Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1305/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragica Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćeniku Željku Eroru, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Lovačkog društva za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vranovac, OIB: 98636159935, Zagrebačka 1, Vetovo, zastupano po punomoćeniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-59/2019-46 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Lovačkog društva za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vranovac kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn- 59/2019-46 od 25. listopada 2024. u točkama I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I Nalaže se tuženiku Lovačko društvo za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vranovac, OIB 98636159935, [adresa], isplatiti tužiteljici OR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.863,49 eura na ime naknade imovinske štete na vozilu zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 12. prosinca 2016. uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: z. z. kamata) pa sve do potpune i konačne isplate, a sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Lovačko društvo za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vranovac, OIB 98636159935, [adresa], prema tužiteljici OR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 663,61 eur (5.000,00 kn), a radi čega se odbija kao neosnovan tuženikov prigovor prijeboja.

III Nalaže se tuženiku Lovačko društvo za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vranovac, OIB 98636159935, [adresa], naknaditi tužiteljici OR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.232,72 eura sa z. z. kamatom počev od 25. listopada 2024. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV S preostalim zahtjevom za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura i zateznom kamatom od 25. listopada 2024. pa do isplate tužiteljica se odbija.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu u točkama I., II. i III. izreke. Činjenična podloga koju je sud uzeo u obzir nije u skladu s osnovnim načelima za ocjenu odgovornosti. U vještačkom nalazu na kojem sud temelji odluku, vještak iznosi zaključke bez temeljnih dokaza kao što su zapisnik o očevidu i fotodokumentacija. Takva činjenična podloga, koja počiva na nedopustivim dokazima i jednostranim pretpostavkama, nije dostatna za objektivnu odgovornost u smislu čl. 1064. ZOO-a. Sud nije osigurao procjenu svih relevantnih dokaza niti omogućio provedbu potpunog dokaznog postupka. Sud je odbacio tuženikov prigovor prijeboja kao pravno irelevantan, obrazlažući da nije postavljena protutužba. Zaključak suda je protivan procesnim načelima i odredbama ZPP-a. Prema načelu prijeboja (compensatio per judicem), sud mora odlučiti o postojanju tražbine tuženika istaknute radi prijeboja u okviru tužbenog zahtjeva, neovisno o postojanju protutužbenog zahtjeva. Prijeboj kao prigovor nije identičan protutužbi, već predstavlja tuženikovo pravo da se pozove na postojanje svoje tražbine i time neutralizira tužbeni zahtjev tužitelja. Odbijanjem prijedloga za gospodarskim vještačenjem sud je onemogućio tuženiku dokazivanje postojanja i visine svoje tražbine. Sud je morao odlučiti o zakonitosti prijedloga za gospodarskim vještačenjem, jer bi utvrđenjem gospodarske vrijednosti izgubljene divljači tuženik dokazao svoju tražbinu. Službena zabilješka koju je sud prihvatio kao dokaz u ovom postupku ne može imati status zakonitog dokaznog sredstva, jer nije dokument koji bi se mogao smatrati relevantnim dokazom u parničnom postupku. Ona predstavlja jednostrano pisano utvrđenje određene osobe, a ne objektivan prikaz činjeničnog stanja, te ne može biti supstitut za policijski zapisnik o očevidu. Sud nije obrazložio zašto je navedenu zabilješku, prihvatio kao dokaz. Zabilješka, za razliku od zapisnika o očevidu, nije sačinjena u svrhu nepristranog fiksiranja činjeničnog stanja. Tuženik je osporavao utvrđenje suda o podrijetlu divljači koja je uzrokovala prometnu nesreću, a koja se ne može nedvojbeno povezati s lovištem tuženika. Prema čl. 1064. ZOO-a, odgovornost tuženika može postojati isključivo ako je jasno dokazano da je štetu prouzrokovala divljač iz lovišta kojim gospodari tuženik. U predmetnom slučaju takva veza nije pravno utemeljena jer nema jasnih dokaza da je tuženik uistinu imao nadzor nad divljači koja je uzrokovala nesreću. Odbijanje prijedloga tuženika za gospodarskim vještačenjem radi procjene izgubljene divljači, predstavlja povredu procesnih prava tuženika. Tužiteljica nije podnijela ključne dokaze kojima bi potvrdila navode o odgovornosti tuženika, odnosno da je divljač koja je uzrokovala štetu potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik, pa nije dokazan uzročni odnos između postupanja ili propuštanja tuženika i nastale štete. Bez dokaza o tome da se štetni događaj odvio unutar granica lovišta tuženika, tužbeni zahtjev ostaje bez valjane činjenične osnove. Tužiteljica nije predočila dokumentaciju iz koje bi se nedvojbeno utvrdila vrijednost štete, pa to dovodi u pitanje zakonitost i objektivnost sudske odluke. Dosuđivanje parničnih troškova tužiteljici bilo je preuranjeno, jer tuženik nije imao priliku u cijelosti osporiti zahtjev tužiteljice, s obzirom na osporene dokaze i odbijanje njegovih dokaznih prijedloga. Predlaže se ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio.

5. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, a što je prvostupanjski sud i učinio.

5.1. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Vještaci daju nalaz o sadašnjim zapažanjima činjenica koje postoje u vrijeme suđenja. Vještaci osim zapažanja, za razliku od svjedoka, daju sudu i mišljenje o posljedicama nekih zbivanja, no sve to u okviru svojih posebnih, stručnih znanja. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a) što je u konkretnom slučaju i učinjeno, te je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice.

6. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da nije sporno da je 6. studenog 2016. na županijskoj cesti 4101 oko 17,30 sati došlo do udara vozilom tužiteljice na srneću divljač

- da se udar dogodio na kolniku ceste koja je vodila od grada Kutjeva do naselja Vetova

- da je u tom štetnom događaju došlo do oštećenja vozila tužiteljice naletom na srneću divljač, koja srneća divljač je naknadno uginula

- da ju je odvezao komunalni redar grada Kutjevo

- da je prema računu auto kuće Auto Zubak šteta popravljena te je iznosila 14.040,48 kn na dan 12. prosinac 2016., odnosno sada 1.863,49 eura

- da je sporno je li tuženik odgovoran tužiteljici za naknadu imovinske štete koja je nastupila u navedenom štetnom događaju

- da je sporno je li istaknuti prigovor prijeboja osnovan i je li sud u obvezi o istom odlučiti u ovom parničnom predmetu, obzirom da tuženik nije u ovom postupku podnio protiv tužiteljice protutužbu i zahtijevao od tužiteljice naknadu štete

- da sud nije prihvatio dokaz predložen po tuženiku radi saslušanja vještaka gospodarske struke na okolnosti vrijednosti usmrćene srneće divljači, jer tuženik nije postavio protutužbu i protutužbeni zahtjev

- da je o istaknutom prigovoru valjalo odlučiti u smislu utvrđenja je li procesna kompenzacija postoji, a zavisno od toga sud je bio u obvezi presudom utvrditi postojanje ili nepostojanje tuženikova potraživanja

- da u slučaju da je postojalo tuženikovo potraživanje sud je tzv. procesnom kompenzacijom (conpensatio per judicem) trebao odlučiti o potraživanju tužiteljice i potraživanju tuženika i nakon toga ako postoji i potraživanje tuženika tražbine međusobno prebiti

- da je iz prometno-tehničkog vještačenja utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila 6. studenog 2016. oko 17,30 sati na kolniku Županijske ceste broj ŽC 4101, oko 870 m istočno od naselja Vetovo

- da je 6. studenog 2016. oko 17,30 sati vozilom registarske oznake [registarska oznaka], marke Seat Ibiza, upravljao vozač ER, kolnikom Županijske ceste broj ŽC 4101, iz smjera Kutjeva prema naselju Vetovo

- da je u noćnim uvjetima pri oblačnom vremenu, s desne strane, gledajući u pravcu kretanja vozilom, s poljoprivredne površine na kolnik iskočila srneća divljač

- da je vozilo udarilo u tijelo srneće divljači prednjom desnom stranom vozila te da je od udara u tijelo srneća divljač teško povrijeđena, kasnije uginula i pronađena pored južne kolničke trake

- da je iz službene zabilješke PP Požega utvrđeno da je policijski službenik PR utvrdio da je 6. studenog 2016. oko 17,30 sati na županijskoj cesti 4101 oko 870 m istočno od mjesta [adresa] došlo do naleta osobnog automobila na srneću divljač, kojom prilikom je nastala materijalna šteta

- da je u službenoj zabilješci konstatirano da se događaj dogodio na području LD

[adresa] sa sjedištem u [adresa]

- da je o prometnoj nesreći obaviješten Centar 112 koji je izvijestio komunalnu službu Kutjeva te je komunalni redar AR izašao na mjesto događaja u 18,58 sati i preuzeo uginulu srneću divljač

- da je utvrđeno da je vozač ER obavijestio Policijsku postaju Požega da je došlo do naleta osobnog automobila na srneću divljač i to na ŽC 4101 između grada Kutjeva i naselja Vetovo

- da je iz zapisnika o izvidu štete na vozilu utvrđeno da je procjenitelj društva Generali osiguranje d.d. sačinio zapisnik o izvidu štete na vozilu, a na temelju računa auto kuće Auto Zubak, te da je račun popravka na dan 12. prosinac 2016. iznosio 14.040,48 kn, a što je prema konverzijskom tečaju 1 eur = 7,53450 kn iznosi 1.863,49 eura

- da je iz iskaza svjedoka ER utvrđeno da je do prometne nezgode došlo kada je isti upravljao vozilom tužiteljice 6. studenog 2016., a na način da se vozilom kretao pravcem istok – zapad od grada Kutjevo prema naselju Vetovo

- da je ispred njega prometovalo jedno vozilo, da se to vozilo nalazilo na istoj prometnoj traci te da je vozio prilagođenom brzinom

- da je u jednom trenutku, njemu s desne strane, iskočilo nešto, zaključio je da je to životinja, ali nije znao da je to srneća divljač u koju je vozilom udario desnom stranom

- da nakon što je izašao iz automobila je na travnatom dijelu zemljišta pored kolnika vidio teško povrijeđenu srnu

- da je odmah obavijestio policijsku postaju i policijski službenici su pristupili mjestu događaja

- da je vještak utvrdio da su troškovi popravka bez PDV-a iznosili 11.232,38 kn, PDV je iznosio 2.808,10 kn, odnosno da je opravdan bio trošak popravka u iznosu od 14.040,48 kn ili 1.863,49 eura

- da je mogućnost izbjegavanja prometne nesreće vještak izradio na temelju konfiguracije terena na mjestu događaja, uvjeta vidljivosti te načina kretanja divljači pretrčavanjem preko kolnika brzinom oko 30 km/h

- da je vozač vozila mogao uočiti divljač oko 0,35 sec prije naleta i neovisno o brzini kretanja vozila vozač vozila u konkretnim uvjetima nije imao tehničku mogućnost izbjeći prometnu nesreću, neovisno o brzini kojom se kretao u fazi prilaza mjestu događaja

- da divljač koja se kreće javnom cestom predstavlja opasnu stvar

- da je prije naleta na vozilo srna istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik i to s desne strane iz smjera sjevera, na lijevu stranu u smjeru juga, u skokovima prelazeći kolnik

- da je divljač obitavala na području lovišta tuženika, a što je i utvrđeno u službenoj zabilješci gdje je policijski službenik konstatirao da se događaj zbio na području LD Vranovac

- da tuženik nije dokazao da srneća divljač nije iskočila iz njegovog lovišta

- da je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici

- da je tuženik u zakašnjenju s plaćanjem utvrđenog iznosa u računu auto kuće Auto Zubak d.o.o. PJ J06 Osijek M. Divalta 326 i to od dana plaćanja 12. prosinca 2016.

- da sud tuženikov prigovor prijeboja nije prihvatio

- da je utvrđeno da je tuženik prigovor prijeboja istakao u odgovoru na tužbu, a obrazlažući prigovor da je njegovo potraživanje moguće utvrditi kao štetu u iznosu od 5.000,00 kuna, upravo zbog usmrćene srneće divljači

- da sud smatra da tuženik nije dokazao da prema tužiteljici ima potraživanje koje bi bilo istovrsno s potraživanjem tužiteljice te da bi potraživanje dospjelo

- da je nesporno da tuženik nije podnio protiv tužiteljice protutužbu

- da kako tuženik nije podnio protutužbu to sud nije bio u obvezi angažirati sudskog procjenitelja radi utvrđenja eventualnog potraživanja tuženika po osnovi usmrćene divljači

- da je zbog navedenog sud i odbio prijedlog tuženika radi saslušanja sudskog procjenitelja na ove okolnosti

- da je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici i zbog toga i tuženikov procesno pravni prigovor odbije kao neosnovan

- da je odluka o trošku postupka donesena primjenom čl. 154. stavak 1. ZPP-a.

7. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

8. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje te pravilno primjenjujući odredbe materijalnog prava utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, a istaknuti prigovor prijeboja da nije osnovan.

9. Prvostupanjski sud u presudi navodi da je vještak Dražen Jeđud utvrdio da se prometna nesreća dogodila kao ulazni frontalni nalet prednjeg desnog dijela osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] na lijevi bočni dio tijela divljači (srne). Da se u trenutku prometne nesreće osobni automobil kretao kolnikom ŽC 4101 iz smjera istoka u smjeru zapada, a da je srna pretrčavala preko kolnika iz smjera juga, odnosno s desne na lijevu stranu gledano u smjeru kretanja osobnog automobila. Vještak je utvrdio da je brzina OA registarske oznake [registarska oznaka] u času prometne nesreće bila u okviru dopuštene brzine kretanja, odnosno ne veća od 90 km/h. Obzirom na uvjete vidljivosti i konfiguraciju terena vrijeme mogućeg uočavanja srne od strane vozača OA bilo je oko 0,35 sec, te vozač nije imao tehničku mogućnost izbjeći prometnu nesreću. Vještak je utvrdio da nije evidentirano da bi na mjestu događaja bio postavljen prometni znak broj A44 "divljač na cesti" i zbog toga je srna za vozača OA registarske oznake [registarska oznaka] predstavljala nepredvidivu zapreku na kolniku. Zaključno, vještak je utvrdio da vozač nije mogao ništa učiniti u konkretnim uvjetima da bi izbjegao prometnu nesreću. Tuženik je odgovoran tužiteljici za naknadu štete u iznosu od 1.863,49 eura, prema računu, a za koji je i vještak utvrdio da je opravdan. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže navodeći da je utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na način kako je to opisao svjedok, a prometni vještak utvrdio. Iskaz svjedoka o načinu nastanka, o strani s koje mu je izletjela divljač potvrđen je nalazom i mišljenjem vještaka, koji je utvrdio da se vozač vozio prilagođenom brzinom kretanja, ali zbog kratkoće vremena u kojem mu je izletjela divljač, nije imao mogućnost valjane reakcije kočenjem. Za nastalu štetu odgovoran je tuženik temeljem čl. 83 st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05), a njegova odgovornost je objektivna odnosno u smislu čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) jer se divljač može smatrati opasnom stvari.

10. Predmet spora je naknada imovinske štete na vozilu koju je tužiteljica pretrpjela kao vlasnik vozila. U odnosu na lovoovlaštenike, ovdje tuženika, primjenjuju se propisi kojima se uređuje lovstvo, te osim u iznimnim slučajevima, odgovaraju po načelu objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, kako to određuje ZOO-a. Odštetna odgovornost tuženika kao osobe koja gospodari lovištem na čijem području se dogodio štetni događaj regulirana je odredbom čl. 83. st. 1. ZL-a koja glasi: za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti. Obzirom na to da divljač koja izađe na prometnicu iz lovišta i koja se nekontrolirano kreće javnom prometnicom, predstavlja opasnu stvar, to se u vezi odgovornosti lovoovlaštenika za štetu koju na vozilu počni divljač na javnoj cesti, primjenjuju i opći propisi obveznog prava. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, pa za štetu koja potječe od opasne stvari, ako nije utvrđeno nešto drugo, odgovara njihov vlasnik. Temeljem čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Temeljem čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Lovoovlaštenik je odredbom čl. 2. toč. 8. ZL-a definiran kao pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju ovog Zakona, dok je pravo lova ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova (čl. 2. toč. 4. ZL-a). Sukladno odredbi čl. 6. ZL-a pravna ili fizička osoba može steći pravo lova na lovištima u vlasništvu Republike na temelju koncesije ili zakupa na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuju koncesije.

11. Temeljem čl. 75. st. 1. ZL-a mjere za sprječavanje štete od divljači jesu: smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, čuvanje usjeva i nasada, izgon divljači s ugroženog zemljišta, ograđivanje zemljišta te uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači. Temeljem čl. 77. st. 1. ZL-a lovoovlaštenik je obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište.

12. Ovaj drugostupanjski sud, imajući u vidu prethodno utvrđene okolnosti nastanka nesreće, pozivom na čl. 1045., 1063., 1064. i 1066. ZOO-a i čl. 75., 77. i 83. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17 dalje: ZL) ujedno cijeneći da tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. ZOO-a, potvrđuje stav prvostupanjskog suda da je tuženik kao osoba koja gospodari lovištem, odgovoran za naknadu štete tužiteljici u cijelosti. Tuženik je objektivno odgovoran za štetu, a tuženikov navod, da konkretna divljač nije obuhvaćena lovnogospodarskom osnovom tuženika, nije odlučna za utvrđivanje odgovornosti, niti je to tuženik u konkretnom slučaju dokazao. Lovoovlaštenik je dužan poduzeti mjere sprečavanja nastanka štete, pri čemu se ne može osloboditi od odgovornosti navodom da konkretna divljač nije obuhvaćena lovnogospodarskom osnovom. Radi se o šteti koja je nastala zbog kretanja divljači na cesti, koja predstavlja opasnu stvar, pa za štetu koja potječe od opasne stvari, odgovara njezin vlasnik. Na temelju gore navedenih propisa, lovoovlaštenik je dužan poduzimati radnje i mjere kako se takove situacije ne bi događale, pri čemu se ukazuje da na kretanje divljači je teško utjecati te tražiti da se unutar nekog lovišta kreću samo divlje životinje koje je tuženik naveo u svojoj lovnogospodarskoj osnovi. Ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski sud, smatra da se tuženikova odgovornost procjenjuje prema načelu uzročnosti, jer je imatelj opasne stvari - divljači (čl. 1063. ZOO-a). Tom odredbom je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, što tuženik nije dokazao. Dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Zato tuženik za štetu koju je prouzročila srna iz lovišta u njegovoj nadležnosti, odgovara po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti). Kako tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje ovu njegovu odgovornost isključuju djelomično ili u potpunosti (čl. 1067. ZOO-a), to je prvostupanjski sud postupio pravilno i zakonito kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i presudio kao u točki I. izreke pobijane presude.

13. Glede daljnjih žalbenih navoda, u odnosu na pobijanu točku II. izreke, treba reći da do prijeboja može doći voljom jedne ili obje stranke, po sili zakona ili na osnovu sudske odluke, pa tako razlikujemo: jednostranu, ugovornu, zakonsku i sudsku kompenzaciju. Kod svake pojedine kompenzacije donekle se razlikuju potrebni uvjeti i načini nastanka, no uvijek dovode do prestanka međusobnih obveza subjekata u kompenzaciji. Da bi došlo do prijeboja potrebno je da su potraživanja pravno postojeća, uzajamna, istovrsna i dospjela. Kod sudske kompenzacije dolazi temeljem odluke suda, povodom istaknutog prigovora tuženika u postojećoj parnici, a što je ovdje bio slučaj. Tuženik može izjaviti da ne osporava osnovanost tužiteljevog potraživanja prema njemu, ali da ima i on određeno potraživanje prema tužitelju, zbog čega zahtjeva od suda da sudskom odlukom izvrši prebijanje ovih međusobnih potraživanja. Ovo je kompenzacijski prigovor koji ima procesnopavni karakter, jer kompenzacija ne nastaje temeljem tuženikovog prigovora, nego temeljem odluke suda, nakon što sud primi tuženikov prigovor prijeboja i utvrdi postojanje uvjeta za predloženo prebijanje. Izjava o prebijanju dana u parnici je parnična radnja i neposredno ne proizvodi nikakav materijalnopravni učinak. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik prigovor prijeboja istakao u odgovoru na tužbu te da je njegovo potraživanje moguće utvrditi kao štetu zbog usmrćene srneće divljači. Sud smatra da tuženik nije dokazao da prema tužiteljici ima potraživanje koje bi bilo istovrsno s potraživanjem tužiteljice te da bi potraživanje dospjelo, a da tuženik nije podnio protiv tužiteljice protutužbu. Kako tuženik nije podnio protutužbu, to sud nije bio u obvezi angažirati sudskog procjenitelja radi utvrđenja eventualnog potraživanja tuženika po osnovi usmrćene divljači, pa je i odbio prijedlog tuženika radi saslušanja sudskog procjenitelja na te okolnosti. Osim argumentacije prvostupanjskog suda, valja reći da i u žalbenom postupku tuženik osporava osnovanost tužiteljičinog potraživanja prema njemu, pa nisu ostvareni uvjeti da tuženik zahtjeva od suda da sudskom odlukom izvrši prebijanje međusobnih potraživanja. Zbog navedenog prvostupanjski sud je pravilno presudio kao u točki II. izreke pobijane presude.

14. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom.

15. Zbog navedenog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu u točkama I., II. i III. izreke.

16. U nepobijanom dijelu (točka IV. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

17. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina