Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1175/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ŽŠ zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. prosinca 2024., broj: Pp-4976/2022-7, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenoj ŽŠ, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), izriče novčana kazna u iznosu od 920,00 (devetstodvadeset eura) koju je dužna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena ŽŠ proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci presude, te je, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18), kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 310,00 eura. Okrivljenica je ujedno propisno upozorena da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv navedene presude ovlašteni je tužitelj pravodobno podnio žalbu.
2.1. Tužitelj žalbu podnosi zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud okrivljenici izrekao preblagu kaznu u odnosu na okolnosti utvrđene u postupku, odnosno da je precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, slijedom čega predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici izrekne kazna sukladno zakonskom rasponu.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenice te je, primjenjujući institut ublažavanja kazne, okrivljenici izrekao preblagu novčanu kaznu.
5.1. Naime, prvostupanjski je sud dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenice cijenio kao jedinu naročito olakotnu okolnost na strani okrivljenice, dovoljnu za primjenu instituta ublažavanja kazne, no ta okolnost, sama za sebe, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja po ocjeni ovog Suda ne predstavlja naročito olakotnu okolnost koja bi u smislu članka 37. Prekršajnog zakona opravdala ublažavanje kazne.
5.2. S obzirom da je nakon počinjenja prekršaja stupio na snagu Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) koji je povoljniji za okrivljenicu jer za inkriminirano djelo propisuje blažu novčanu kaznu (od 920,00 eura do 1.320,00 eura), to je ovaj Sud, sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, primjenjujući taj Zakon te prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio odluku o izrečenoj novčanoj kazni na način da je okrivljenici izrekao novčanu kaznu u iznosu od 920,00 eura, što predstavlja kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma za inkriminirani prekršaj.
5.3. Ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.
