Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1082/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene KO, zbog prekršaja iz članka 76.a stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20.), odlučujući o žalbi okrivljenice zastupane po branitelju JO, odvjetniku u [adresa], podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 25. studenoga 2024., broj: Pp-3170/2021-9, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene KO te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljena ZO obvezna je naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena ZO proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 76.a stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci presude, te joj je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura. Okrivljenica je ujedno propisno upozorena da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenica je po branitelju pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te odluke o kazni.
2.1. Žaliteljica u žalbi u bitnome ponavlja navode pisane obrane navodeći kako nije imala saznanja o obvezi samoizolacije, budući da joj odluka o samoizolaciji nikada nije uručena niti je o tome obaviještena prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku dana 13. srpnja 2021., pri čemu ističe da je u Njemačkoj preboljela bolest COVID-19, o čemu ima potvrdu izdanu na njemačkom jeziku.
2.2. Žaliteljica predlaže da se žalba, iz razloga iznijetih u žalbi, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalbeni navodi okrivljenice nisu doveli u pitanje pravilnost i osnovanost pobijane odluke. Naime, iz stanja spisa nesporno proizlazi da je okrivljenici bila određena sigurnosna mjera samoizolacije u trajanju od 13. srpnja 2021. do 23. srpnja 2021. te da je okrivljenica dana 15. srpnja 2021. zatečena u kršenju te mjere prilikom ulaska u zgradu suda u [adresa]. Navodi okrivljenice kako nije imala saznanja da joj je izrečena mjera samoizolacije nisu razlog isključenja prekršajne odgovornosti jer okrivljenici posebno rješenje o samoizolaciji nije niti trebalo biti izdano, a s obzirom na praksu usmenog izricanja mjere samoizolacije. Postojanje pandemije bolesti COVID-19 u predmetno doba bila je općepoznata činjenica koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, što znači i s posebnom pažnjom utvrđivanje uvjeta ulaska u Republiku Hrvatsku i poštivanje istih, a u skladu s čime se okrivljenica nije ponašala.
5.1. Navodi okrivljenice da je u Njemačkoj preboljela bolest COVID-19, o čemu ima potvrdu izdanu na njemačkom jeziku, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, budući da okrivljenica tijekom prvostupanjskog postupka nije niti tvrdila da je tu potvrdu predočila graničnoj policiji prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku. Međutim, kako se u prekršajnom postupku ne utvrđuje osnovanost određene mjere samoizolacije, već isključivo je li okrivljenica bila upoznata s tom mjerom i je li istu kršila, a što je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno, to takvi navodi okrivljenice nisu odlučni za donošenje odluke.
6. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da kazna izrečena okrivljenici nije prestroga.
6.1. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenici, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 300,00 eura (za predmetni prekršaj propisana je kazna u iznosu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna/1.061,78 do 1.990,84 eura) pa stoga ovaj Sud tako izrečenu kaznu smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu potvrditi.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja okrivljenice i ovlaštenog tužitelja.
