Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3641/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice BŠ, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 8. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“ broj 29/19, 98/19, 126/21), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp-232/2023-6 od 14. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima odbija se kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenica BŠ proglašena je krivom i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 150,00 eura/1.130,18 kuna, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 8. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisanog u izreci, uz upozorenje da će se, ako u roku za plaćanje plati dvije trećine izrečene kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćene.

1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura/113,02 kuna.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da je okrivljenica za terećeni prekršaj kažnjena preblagom kaznom koja nije primjerena težini počinjenog prekršaja, krivnji okrivljenice i drugim okolnostima koje utječu na odmjeravanje kazne, ističući da je prvostupanjski sud priznanje prekršaja pogrešno cijenilo kao olakotnu okolnost, jer isto nije pridonijelo procesuiranju okrivljenice, budući da spisu prileže dokazi koji nedvojbeno ukazuju na nju kao počiniteljicu prekršaja, te je s obzirom na mjesečna primanja od 1.061,78 eura/8.000,00 kuna istu trebalo kazniti većom novčanom kaznom.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/21), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenice nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona prekršajnog progona.

5. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj sud smatra da okrivljenica za počinjeni prekršaj, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenice i sve ostale okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud, nije kažnjena preblagom kaznom.

5.1. Naime, člankom 37. Prekršajnog zakona propisano je da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to taj zakon izričito propisuje (stavak 1.) i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom (stavak 2.).

5.2. Prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda pravilno je utvrdio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona te je osnovano primijenio institut ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, jer utvrđene olakotne okolnosti opravdavaju primjenu tog instituta, tako da je okrivljenici, suprotno stavu tužitelja, pravilno odmjerena novčana kazna ispod zakonom propisanog minimuma, pri čemu je prvostupanjski sud sve utvrđene olakotne okolnosti u njihovoj ukupnosti cijenio kao naročite olakotne okolnosti koje su dovele do ublažene novčane kazne izrečene okrivljenici kao počiniteljici prekršaja za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna do 20.000,00 kuna.

5.3. Naime, priznanje djela, iako kako to tužitelj ističe nije pridonijelo procesuiranju okrivljenice, budući da spisu prileže dokazi koji nedvojbeno ukazuju na nju, nije jedina olakotna okolnosti, pa uz žaljenje zbog počinjenog prekršaja, obećanje da prekršaj neće ponoviti, naknadno dostavljeno izvješće, kao i dosadašnju nekažnjavanost okrivljenice, kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta, te njene obiteljske i financijske prilike u kojima navodi da je opterećena kreditom i da je majka dvoje školske djece, ovaj sud smatra da ukupnost svih utvrđenih okolnosti pruža dostatnu osnovu da se okrivljenicu primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona za terećeni prekršaj kazni blažom kaznom od zakonom propisane, kako je to prvostupanjski sud i odlučio, držeći da je tako ublažena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.