Poslovni broj: Usž-3362/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o., OIB: 87910130484, Knin, Držislavova 5, zastupanog po opunomoćeniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, OIB: 19370100881, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi uklanjanja otpada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3233/2023-7 od 2. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3233/2023-7 od 2. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-02/23-21/44, URBROJ: 517-14-2-1-23-2 od 8. studenog 2023. i rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-351-01/23-04/50, URBROJ: 443-02-03-21-23-5 od 4. kolovoza 2023. godine.
1.1. Sudskim rješenjem, istog poslovnog broja i datuma, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 4. kolovoza 2023., kojim je tužitelju naloženo da s lokacije eksploatacijskog polja Bila strana u naselju Razvode, Traljići 4, Oklaj, ukloni 3500 tona otpada ključnog broja 10 13 14-otpadni beton i betonski mulj, pomiješanog s malom količinom otpadnog željeza (armaturna žica i željezne ploče), otpadne plastike (dijelovi plastičnih cijevi) i otpadnog drva (drvene daske) u roku od 150 dana od dana primitka tog rješenja.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da u postupku nije utvrđeno da je tužitelj na lokaciji eksploatacijskog polja dovezao i ostavio otpad, odnosno da bi s tim otpadom bio u ikakvoj vezi niti da bi se na toj lokaciji uopće nalazila predmetna količina otpada. Ukazuje da je postupak proveden bez njegovog sudjelovanja, tako što je bez njegovog sudjelovanja proveden očevid i saslušani svjedoci, čiju istinitost iskaza i znanje svjedoka o nalogodavcu je tijekom postupka doveo u sumnju, odnosno onemogućeno mu je da predlaže dokaze. Odluka upravnog tijela temelji se na zapisnicima na koje je tužitelj tijekom postupka imao primjedbe pa smatra da takvi zapisnici nemaju učinka javne isprave i na njima se ne može temeljiti sudska odluka, a to sve imajući u vidu stajališta izražena u presudi ovog Suda, posl.br.Usž-107/2022 od 8. rujna 2022. godine. Osim toga, nije imao saznanja da je u više navrata kroz 2022. i 2023. provođen nadzor, saslušavani svjedoci i provođen očevid, već je tek po primitku zapisnika došao do saznanja da je obavljena pojedina dokazna radnja te je iscrpno i sadržajno osporio sadržaj zapisnika i izjavio prigovore i zahtijevao da mu se faktično omogući sudjelovanje u postupku, a što je od strane tijela propušteno učiniti. Osim toga, smatra da je u sporu trebalo saslušati zakonskog zastupnika tužitelja, prema čijem nalogu iz iskaza svjedoka proizlazi da je dovožen otpad, a saslušani svjedoci nemaju niti mogu imati saznanja o nalogodavatelju, ovo tim više jer je u navedenom razdoblju zakonski zastupnik tužitelja (LČ) bio ovlašten za zastupanje više pravnih osoba, između ostalog i samog koncesionara na eksploatacijskom polju - TD Calcit Bila strana d.o.o. Navodi da je tijekom postupka ukazivao kako nije posjednik, imatelj ni preuzimatelj/prevozitelj ikakvog otpada, a posebno ne onog koji se opisno i količinski navodi u pobijanom rješenju pa je iz obrazloženja osporene presude nejasno na koji način je tužitelj mogao raspolagati ikakvim pratećim listovima o otpadu, čime je na tužitelja stavljen teret dokazivanja suprotnog sa dokumentima o otpadu s kojima tužitelj ne raspolaže niti može raspolagati. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, smatra da je zbog propusta upravnih tijela uskraćen u ostvarivanju svojih procesnih prava i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Osporava i odluku o troškovima spora. Slijedom naprijed iznesenog, predlaže preinačiti prvostupanjsku odluku i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti odluku i predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak sastava ove žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujuću pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS)), Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
7. Osnovano je prvostupanjski sud rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja ocijenio zakonitim budući je doneseno sukladno odredbi članka 144. stavka 1. podstavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 84/21.) kojom je propisano da inspektor rješenjem naređuje osobi nad kojom se provodi nadzor uklanjanje otpada u primjerenom roku ako utvrdi da je ostavila, odbacila i/ili odložila otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje ili izvan lokacije gospodarenja otpadom.
8. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je provedenim inspekcijskim nadzorom, o čemu spisu predmeta prileže zapisnici o provedenom očevidu i saslušanju svjedoka kao i ostala dokumentacije, pravilno utvrđeno da je kamionima u vlasništvu tužitelja na eksploatacijsko polje Bila strana, dakle izvan lokacije gospodarenja otpadom, u više navrata dovezen građevinski otpad iz betonare u vlasništvu tužitelja. Ta činjenična utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim prigovorima, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u upravnom postupku te u tužbi, na koje se osvrnuo već i tuženik, iznoseći za svoju odluku argumentirano obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud, kao što ih je pravilno prihvatio i prvostupanjski sud, otklanjajući osnovanost tužiteljevih prigovora.
9. Neosnovan je i žalbeni prigovor o nemogućnosti sudjelovanja u postupku jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tijekom postupka pozivan radi saslušanja, na koji poziv se nije odazvao, kao i da su mu dostavljani zapisnici o obavljenom inspekcijskom pregledu i saslušanju svjedoka te da se tijekom postupka očitovao na dostavljene mu zapisnike, iz čega proizlazi da je tužitelju tijekom postupka bilo omogućeno da se izjasni o svim spornim činjeničnim utvrđenjima. Osim toga, tužitelju je i tijekom upravnog spora, na raspravi održanoj 24. travnja 2024., pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim činjeničnim pitanjima pa su neosnovani i prigovori o povredi prava na pravično suđenje.
9.1. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, prvostupanjski sud je na raspravi osnovano ocijenio suvišnim prijedlog tužitelja za provođenjem predloženih dokaza, jer, i po ocjeni ovoga Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na ostale dokaze koji prileže spisu.
10. Neosnovano je i pozivanje tužitelja na stajališta izražena u presudi ovog Suda, posl.br.Usž-107/2022, jer se ne radi o istovjetnoj činjeničnoj situaciji. Naime, u tom predmetu je utvrđeno da zapisnik o inspekcijskom nadzoru ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke da bi se mogao smatrati javnom ispravom jer je iz tog zapisnika proizlazilo da je predstavnik tužitelja bio prisutan prilikom inspekcijskog nadzora, a što u konkretnom slučaju nije bilo točno.
11. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Obzirom na neuspjeh u sporu, tužitelj je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.
13. Slijedom navedenog, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS- a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.), odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
