Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KV zbog prekršaja iz članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.) i dr., odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar od 10. siječnja 2025., broj: 211-07/25-3/412, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenog KV te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni KV dužan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni KV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 65. stavka 3. u vezi članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36709., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 750,00 eura. Okrivljenik je ujedno obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura te je upozoren da će se, ukoliko u zadanom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrati da je kazna plaćena u cijelosti.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u svom prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog učinjenog te navodi da nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu s obzirom na visoke troškove života, dok u odnosu na okolnosti počinjenja djela navodi kako je inkriminiranog dana, nakon što je zatečen u počinjenju djela, osigurao predmetno vozilo te ga registrirao. Iz svih navedenih razloga predlaže da se novčana kazna ublaži.
6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, uz ocjenu navoda prigovora, ovaj Sud je našao da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za počinjeni prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisana je novčana kazna u rasponu od 660,00 do 6.630,00 eura, a prvostupanjsko je tijelo kaznu utvrdilo u visini posebnog zakonskog minimuma za to djelo, dok je za djelo iz članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 90,00 eura.
6.1. Uz navedeno, okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinske prilike (primjerice dostavom potvrde o visini primanja), slijedom čega ovaj Sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. U odnosu na navode okrivljenika kako je inkriminiranog dana osigurao predmetno vozilo valja istaknuti kako ovaj Sud takve navode nije cijenio prilikom razmatranja odluke o kazni, budući da je okrivljenik na opisani način postupio tek naknadno, nakon što je zatečen u počinjenju prekršaja.
6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Iz navedenih razloga prigovor okrivljenika valjalo je odbiti kao neosnovan te potvrditi pobijani prekršajni nalog.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj, Policijskoj postaji Bjelovar u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
