Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1218/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. (ranije Sunce osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB:12012145571), Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Pisarnica Zadar, Zadar, Obala kneza Branimira 5, protiv tuženika LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2875/15 od 23. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. veljača 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika LU kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2875/15 od 23. travnja 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Euroherc osiguranje d.d. (ranije Sunce osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB:12012145571), Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, isplati iznos od 34.931,35 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 9. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.700,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.''

1.1. Rješenjem sadržanim u presudi riješeno je:

''Odbacuje se kao nepravovremen prijedlog tuženika LU od 16. ožujka 2020. za povrat u prijašnje stanje.''

2. Protiv presude i rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga. Ukazuje se da je najprije održano ročište 3. ožujka 2020., a da je sud nakon toga, mijenjao datume ročišta za objavu, bez da je o tome išta znao tuženik. Prethodno je tuženiku onemogućeno raspravljanje, obzirom da je na vrijeme izvijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na ročište od 3. ožujka 2020. O bolničkom liječenju i operativnom zahvatu dostavljena je medicinska dokumentacija iz koje se moglo utvrditi da je bilo bolničko liječenje i operativni zahvat. Kao operirana osoba, u postoperativnom stadiju, tuženik nikako nije mogao prisustvovati ročištu 3. ožujka 2020. U pobijanoj presudi odnosno rješenju sud krivo tumači tekst tuženikovog podneska od 3. veljače 2020. Tuženik nije predložio da se to ročište održi u njegovoj odsutnosti, što je sud ipak učinio, čime je tuženiku onemogućio raspravljanje. Tuženik je naknadno, saznavši da je ročište od 3. ožujka 2020. ipak održano i glavna rasprava zaključena, zatražio povrat u prijašnje stanje, a koji prijedlog je nezakonito odbačen. Tuženik je opravdano očekivao da ročište neće ni biti održano, jer njega u sudjelovanju sprječavaju zdravstveni razlozi. Svjedok ŽU je tuženikov sin i nije pristupio na ročište od 3. ožujka 2020. jer je znao da njegov otac ne može pristupiti zbog značajnih zdravstvenih problema. Zaključenjem glavne rasprave na tom ročištu propušteno je izvesti dokaz ispitivanjem svjedoka ŽU. Sud je smatrao suvišnim ispitati u svojstvu svjedoka (ŽU), koji je trebao neposredno uz suočenje s tuženikom, iskazati je li od svoga oca (tuženika) primio 25.000,00 kn ili nije. Rečenica na kojoj se zasniva čitava presuda je da sud ne vjeruje tuženiku da je svome sinu uručio 25.000,00 kn. Što ako je odvjetnica „na svoju pokrenula taj ovršni postupak, te s s tužiteljevom omaškom u pravcu izvršenog plaćanja tuženiku, iako je ŽU bio punoljetan. U obrazloženju nisu analizirani ključni dokazi, da je tuženik isplaćeni mu novčani iznos zadržao za sebe. Tuženik ponavlja da je 25.000,00 kn uručio sinu RU, iako je mogao cjelokupni iznos zadržati za sebe i to zbog pogreške tužitelja (punoljetnost ŽU u trenutku isplate). Iz nijednog dokaza koji je izveden tijekom predmetnog postupka ne slijedi da je tuženik isplaćeni mu novčani iznos zadržao za sebe. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan odnosno, podredno ukinuti presudu i rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje te ispitao pobijanu presudu i rješenje na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio, te dostatno obrazložio. Promjene datuma objave presude nisu utjecale na pravilnost pobijane odluke.

5.1. Temeljem čl. 299. ZPP stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave, sud neće uzeti u obzir. Prvostupanjski sud je postupajući sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a, odredio da neće uzeti u obzir pisanu izjavu ŠU od 11. studenog 2015., koju je tuženik dostavio sudu 4. prosinca 2015., nakon zaključenja prethodnog postupka.

6. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je potrebno činjenično stanje za pravilno presuđenje prijepora, nakon što je proveo sve potrebne i predložene dokaze za utvrđivanje spornih činjenica.

7. U obrazloženju pobijane odluke, prvostupanjski sud je između ostalog naveo:

- da je predmet postupka zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 34.931,35 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koji temelji na odredbi čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima

- da je uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-99/03 utvrđeno da je 8. siječnja 2003. podnesena tužba od strane malodobnog tužitelja ŽU zastupanog po zakonskom zastupniku – ocu LU (ovdje tuženiku), a ovaj po punomoćniku Jakovu Bačiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Veritas osiguranja d.d. (kasnije Sunce osiguranje d.d.) radi naknade materijalne i nematerijalne štete

- da se naknada štete potražuje kao posljedica nezgode koja se dogodila 8. kolovoza 2002.

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu 19. ožujka 2009. donio presudu pod poslovnim brojem Pn-99/03-48 kojim je naložio tuženiku Sunce osiguranje d.d. (u ovom postupku tužitelju) da malodobnom tužitelju RU, na ime pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenog straha i fizičkih bolova, te za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti, isplati iznos od 18.400,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. od 19. ožujka 2009. do isplate

- da je tuženiku naloženo da malodobnom tužitelju RU na ime tuđe pomoći i njege isplati iznos od 846,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. od 19. ožujka 2009. do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.802,37 kuna sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-1822/09-2 od 8. veljače 2011. potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I.,

II. i III. izreke

- da je uvidom u potvrde o izvršenom plaćanju od 31. svibnja 2011. utvrđeno je da je tužitelj izvršio plaćanje iznosa od 24.010,74 kuna, 1.127,46 kuna i 2.351,97 kuna, dakle ukupno 27.490,17 kuna na bankovni račun ovdje tuženika

- da je time ispunio svoju obvezu iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-99/03-48 od 19. ožujka 2009.

- da tuženik ne osporava da je od tužitelja primio iznos od 27.490,17 kuna, ali tvrdi da je od tog iznosa isplatio 25.000,00 kuna na ruke svome sinu RU kojeg je zastupao kao zakonski zastupnik, a ostatak da je zadržao u dogovoru s njim

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Vrbovcu pod poslovnim brojem Ovr-1796/15 (ranije Ovr-1710/12) utvrđeno da je 27. srpnja 2011. ovrhovoditelj malodobni ŽU zastupan po ocu LU, a ovaj po punomoćnici Senki Balog, odvjetnici u Zagrebu, podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-99/03-48 od 19. ožujka 2009., protiv ovršenika Sunce osiguranje d.d. (ovdje tužitelja) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 21.066,37 kuna uvećano za pripadajuću zatezne kamate

- da je 11. veljače 2013. ovrhovoditelj dostavio punomoć kojom je opunomoćio odvjetnicu Senku Baloga za zastupanje u tom ovršnom predmetu, a obzirom da je postao punoljetan

- da je zaključkom Općinskog suda u Vrbovcu od 5. lipnja 2013. ovrhovoditelj pozvan da ispravi ovršni prijedlog, a što je isti i učinio 13. lipnja 2013.

- da je predložena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vrbovcu pod poslovnim brojem Ovr-1710/12 od 21. lipnja 2013. i to pljenidbom na novčanim sredstvima ovršenika

- da je ovrhovoditelju odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.780,00 kuna

- da je Financijska agencija postupila temeljem citiranog rješenja o ovrsi te 8. kolovoza 2013. s računa ovdje tužitelja prenijela iznos od 34.931,35 kuna na račun odvjetnice Senke Balog kao punomoćnice ovrhovoditelja ŽU

- da je uvidom u spis istog suda pod poslovnim brojem P-1831/15 (ranije P-304/14) utvrđeno da je tužitelj Sunce osiguranje d.d. podnijelo 13. veljače 2014. tužbu protiv tuženika ŽU radi isplate iznosa od 34.931,35 kuna

- da je u odgovoru na tužbu tuženik ŽU osporio navode tužitelja da mu je plaćen bilo kakav novčani iznos po pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-99/03 od 19. ožujka 2009.

- da je tuženik ŽU tvrdio da sa ocem ne živi od mjeseca lipnja 2010. i da su njegovi roditelji razvedeni, a on da živi s majkom

- da ukoliko je tužitelj 31. svibnja 2011. uplatio određena sredstva na račun LU da o tome nema nikakva saznanja, ali da mu isti tada nije niti bio zakonski zastupnik te da je postao punoljetan (rođen **.**.1993.)

- da je nakon zaprimanja odgovora na tužbu tuženika, tužitelj podneskom povukao tužbu

- da je rješenjem pod poslovnim brojem P-1831/15 od 13. srpnja 2015. utvrđeno povlačenje tužbe, a da je odluka postala pravomoćna 28. kolovoza 2015.

- da je iz iskaza tuženika utvrđeno da je 25.000,00 kuna isplatio na ruke svome sinu, a u dogovoru s njim da je zadržao preostali primljeni iznos od cca 2.500,00 kuna

- da je od bivše supruge saznao kako je njihov sin ŽU dobio po drugi put isplatu od tužitelja za isti štetni događaj

- da je u to vrijeme ŽU studirao u Zagrebu, te mu je na njegovo pitanje kako taj novac ne pripada njemu odgovorio da se ne brine kako će to srediti ĐU

- da je 31. svibnja 2011. tužitelj isplatio iznos od 27.490,17 kuna na njegov račun

- da iako je njegov sin bio punoljetan u trenutku isplate odštete, da u tom trenutku uopće nije razmišljao o tome da je tužitelj trebao izvršiti uplatu na račun ŽU

LU, a ne na njegov račun

- da smatra da se radi o propustu tužitelja

- da sud mu nije poklonio vjeru iskazu tuženika, jer iz provedenog postupka proizlaze suprotna utvrđenja

- da vođenje ovršnog postupka od strane ŽU kao ovrhovoditelja protiv ovršenika ovdje tužitelja, ukazuje na činjenicu da mu tuženik nije predao novčani iznos koji je primio na svoj račun 31. svibnja 2011.

- da je ta činjenica utvrđena i iz odgovora na tužbu IU u spisu istog suda pod poslovnim brojem P-1831/15 (ranije P-304/14)

- da sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽU jer smatra da bi bilo suvišno, kao i zbog toga da je tužitelj koji je predložio taj dokaz odustao od istog izjavom danom u podnesku od 30. svibnja 2018.

- da je postupajući sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a, sud nije uzeo u obzir pisanu izjavu ŠU od 11. studenog 2015. koju je tuženik dostavio sudu 4. prosinca 2015., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka

- da tuženik nije dokazao da bez svoje krivnje isti nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

8. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže navodeći da je utvrđeno da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-99/03-48 od 19. ožujka 2009. naloženo tuženiku, a ovdje tužitelju, da malodobnom tužitelju RU zastupanom po zakonskom zastupniku ocu, u ovom postupku tuženiku, isplati ukupan iznos od 19.264,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ime naknade materijalne i nematerijalne štete, te naknadi parnični trošak u iznosu od 1.802,37 kuna s pripadajućom zateznom kamatom. Postupajući po pravomoćnoj presudi tužitelj je 31. svibnja 2011. izvršio uplatu ukupnog iznosa od 27.490,17 kuna (glavnica, zatezna kamata i troškovi postupka) na račun ovdje tuženika.

9. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj dobrovoljno izvršio uplatu navedenog iznosa na račun tuženika kao ranijeg zakonskog zastupnika svog sina, te da je isti dug platio i drugi put 8. kolovoza 2013., prisilno u ovršnom postupku temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vrbovcu pod poslovnim brojem Ovr-1710/12 od 21. lipnja 2013.

10. Prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o situaciji iz čl. 1113. ZOO-a, jer je tužitelj dug po istoj osnovi i to pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-99/03-48 od 19. ožujka 2009. platio dva puta i to iz razloga što je tuženik kao nesavjestan stjecatelj zadržao za sebe primljeni novčani iznos od 27.490,17 kuna koji je tužitelj uplatio u korist njegovog sina ŽU, ispunjavajući svoju obvezu iz pravomoćne sudske odluke, a previdjevši da je isti u međuvremenu postao punoljetan.

11. Činjenica da je tuženik neovlašteno zadržao iznos od 27.490,17 kuna proizlazi iz spisa Općinskog suda u Vrbovcu pod poslovnim brojem Ovr-1796/15 (ranije Ovr- 1710/12) u kojem je tuženikov sin ŽU u svojstvu ovrhovoditelja potraživao od ovršenika ovdje tužitelja novčani iznos dosuđen pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-99/03- 48 od 19. ožujka 2009., dakle, pokrenuo je ovršni postupak nakon što je tužitelj taj iznos isplatio na račun njegovog oca.

12. Navedena činjenica utvrđena je iz spisa istog suda pod poslovnim brojem P- 1831/15 (ranije P-304/14) koji je tužitelj pokrenuo protiv tuženika ŽU, koji je u odgovoru na tužbu naveo kako nema nikakvih saznanja da je njegovom ocu, ovdje tuženiku, tužitelj izvršio uplatu ikakvog novčanog iznosa. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik neovlašteno zadržao iznos, koji je tužitelj uplatio njegovom sinu RU na ime naknade štete i troškova parničnog postupka pravomoćno završenog pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn- 99/03-48. Na taj način je na njegovoj strani došlo do stjecanja bez osnove. Utvrđeno je da je tuženik zadržao primljeni iznos bez pravne osnove, pa je na strani tužitelja došlo do dvostrukog plaćanja duga i to drugi put prisilno u ovršnom postupku 8. kolovoza 2013. Zbog navedenog temeljem čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) tužitelju pripada pravo na povrat dvostruko plaćenog iznosa od 34.931,35 kuna, koji iznos je utvrđen iz izvatka o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja od 8. kolovoza 2013. Tuženik je bio nesavjesni stjecatelj jer je zadržao novčani iznos iako je znao da uplatom tog iznosa tužitelj kao dužnik ispunjava svoju obvezu iz pravomoćne sudske odluke prema njegovom sinu RU, koji je u vrijeme uplate postao punoljetan. Zbog svega navedenog pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 34.931,35 kuna, a koji predstavlja dvostruko plaćeni iznos. Tužitelju su pravilno dosuđene i zatezne kamate od 9. kolovoza 2013. do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio nesporno da je tužitelj dva puta platio svoj dug. Temeljem čl. 1113. ZOO-a tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima ovoga odjeljka, a to je u prvostupanjskom postupku sud i utvrdio da je tužitelj dug platio dva puta od kojih je jedan po osnovi ovršne isprave. Temeljem čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju temeljem materijalnih dokaza je utvrđeno kada je izvršeno predmetno plaćanje, pa je pravilna odluka o kamatama i tijeku istih na presuđeni iznos.

14. U odnosu na pobijano rješenje kojim je riješeno da se odbacuje kao nepravovremen prijedlog tuženika LU od 16. ožujka 2020. za povrat u prijašnje stanje treba reći da temeljem čl. 117. st. 1. ZPP-a, ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Temeljem čl. 118. ZPP-a prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojega je trebalo obaviti propuštenu radnju. Prijedlog se mora podnijeti u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje od dana kad je za to saznala. Ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onoga dana kojega je istekao rok u kojemu je radnju trebala poduzeti, odnosno onoga dana kojega je održano ročište na koje je pozvana. Temeljem čl. 119. ZPP-a neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Temeljem čl. 121. st. 1. ZPP-a nepravovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rješenjem.

15. Žalba protiv rješenja nije osnovana. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u istom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik podneskom od 3. veljače 2020. obavijestio sud da zbog bolničkog liječenja, neće biti u mogućnosti pristupiti glavnoj raspravi određenoj za dan 3. ožujka 2020. U tom podnesku tuženik nije predložio odgodu glavne rasprave, a niti je dostavio medicinsku dokumentaciju kojom bi opravdao svoj izostanak. Iz otpusnog pisma koje je dostavljeno uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne proizlazi da je tuženik bio na bolničkom liječenju na dan održavanja glavne rasprave od 3. ožujka 2020. jer je otpušten iz bolnice 10. veljače 2020. Prema odredbi čl. 118. st. 1. ZPP-a, prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, dok je st. 2. istog članka, određeno da se prijedlog mora podnijeti u roku od 8 dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje – od dana kad je za to saznala. Prvostupanjski sud je utvrdio iz dostavnica da je tuženik 5. ožujka 2020. zaprimio zapisnik pod poslovnim brojem P-2875/15 od 3. ožujka 2020. o održanoj glavnoj raspravi i zaključenju iste. Tuženik je tada saznao za propuštanje ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen je sudu 16. ožujka 2020., nakon proteka subjektivnog roka od osam dana od dana propuštanja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je podnesen izvan roka za njegovo podnošenje, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 121. st. 1. ZPP-a riješio kao u izreci pobijanog rješenja.

17. Kako stoga nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva žalitelj, ovaj sud je odbio žalbu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio pobijano rješenje.

18. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja u cijelosti.

U Velikoj Gorici 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina