Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2044/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice RĐ, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 118/18., 47/20., 134/20., 143/21.), odlučujući o žalbi okrivljenice RĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 69. Pp-11446/2021 od 27. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice RĐ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenica je oslobođena obveze naknade troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenica RĐ je proglašena krivom i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 900,00 (devetsto) kuna, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenica je oslobođena od plaćanja naknade troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno-pravnoj sankciji. Okrivljenica navodi kako je nitko na granici nije obavijestio o mjeri samoizolacije te za nju nije znala, a putovanja na relaciji Beograd – Zagreb tada su bila na dvotjednoj bazi. Nadalje, ističe kako je nezaposlena studentica koja živi s također nezaposlenom majkom te nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenici bila određena sigurnosna mjera samoizolacije, a žalbenim navodima okrivljenica niti ne osporava odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje predmetnog prekršaja, da se iste nije pridržavala. Nadalje, s obzirom na praksu usmenog izricanja mjere samoizolacije, okrivljenici niti nije trebalo biti izdano posebno rješenje o samoizolaciji, pri čemu se ističe da je postojanje pandemije COVID-19 bila opće poznata činjenica, koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, što znači i s posebnom pažnjom utvrđivanje uvjeta ulaska u Republiku Hrvatsku i poštivanje istih, a u skladu s čime se okrivljenica nije ponašala, a trebala se o propisanim uvjetima raspitati, tim više jer ističe da su njezina putovanja izvan Republike Hrvatske u to vrijeme bila učestala, pa to nije razlog isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenice.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a okrivljenica žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano dovela u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenici za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn (1.061,78 do 1.990,84 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenice te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.
10. Iako okrivljenica ničim nije potkrijepila svoje žalbene navode, s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je žaliteljica slabog imovnog stanja, studentica i bez primanja, ovaj sud je ocijenio da su se na njezinoj strani ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona te ju je, na temelju navedene odredbe, oslobodio obveze naknade troškova žalbenog postupka.
11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 11. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
