REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-1270/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ankice Zorić, u upravnom sporu tužiteljice ED iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marijo Rođak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i LD, [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi ovrhe komunalnog doprinosa, 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-12/2, URBROJ: 531-07-1-1/3-23-2 od 8. veljače 2023.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice, pri čemu je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/20-009/84, URBROJ: 251-13-32-1/010-21-6-MB od 23. travnja 2021., a kojim je utvrđeno da je nastupila zastara za od drugog do petog obroka za komunalni doprinos utvrđen rješenjem istog tijela, KLASA: UP/I-363-02/08-008/1969, URBROJ: 251-13-31/100- 09-8-IS od 25. svibnja 2009., te se nastavlja provođenje ovrhe za neplaćene obroke koji nisu u zastari. Također se zabranjuje tužiteljici raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računima kod banaka do podmirenja duga, sa zakonskim zateznim kamatama na ime dospjelog, a neplaćenog komunalnog doprinosa prema ovršnom rješenju istog Ureda, KLASA: UP/I-363-02/08-008/1969, URBORJ: 251-13- 31/100-09-8-IS od 25. svibnja 2009. i utvrđuje se da tužiteljica duguje na ime 35 dospjelih obroka glavnicu u iznosu od 26.062,70 kuna te zakonske zatezne kamate na iznose kako je navedeno u točki III. izreke prvostupanjskog rješenja, te da je dužna podmiriti troškove ovrhe u iznosu od 200,00 kuna.

2. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je prvotnim prvostupanjskim rješenjem od 25. svibnja 2009. utvrđena ukupna obveza u iznosu od 20.169,99 kn, a najnovijim rješenjem u iznosu od 26.062,70 kn. Osim toga, ističe da se u prvostupanjskom rješenju navodi da se potražuje isplata 35 dospjelih obroka, svaki po 504,23 kn, što bi u zbroju iznosilo ukupno 17.648,05 kn, a ne 26.062,70 kn. Ističe da u obrazloženju nije jasno navedeno zbog čega se zbroj pojedinačnih iznosa obroka ne poklapa s iznosom duga. Tuženik samo navodi kako je u navedeni iznos uračunata eskontna kamatna stopa, zbog čega je zbroj u izreci drugostupanjskog rješenja drukčiji od iznosa u obrazloženju. Međutim, napominje da se radi o nepodudaranju u izreci izraženog ukupnog iznosa dugovanja s u izreci navedenim pojedinačnim iznosom obroka. Također ističe prigovor zastare. Navodi da je Upravni sud u Zagrebu u pravomoćnoj presudi, poslovni broj: UsI-1978/19 od 22. travnja 2020. zauzeo stajalište da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe članka 133. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojem se pitanje zastare računa posebno u odnosu na dospijeće svakog pojedinog obroka. Također, sud je ukazao i na zaključak Imovinsko-pravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2015., prema kojem se rok za provedbu izvršenja rješenja u komunalnom doprinosu ocjenjuje prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Dakle, članak 133. stavka 4. ZUP-a propisuje da kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom toga roka. Dodaje i kako se rješenje, sukladno odredbi članka 135. stavka 3. ZUP-a, po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, ne može izvršiti. Ako se uzme u obzir da su pojedini obroci stekli svojstvo izvršnosti datumom dospijeća svakog od njih, istekom roka od pet godina od dana dospijeća svakog pojedinog obroka nastupa zastara za taj obrok. Imajući u vidu navedeno, u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja svi obroci koji su dospjeli do 9. travnja 2016. bili su u zastari. To znači da u zastari nije bilo samo 12 obroka u iznosu od 504,23 kn, odnosno ukupno 6.050,76 kn, a u trenutku donošenja drugostupanjskog rješenja svi obroci dospjeli do 9. siječnja 2018., što znači da u zastari nije bilo samo 5 obroka po 504,23 kn, odnosno ukupno 2.521,15 kn. Ukazuje pri tome kako odredba članka 135. stavka 3. ZUP-a rok za izvršenje rješenja veže isključivo za činjenicu izvršnosti. Naglašava kako upravna tijela u svojim rješenjima ističu da zastara nije nastupila iako je proteklo pet godina od dospjelosti pojedinih obroka jer da je tijek zastare prekinut te, kako navodi prvostupanjsko tijelo, u međuvremenu su se vodila dva upravna spora i zbog nepostupanja tuženika po presudama Upravnog suda u Zagrebu i zbog neprihvaćanja stava da nije nastupila zastara za sve pojedine obroke, nije se niti mogao provoditi ovršni postupak i donijeti rješenje u ovrsi samo u odnosu na obroke za koje nije nastupila zastara. Napominje kako zakon ne poznaje prekid zastare za ovu vrstu tražbine jer se ne radi o građansko-pravnim tražbinama već se sukladno odredbi članka 83. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise u porezima i drugim javnim davanjima, ako istim zakonom nije propisano drukčije. Dakle, upućuje se na Opći porezni zakon, koji ne propisuje prekid zastare te prema čijim odredbama članka 109. na nastup zastare po službenoj dužnosti paze i prvostupanjska i drugostupanjska tijela, a rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito. Osim toga, nepostupanje tuženika po presudama Upravnog suda nije ni od kakvog utjecaja na pitanje zastare. Dodaje da se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja uopće nije osvrnuo na njene tvrdnje i nije argumentirao svoj stav na valjani način već je paušalno naveo zakonske odredbe i ponovio navode prvostupanjskog tijela. Iz navedenog je nedvojbeno da je pobijano rješenje nezakonito i da njezin dug ne može iznositi 26.062,70 kn već najviše 2.521,15 kn, koliko iznosi zbroj obroka po 504,23 kn koji nisu bili u zastari u trenutku donošenja pobijanog rješenja, a to su svi obroci koji su dospijevali na plaćanje nakon 8. veljače 2018.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak sastava tužbe.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu ističe da je odredbom članka 133. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom toga roka. Sukladno tome, zastara se počinje računati protekom roka u kojem je stranka bila dužna podmiriti obvezu, odnosno zastaru u tom slučaju treba računati posebno u odnosu na dospijeće svakog pojedinog obroka. Međutim, kako je radi prisilne naplate duga po navedenom rješenju od 5. svibnja 2009. doneseno rješenje o ovrsi dana 15. srpnja 2015., na koje je podnesen pravni lijek i u međuvremenu su se vodila i dva upravna spora, tijek zastare je prekinut. Stoga je ispravno prvostupanjskim rješenjem od 23. travnja 2021. određena prisilna naplata od 6. do 40. obroka, budući da su u međuvremenu dospjeli i preostali obroci, te ukupan iznos duga za neplaćenih 35 obroka iznosi 26.062,70 kn. U navedeni iznos uračunata je eskontna kamatna stopa zbog čega je zbroj u izreci osporavanog rješenja različit od onog iskazanog u obrazloženju.

7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24- dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

11. Osporavano rješenje tuženika doneseno je nakon što je ranije rješenje poništeno presudom ovog Suda, poslovni broj: UsI-1978/19 od 22. travnja 2020., u kojoj je Sud zauzeo stajalište da je potrebno primijeniti članak 133. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku i zastarni rok računati od proteka roka u kojem se plaćanje svakog obroka može izvršiti u ostavljenom roku, a što znači da zastaru treba izračunati posebno u odnosu na dospijeće svakog pojedinog obroka. Prema mišljenju Suda, rješenje o određivanju komunalnog doprinosa od 25. svibnja 2009. postajalo je konačno i izvršno 24. lipnja 2009. u odnosu na način plaćanja komunalnog doprinosa, kojim je određena obročna otplata, ali ne i dospijeće i ovršnost svakog pojedinog obroka. Sud je zaključio kako je prvostupanjskim rješenjem o ovrsi od 15. srpnja 2015. obuhvaćen i dio glavnice koji je bio u zastari.

12. U ponovnom postupku utvrđeno je da je nastupila zastara za od drugog do petog obroka za komunalni doprinos utvrđen rješenjem, KLASA: UP/I-363-02/08- 008/1969, URBROJ: 251-13-31/100-09-8-IS od 25. svibnja 2009., dok je za 35 dospjelih obroka za koje je utvrđeno da nisu u zastari nastavljena ovrha te je utvrđeno da tužiteljica duguje na ime 35 dospjelih obroka glavnicu u iznosu od 26.062,70 kuna te zakonske zatezne kamate na iznose kako je navedeno u točki III. izreke prvostupanjskog rješenja.

13. Tuženik je odbio žalbu tužiteljice uz obrazloženje da zastara nije nastupila bez obzira što je protekao rok od 5 godina od dospjelosti, budući da je tijek zastare prekinut jer su u međuvremenu vođena dva upravna spora. Stoga je određena prisilna naplata za od 6. do 40. obroka jer su u međuvremenu dospjeli i preostali obroci te ukupan iznos duga za neplaćenih 35 obroka iznosi 26.062,70 kn, u koji iznos je uračunata ekskontna kamatna stopa, zbog čega je zbroj u izreci osporavanog rješenja drukčiji od onog u obrazloženju.

14. Međutim, ovakvo shvaćanje ovaj Sud ne može prihvatiti.

15. Odredbom članka 98. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena. Kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj ukidanja ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci.

16. Prema stavku 5. toga članka ZUP-a obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

17. Prema stavku 120. stavku 3. ZUP-a, u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

18. Pravilno tužiteljica u tužbi ističe prigovor da je izreka prvostupanjskog rješenja nejasna, odnosno da se ukupni iznos dugovanja u izreci ne podudara sa pojedinačnim iznosima obroka navedenima u izreci, slijedom čega je izreka protivna članku 98. stavku 3. ZUP-a. Nerazumljivost izreke potvrđuje i činjenica da je tužiteljica u obrazloženju prvostupanjskog rješenja upućena da se o ukupnom iznosu može informirati na broj telefona 01 6506629.

19. Stoga Sud osporavano rješenje tuženika, kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, već iz navedenog razloga ne može ocijeniti zakonitim.

20. Također, tuženik je u obrazloženju naveo da je iznos u izreci različit od iznosa u obrazloženju zbog uračunate eskontne kamatne stope. Međutim, osim što nije naveo iznos eskontne kamatne stope niti je dao dostatno obrazloženje, navedeno nije bio žalbeni prigovor, već nepodudarnost ukupnog iznosa i pojedinačnih obroka navedenih u izreci, čime je tuženik povrijedio odredbu članka 120. stavka 3. ZUP-a.

21. Konačno, vezano za prigovor zastare i s tim u vezi pozivanje na prekid zastare, tuženik se nije pozvao na odredbe zakona niti je isto na dostatan način obrazložio, čime je povrijedio odredbu članka 98. stavaka 5. ZUP-a.

22. Stoga će u postupku nakon ove presude tuženik odlučiti o žalbi tužiteljice novim zakonitim rješenjem, imajući pri tome u vidu pravno shvaćanje i primjedbe ovog Suda.

23. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Marijo Rođak, Zajednički odvjetnički ured Damir Rudeš, Marijo Rođak i

LD, [adresa]

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

3. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

4. U spis