Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-941/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv 1. tuženika NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-1996/2020-19 od 27. kolovoza 2024., 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika NČ, ŠČ i RČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru od 27. kolovoza 2024. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Nalaže se prvotuženiku NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženiku ŠČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženiku AČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.000,00 EUR za zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. studenog 2020. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana. II Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice HČ za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.000,00 EUR tekućih od 1. siječnja 2018. do 15. siječnja 2020., kao neosnovan.

III Nalaže se prvotuženiku NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženiku ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženiku AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 353,03 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tuženici zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. U izreci presude nalaže se tuženicima isplatiti navedene iznose, dok iz obrazloženja pobijane presude proizlazi suprotno, odnosno proizlazi da su se tuženici nalazili u zabludi, u koju su dovedeni od strane tužiteljice. Isti su postupali po načelu savjesnosti i poštenja, te su potpisali navedeni Sporazum o osiguranju novčane tražbine. Tuženici su dovedeni u bitnu zabludu. Sud dokaze uopće ne uzima u obzir prilikom donošenja pobijane presude niti iste ocjenjuje, pa je takvim postupanjem odnosno ne ocjenjivanjem dokaza koji su predloženi od strane tužitelja te su izvedeni u postupku, čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U pobijanoj presudi sud pogrešno i nepotpuno utvrđuje činjenično stanje, što je vidljivo iz iskaza tuženika ŠČ, koji navodi da je njihov otac još za vrijeme života podmirio dugovanje prema tuženici (pravilno: tužiteljici), koja je tek nakon smrti oca ovdje tuženika krenula vršiti svakodnevni pritisak na iste da potpišu predmetni sporazum, čime ih je dovela u navedenu zabludu. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti, a podredno ju ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Uslijed svega navedenog, nezakonita je i odluka o troškovima postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže potvrđivanje presude i odbijanje žalbe tuženika kao neosnovane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i to svakog pojedinog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a stranke su dužne tijekom postupka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve te predložiti dokaze kojima potvrđuju te činjenice.

7. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je slijedeće činjenice:

- da tužiteljica traži da sud obveže tuženike na isplatu iznosa od 3.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

- da nije sporno da su tužiteljica i tuženici 25. ožujka 2015. zaključili Sporazum o priznanju, načinu, rokovima povrata duga u ukupno novčanom iznosu od 15.000,00 EUR

- da je sporno jesu li tuženici obvezni izvršiti isplatu tužiteljici s obzirom na tvrdnje tuženika da su dovedeni u zabludu jer je dug podmiren od strane njihovog pokojnog oca GČ pa je sporna osnova i visina potraživanja

- da je uvidom u Sporazum o priznanju, načinu i rokovima povrata duga od 25. ožujka 2015. utvrđeno da je potvrđen pod brojem OV-2382/15 po javnom bilježniku Dušanu

Kvartuču u [adresa]

- da su tuženici kao nasljednici GČ priznali da njihov otac 1. prosinca 2002. pozajmio od tužiteljice 15.000,00 EUR, te da su se obvezali tužiteljici vraćanje svote od 15.000,00 EUR i to: najmanje 3.000,00 EUR do 31. prosinca 2015., najmanje 3.000,00 EUR do 31. prosinca 2016., najmanje 3.000,00 EUR do 31. prosinca 2017., najmanje 3.000,00 EUR do 31. prosinca 2018. te najmanje 3.000,00 EUR do 31. prosinca 2019.

- da je uvidom u Ugovor o zajmu novca od 8. siječnja 2001. utvrđeno da je isti zaključen između ČČ i GČ kojim LČ kao zajmodavatelj daje GČ kao zajmoprimatelju iznos od 30.000,00 DEM, te se zajmoprimatelj obvezuje pozajmljeni iznos uz obračunate kamate vratiti u roku od godine dana računajući od zaključenja ovog ugovora

- da je iz izjave tužiteljice utvrđeno da je prije nekoliko godina posudila GČ oko 15.000,00 EUR

- da je tom GČ posudila novce, jer joj je suprug rekao da mu se može vjerovati i da je dobar čovjek

- da je GČ umro, a njegovi sinovi su se potpisali da će vratiti novce koje je njihov otac od nje pozajmio

- da je iz iskaza 2. tuženika ŠČ utvrđeno da su HČ i njezina kćer, čijeg imena se ne može sjetiti, na njega i njegovu braću vršile pritisak govoreći da bi njegov otac bio dužan njoj neke novce

- da ih je dovela u zabludu

- da su potpisali pisani sporazum kojim priznaju taj dug, a u tom sporazumu je bilo određeno u kojim rokovima će se taj dug podmiriti

- da ga je otac u više navrata slao na kućnu adresu tužiteljice da joj preda omotnicu s novcem

- da on nije otvarao i gledao o kojim iznosima je riječ, pa smatra da je taj dug podmiren za života oca

- da zna da je prije smrti njegov otac majci rekao da njegovi sinovi nemaju nikakvu obvezu podmiriti nikakva dugovanja

- da je njegov otac bio poslovan čovjek i njegova firma je dobro poslovala do trenutka dok se on nije razbolio

- da je otac preminuo u siječnju 2014., a već polovicom 2014. je HČ krenula s pritiskom, na način da je dolazila kod njih u trgovinu tražeći da joj vrate dug

- da su potpisali taj sporazum 2015. prije nego što su majku pitali je li to odgovara istini, jer majku nisu htjeli opterećivati s time

- da tek nakon što su potpisali sporazum majka im je rekla da njihov otac nije ostavio dugovanje

- da je tužiteljica dokazala postojanje i visinu svoje tražbine, a 2. tuženi ŠČ nije pružio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode da bi njihov pok. otac vratio tužiteljici pozajmljeni iznos, a niti su ispunjenje tražbine dokazali ostali tuženici

- da nije osnovan prigovor presuđene stvari

- da je iz sadržaja sudske nagodbe zaključene u predmetu posl.br. P-43/2016 između tužiteljice i tuženika NČ utvrđeno da se tuženi NČ obvezuje tužiteljici isplatiti ukupan iznos duga od 22.800,00 kuna i to na sedam rata, s tim da prva rata dospijeva 15. lipnja 2016., a sedma rata dospijeva 15. prosinca 2016., dakle ne i onog iznosa kojeg tužiteljica traži ovom tužbom

- da je odluka o troškovima parničnog postupka donesena primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje - OT).

8. Svoju odluku prvostupanjski sud obrazlaže navodeći da tužiteljica novčanu tražbinu temelji na Sporazumu koji je zaključen između stranaka i ovjeren od strane javnog bilježnika. Sud smatra da Sporazum predstavlja pisani ugovor, kojim su se svi tuženici obvezali tužiteljici otplatiti ukupni novčani iznos od 15.000,00 EUR na ime povrata zajma, te da je jasno naznačena visina i dospijeće svakog pojedinog obroka, pa tako i utuženog iznosa od 3.000,00 EUR, kojeg su se tuženici obvezali vratiti tužiteljici najkasnije do 31. prosinca 2017. Nije dokazano da bi takav pisani ugovor bio raskinut niti na bilo koji način stavljen izvan snage, pa sud smatra da takav ugovor obvezuje stranke. Drugotuženi ŠČ nije osporio da se na spornom Sporazumu nalazi njegov potpis, te potpisi njegove braće 1. tuženog NČ i 3. tuženog AČ. Prvostupanjskom sudu je neuvjerljivo da bi tuženici bez bilo kakve provjere ili tražeći bilo kakav dokaz o dugovanju njihova oca, preuzeli na sebe obvezu vraćanja novčanog iznosa od 15.000,00 EUR. Utvrđeno je da su se tuženici obvezali temeljem Sporazuma ispuniti obvezu njihova pok. oca, koja proizlazi iz Ugovora o zajmu, pa je prvostupanjski sud naložio tuženicima da su dužni tužiteljici vratiti ono što je primljeno.

9. Ništavost ugovora i posljedice istog determinirane su odredbama Zakona o obveznim odnosima. Temeljem čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93,107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO) ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Temeljem čl. 104. st. 1. ZOO-a u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Temeljem čl. 214. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

10. Glede prigovora i žalbenog navoda, valja reći da temeljem čl. 61. st. 1. ZOO-a zabluda je bitna ako se odnosi na bitna svojstva predmeta na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se zaključuje s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri stranaka smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila ugovor takva sadržaja. U svezi žalbenog navoda da su tuženici dovedeni u bitnu zabludu, valja reći da se o prigovoru postojanja zablude može raspravljati samo na osnovi istaknutog konstitutivnog tužbenog zahtjeva na poništenje (pobijanje) pravnog posla (isto i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2018/10). Prvostupanjski sud je dostatno u obrazloženju pobijane presude naznačio što je bio predmet raspravljanja i na temelju kojih dokaza je odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima. Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, a što je prvostupanjski sud učinio i dostatno obrazložio.

12. Zbog navedenog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu u točkama I. i III. izreke.

13. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina