Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-724/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupan po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1030/2022-32 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1030/2022-32 od 20. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke presude te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1030/2022-32 od 20. lipnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.

III. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I/ Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, isplatiti tužitelju DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete daljnji iznos od 3.782,60 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.450,79 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva dana 2. lipnja 2020. pa do isplate, te na iznos od 331,81 eura od 20. lipnja 2024. pa do isplate, sve po stopi koja se do dana 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, od dana 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, isplatiti tužitelju DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete daljnji iznos od 398,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva dana 2. lipnja 2020. pa do isplate, sve po stopi koja se do dana 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, od dana 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 331,81 eura za period od 2. lipnja 2020. pa do 20. lipnja 2024."

III/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.757,65 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20. lipnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 481,25 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20. lipnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja nije dopuštena preinaka tužbe sačinjena u podnesku tužitelja od 8. studenoga 2023.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. i IV. izreke te protiv rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška žalbe.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 2. srpnja 2018.

6. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik HP – Hrvatska pošta d.d. koja ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima kod tuženika, nije bila prijeporna činjenica nastanka štetnog događaja i odgovornost te da su stranke 4. siječnja 2019. zaključile izvansudsku nagodbu.

7. Između stranaka je bilo prijeporno je li kod tužitelja nakon zaključenja izvansudske nagodbe došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, odnosno bila je prijeporna uzročno posljedična veza u svezi predmetnog štetnog događaja te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. U žalbenom postupku tužitelju je prijeporna odluka suda prvog stupnja kojom nije dopustio preinaku tužbe sačinjenu u podnesku od 8. studenoga 2023. kojim je povisio tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja, odluka o visini tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je odbijen te odluka o trošku.

9. Prije svega valja istaknuti da zakoni moraju uvijek postaviti okvir diskrecijskih ovlasti i urediti način njihove provedbe s dostatnom jasnoćom koja pojedincu osigurava primjerenu zaštitu protiv arbitrarnosti (samovolje), a sudovi su dužni pravne norme tumačiti polazeći od cilja i svrhe koje je zakonodavac želio postići njihovim propisivanjem te u skladu s tako utvrđenom svrhom primjenjivati mjerodavnu normu, imajući u vidu posebne okolnosti konkretnog slučaja.

9.1. Ovaj viši sud stoga ima potrebu istaknuti da sud prilikom donošenja odluke valja imati na umu načelo legitimnog očekivanja, jednakosti pred zakonom, pravičnosti i pravne sigurnosti, razmjernost, vaganja interesa te vladavine prava imajući uvijek na umu da "ništa zakon teže ne podnosi nego da se ista stvar na različit način ocjenjuje" (Nihil in lege intolerabilius est quam eandem rem diverso iure censeri).

10. Kod donošenja ove odluke sud je imao na, umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

10.1. Također, sud je kod donošenja ove odluke imao na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci U-I-949/1995 od 23. studenoga 2005. - “Pravo pravičnog suđenja, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, obuhvaća više aspekata koji čitav proces suđenja čine pravičnim. U svojoj biti to je postupovno jamstvo koje zahtijeva da postupak od strane državnih tijela bude proveden prema načelima koja će strankama u postupku osigurati pravično suđenje.// Pravo svakoga na pristup sudu dio je temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, a podrazumijeva pristupačnost postupku sa svim obilježjima sudskog oblika ispitivanja. I samo pravo na pristup sudu ima nekoliko aspekata. Mogućnost iniciranja sudskog postupka radi donošenja odluke o pravima i obvezama stranaka, iako sama po sebi nije dovoljna da bi se osiguralo pravo pristupa sudu, onaj je aspekt prava na pristup sudu bez kojega ostala jamstva, sadržana u pravu pravičnog suđenja, ne bi mogla imala pravno značenje.// Pravo na pristup sudu, međutim, nije apsolutno; ono može biti zakonom ograničeno (članak 16. Ustava); primjerice zakonom određenim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene za podnošenje tužbe ili rokovima za ulaganje pravnih lijekova. Različita ograničenja mogu svesti pravo na pristup sudu na razinu koja bi dovela do toga da je sama bit ostvarenja tog prava ugrožena. Svako ograničenje, stoga, mora biti ustanovljeno zakonom, mora imati legitimni cilj te mora postojati razumna razmjernost između ograničenja i cilja koji se tim ograničenjem želi postići.”

11. U odnosu na pobijano rješenje:

Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19) u čl. 39. izmijenjena je ranija odredba čl. 190. ZPP na način da je dodan novi stavak 2. kojim je propisano da iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Navedena zakonska izmjena odnosi se na sve postupke u tijeku (čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19). Kako je ZID ZPP/19 stupio na snagu 1. rujna 2019., dakle prije nego što je tužitelj uopće podnio ovu tužbu, navedenu odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a u konkretnom slučaju valja primijeniti smisleno i teleološki. Akademik MR navodi da "Teleološka metoda, kao najvažnija metoda interpretacije, omogućava svakom službeniku koji primjenjuje zakon, pa i svakom onom na koga se zakon odnosi, da objektivno i u cijelosti procijeni usklađenost i unutarnju koherentnost zakonskih tekstova i očekivane socijalne učinke".

11.1. Kada sud odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a tumači smisleno i teleološki pri tome ima na umu i naprijed navedeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01, 76/10., 85/10., 150/13., 5/14., dalje: Ustav), kao i odredbu članka 6. stavak 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10-dalje u tekstu: Konvencija) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenoga 1997., a kojom se jamči pravo pristupa sudu radi rješavanja građanskih sporova. Sud smatra da ovo pravo pristupa sudu ne obuhvaća samo pravo pokretanja postupka, već i pravo na “rješavanje” spora od strane suda. Bilo bi iluzorno kada bi pravni sustav Republike Hrvatske, kao države ugovornice Konvencije, pojedincu omogućavao podnošenje građanske tužbe sudu, a da mu pritom ne jamči rješavanje predmeta donošenjem konačne odluke u sudskom postupku. Isto tako, bilo bi nezamislivo da članak 6. stavak 1. Konvencije sadrži podroban opis postupovnih jamstava koja se pružaju strankama u parnici tj. jamstva pravičnog, javnog i brzog postupka bez da im jamči konačno rješavanje njihovih građanskih sporova.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd 2991/2020-2 od 20. siječnja 2021. tužiteljici je dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude i rješenja zbog sljedećeg pravnog pitanja: „Da li tužitelj može preinačiti i povisiti tužbeni zahtjev nakon što je prethodni postupak zaključen, a po provedenom medicinskom vještačenju i saznanju o visini i obimu štete koji nije mogao ranije znati?“.

12.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 656/2021-2 od 24. svibnja 2023. odgovorio na postavljeno pravno pitanje - "Tužitelj može preinačiti i povisiti tužbeni zahtjev nakon što je prethodni postupak zaključen, i to nakon provedenog medicinskog vještačenja, ako su u konkretnom slučaju za to ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP (čl. 39. ZID ZPP/19), koja se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 (pri čemu valja napomenuti da navedena odredba čl. 190. st. 2. ZPP nije izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22)."

13. Odlučujući o dopuštenosti preinake, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 39. ZID ZPP/19, koja se u konkretnom slučaju primjenjuje, imajući na umu naprijed citiranu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 656/2021-2 od 24. svibnja 2023. koje pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća ovo vijeće Županijskog suda u Zagrebu.

14. Ovdje valja istaknuti da nije bilo nerazumno očekivati da će tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja preinačiti tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, jer tužitelj prije provedenog medicinskog vještačenja nije niti mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev pa se ne može govoriti o krivnji tužitelja, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja. Također, valja imati na umu kako ovdje postoji razuman odnos razmjernosti upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti. Suprotno shvaćanje dovelo bi do ograničenja prava na pristup sudu iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Legitiman cilj je u ovom slučaju pravo na otklanjanje štetnih posljedica oštećenja zdravlja do kojeg oštećenja je došlo krivnjom tuženika a ograničenje koje je nametnuo sud prvog stupnja ne dopuštanjem preinake tužitelja povećanjem tužbenog zahtjeva, ne slijedi taj legitimni cilj.

15. U odnosu na pobijani dio presude pod točkom II. izreke prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, dalje: ZOO) kojom je propisano: "U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom."

16. Ovaj viši sud podsjeća da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje kako se "Mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05".

16.1. Valja istaknuti, kako Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, nisu puke matematičke formule kojima bi se automatizmom, odnosno strogim formalizmom, po utvrđenoj formuli morale izračunavati i dosuđivati pravične novčane naknade tužiteljima koji u sudskim postupcima potražuju naknadu neimovinske štete.

16.2. Naprotiv, iz samog naziva citiranih kriterija ("Orijentacijski") proizlazi da je njihova svrha da se omogući određena ujednačena primjena odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a i da prilikom dosuđivanja konkretne pravične novčane naknade sud uvijek mora cijeniti, odnosno uzeti u razmatranje sve okolnosti i posebnosti slučaja. Upravo zato je prihvatljivo da u pojedinim slučajevima dolazi do određenog odstupanja od iznosa utvrđenih Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete.

17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda, valjalo je ukinuti presudu u dijelu pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Također, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda valjalo je ukinuti pobijano rješenje prvostupanjskog suda na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a te predmet vratiti istom sudu na ponovno odlučivanje.

18. Sud drugog stupnja će u nastavku postupka pravilno primijeniti materijalno pravo i potom donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

19. S obzirom da na navedeno, radi pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, dok se odluka o troškovima nastalim u žalbenom postupku temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač