.105,25 eura, dok s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđuje tužitelju iznos od 756,52 eura.

24. Sud prvog stupnja je dosudivši naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio materijalno pravo iz gore citirane odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, jer obzirom na sve okolnosti o kojima sud vodi računa u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, a posebno jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i svrsi pravične novčane naknade, dosuđena naknada predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu.

25. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju za 228 sati tuđe pomoći i njege koje su mu pružali ukućani pripada naknada od 756,52 eura (3,31 eura po satu).

26. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a. Također, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), uz naknadu nužnog troška medicinskog vještačenja i trošak dolaska svjedoka. Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

27. Protivno navodima iz žalbe da se predmetna vrijednost boda ne može retroaktivno primjenjivati na pravne radnje i ostale usluge izvršene prije dana 2. studenoga 2022, kada je Hrvatska odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i koja je toga dana stupila na snagu, valja reći da je sud prvoga stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 48. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 126/22).

27.1. Naime, Tarifom je propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, a da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Stavkom 3. toga članka 48. Tarife propisano je: "Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka".

28. Zbog svega izloženog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač