Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-76/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, članice i izvjestiteljice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ĐRI /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa MZ, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženice ĆR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa MBK, odvjetnica iz [adresa], radi utvrđenja stečenog prava vlasništva nekretnine dosjelošću, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2036/2021-21 od 4. lipnja 2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2036/2021-21 od 4. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2036/2021-21 od 4. lipnja 2024. utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnina koje su u zemljišnim knjigama naslovnog suda upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], uz trpljenje tuženice da tužiteljica po pravomoćnosti presude ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na nekretninama na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženice (stavak I. izreke) i naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.524,85 eura (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženica predlaže preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe(250,00 eura),

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje izvorno stečenog prava vlasništva tužiteljice (dosjelost) na nekretninama koje u naravi čini k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], uz trpljenje upisa stečenog prava u zemljišnim knjigama na ime tužiteljice uz istovremeno brisanja sa imena tuženice i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

7. Neosnovano se tuženica poziva na povredu pravila o sadržaju presude (članak 354. stavak 2. točka 11. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a). Izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti navedenim razlozima i u obrazloženju su navedeni razlozi koji ne proturječe sadržaju prvostupanjskog predmeta.

8. Tumačenje činjenica po tuženici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njezino osobno viđenje predmetnog spora koje je bez pravnog uporišta. Koje će činjenice uzete kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), što je prvostupanjski sud i učinio. To što tuženica činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljna i što smatra da je istinito samo ono što ona tvrdi nije povrijeđeno niti jedno pravo tuženice.

9. Pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, su sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete (kakvoće) i vrijeme dosjelosti određeno zakonom, odnosno u konkretnom slučaju pretpostavke određene odredbom članka 159. stavkom 1. i 2. u vezi s člankom 160. stavkom 1. i 2., člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a).

10. Što se osobe stjecatelja (posjednika) tiče dostatna je opća pravna sposobnost, što za tužiteljicu kao fizičku osobu (i njezina pravnog prednika trgovačko društvo S d.o.o.) nije sporno, a za sposobnost stvari (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) da na njoj može postojati pravo vlasništva, što također nije sporno. 11. Za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed (zakonit, istinit i pošten), odnosno onaj koji je zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva, da nije stečen silom, prijevarom ni zlouporabom povjerenja, na vjeri posjednika kroz vrijeme dosjelosti da je stvar pribavio od vlasnika (članak 10. stavak 1., 2., članak 13., članak 14. stavak 1., članak 18. stavak 1., 2., 3. 5. i 6. i 19. stavak 6. ZVDSP-a), pri čemu naravno treba imati u vidu da u pravnom sustavu Republike Hrvatske nije prihvaćen institut takozvane tabularne dosjelosti (činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine bez faktičnog posjedovanja nekretnine, nije valjana osnova za stjecanje prava vlasništva /Rev- 181/1978, Rev-2319/1982/) i vrijeme (rok) dosjelosti koji počinje teći onog dana kad je posjednik (njegov pravni prednik) stupio u posjed, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost), pri čemu za uračunavanje vremena dosjelosti nije odlučno koje posjedovne čine je vršio prednik, a koje njegov pravni sljednik.

12. Dovođenje u vezu materijalnih dokaza u predmetu (Kupoprodajni ugovor od 20. svibnja 2002. i 10. srpnja 2002. sklopljen između trgovačkog društva S d.o.o. kao kupca i ŠR kao prodavatelja, potvrda o uplatama ugovorene kupovine, Ugovor o uređenju međusobnih odnosa /kupoprodaja, ustup, prijeboj/ sklopljen između tužiteljice i TRI, rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Tt-12/332 od 8. kolovoza 2012.) sa iskazima svjedoka (ĆRI, MR) i tužiteljice kao stranke, kao jedini objektivni zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud na temelju ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ostaje da je 2002. između pravnog prednika tužiteljice i ŠR realizirana kupoprodaja predmetnih nekretnina (sklopljeni kupoprodajni ugovori, plaćena kupovina i nekretnine predane u posjed pravnom predniku tužiteljice) da je pravni prednik tužiteljice pravnim poslom od 17. svibnja 2012. prenio vlasništvo na tužiteljicu, da se tužiteljica najkasnije od 2012. nalazi u neprekinutom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina i ponaša se kao vlasnica istih, odnosno da se posjed predmetnih nekretnina po pravnom predniku i tužiteljici zasniva na pravovaljanim i egzaktnim osnovama, na vjeri da su nekretnine pribavljene od vlasnika, da posjed nije stečen silom, prijevarom ni zlouporabom povjerenja i da je bio kontinuiran i miran više od 10 godina (od 2002. nadalje).

13. Pored navedenog za odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu nije bilo potrebno pribavljati službeni putem izvode iz poslovnih računa trgovačkog društva S d.o.o. i eventualnu dokumentaciju kojom porezna uprava raspolaže vezano za pozajmice između direktora ŠRI i trgovačkog društva S d.o.o. (što je tuženica predložila na ročištu 20. ožujka 2020. / osam godina nakon što je to trgovačko društvo brisano uz sudskog registra/), pa se u tom dijelu žalbeni navodi ukazuju promašenim.

14. Kako je tužiteljica prije zaključenja prethodnog postupka predložila pribavljanje dokaza da je njezin pravni prednik 2002. platio kupovinu za predmetne nekretnine, izvođenje kojeg je sud prihvatio na ročištu održanom 6. rujna 2017., na kojem je zaključen prethodni postupak (list 38. spisa), to su neosnovani navodi tuženice da je izvođenje tog dokaza predloženo nakon zaključenja prethodnog postupka (na ročištu održanom 15. studenog 2017.).

14.1. Osim toga, tijekom postupka na pravno relevantan način nije niti kompromitirana činjenica da je pravni prednik tužiteljice kupovinu iz kupoprodajnih ugovora sklopljenih 2002. isplatio na račun RR, supruge HR (sina i punomoćnika prodavateljice ŠR) i sestre tuženice.

15. Budući da se kvaliteta posjedovanja pravne osobe prosuđuje po ovlaštenim osobama (u konkretnom slučaju po vlasniku i zakonskom zastupniku S d.o.o., TRI), odnosno da izvjesno jest da se vlasnik i zakonski zastupnik trgovačkog društva S d.o.o. nalazio u neprekinutom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina od 2002. do kolovoza 2012., a nastavno tužiteljica, to nisu jasni žalbeni navodi u dijelu kojim tuženica apostrofira da "TD S d.o.o. i TRI predstavljaju dva potpuno različita pravna subjekta … da ih prvostupanjski sud potpuno pogrešno poistovjećuje … da je TD S d.o.o. moralo prije svega steći posjed nekretnina, vršiti određene posjedovne čine … te je taj eventualni posjed morao imati zakonom propisanu kvalitetu … niti jedan od zakonskih uvjeta nije ispunjen … nije dokazano da bi TD S d.o.o..o.o. kao samostalnom pravnom subjektu posjed nekretnine u prijeporu ikad bio predan, da bi se posjedu istog nalazilo, a osobito da bi navedeno trgovačko društvo nad istim vršilo ikakvu faktičnu vlast …", a niti u dijelu u kojem tvrdi da je "prvostupanjski sud propustio odlučiti o prigovoru nedostataka aktivne legitimacije", očito ispuštajući iz vida obrazloženje prvostupanjske presude pod točkama 18., 23. i 24. kojim je odgovoreno na pitanje aktivne legitimacije tužiteljice.

16. Pored činjenice da su pravni prednik tužiteljice i tužiteljica bili pošteni posjednici (opravdano su vjerovali da su nekretnine pribavljene od vlasnika /točka 20. obrazloženja prvostupanjske presude/) za uračunavanje vremena dosjelosti, kako je naprijed navedeno, tužiteljice i njezina pravnog prednika nije odlučno koje čine je vršio prednik, a koje tužiteljica. S tim u vezi, a imajući u vidu da je ocjena dokaza i njihove mjerodavnosti za meritornu odluke zadržana za sud, bez utjecaja je na odluku ocjena iskaza svjedoka MR i ŠRI, i tužiteljice kao stranke po tuženici.

17. Pravilno je po prvostupanjskom sudu otklonjen iskaza tuženice i svjedokinje RR (sestre tuženica na račun koje je 2002. isplaćena ugovorena kupovina po pravnom predniku tužiteljice), te iskaz svjedoka GR, vezano za prigovor tuženica da ju je prodavateljica OK 2010. uvela u posjed predmetnih nekretnina sa jasnim razlozima pa se zbog nepotrebnog ponavlja upućuje na točku 26. obrazloženja prvostupanjske presude. Nije u pravu tuženica kada tvrdi da u trenutku sklapanja ugovora sa OK (**.**.2010.) nije imala apsolutno nikakvih saznanja "da bi nekretnine ranije bile prodane navodnom predniku tužiteljice" i da svjedoci (ne navodi koji) nikada nisu vidjeli prednika tužiteljice i tužiteljicu "da bi na istima boravila", poglavito ako se imaju u vidu u bitnome suglasni iskazi svjedoka ŠRI i MR, koji imaju neposrednih saznanja o posjedovanju nekretnina, koji po tuženici nisu kompromitirani, a iz kojih proizlazi suprotno, da tuženici predmetne nekretnine nisu predane u posjed (nikada faktički nije stupila u posjed nekretnina), a niti je na bilo koji način dovodila u pitanje posjed pravnog prednika tužiteljice i tužiteljice.

18. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski je sud ispitao konkretan slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, nije dao važniju prednost tužiteljici, niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženik i pravilno je primijenio materijalno pravo kad je prihvatio pravne posljedice istaknute glavnim tužbenim zahtjevom.

19. S obzirom da je tužiteljica postavila zahtjev za naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 4.212,35 eura (list 221. i 225.), to su neosnovani žalbeni navodi i u dijelu u kojem tuženica pozivom na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a tvrdi da trošak nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom. Naprotiv trošak je obuhvaćen tužbenim zahtjevom (list 135., 221.) i specificiran troškovnikom predanim na ročištu održanom 6. svibnja 2024. na kojem je zaključenja glavna rasprava (list 225.), a u granicama kojeg je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova (od ukupno zatraženog iznosa od 4.212,35 eura, dosuđen je iznos od 3.524,85 eura).

20. Odluka o troškovima postupka pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude je pravilna u osnovi i visini (točka 30. i 31. obrazloženja prvostupanjske presude).

21. Tuženici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

22. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2036/2021-21 od 4. lipnja 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženici, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović