REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-1257/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČĐĐ vl. [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, radi isplate 37,79 eur, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka 10. siječnja 2025., na ročištu za objavu i uručenje presude, 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37,79 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 14.9.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 151,54 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 7. veljače 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 30. kolovoza 2023. nastala šteta na vozilu, marke FORD FOCUS 1,5 TDCI, reg. Oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika-osiguranika Car Fleet Managment d.o.o. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi u skladu s ugovorenom policom kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.; dalje ZOS) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje ZOO).

2. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili 19. rujna 2023. zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203204304.Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je 12. listopada 2023. isplatio dio štete i poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

3. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

4. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo.

5. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 286/01/2, a koji račun u ukupnom iznosu od 436,92 eur (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 132,72 eur. Razliku od 37,79 po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju kao i odobreni potrošni materijal lakirera. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta.

6. Dakle, tuženik je platio iznos od 266,41 eur po računu, međutim nije platio iznos od 37,79 eur te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja i putem ponude od 12. listopada 2023. tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Tužitelj ističe da tuženik neosnovano umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost.

7. Obzirom na navedeno ustupitelj/oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 25. listopada 2023. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 37,79 eur, na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

8. U odgovoru na tužbu, tuženik ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost tuženika nadoknaditi štetu. Osporava se aktivna legitimacija tužitelja, pri čemu tuženik navodi da je dužnost tužitelj bila da poduzme sve mjere da umanji štetu kao i tijek zatezne kamate. Tuženik ističe da je u cijelosti naknadio štetu na vozilu oštećenika koja je nastala u prometnoj nezgodi.

9. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi da

10. Sud prvenstveno utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 37,79 eur. Sud održava ročište u sporovima male vrijednosti ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

11. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja pri tom diskrecijski odlučuje između dvije zakonom propisane mogućnosti (održati ročište ili donijeti odluku u pisanom postupku).

12. Također, sud ističe da je, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom članka 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

13. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprave koje prileže sudskom spisu i to; račun, uplatu tuženika, službeni list radionice, ugovor o ustupanju od 25.10.2023., sudsku praksu, račun-Obrazac R1, dokaz o plaćanju i druge isprave (list 9-63 i 92-110 spisa).

14. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem oštećenika i zakonskog zastupnika trgovačkog društva Car fleet managment d.o.o. na okolnost nastanka prometne nezgode, popravka vozila, sklapanja ugovora o ustupu te na okolnost visine i cijene rada iz razloga što dokazni prijedlozi nisu dovoljno određeni (za jednog svjedoka tužitelj ne navodi ni osnovne podatka poput imena, prezimena i prebivališta), a osim toga činjenice koje bi se utvrđivale tim dokaznim sredstvom nisu ni sporne.

15. Također, odbijen je i dokazni prijedlog tuženika za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ČĐ na okolnost visine štete jer se ta okolnost utvrđuje ispravama, a ne saslušanjem svjedoka. U oba slučaja, sud je vodio računa o iznimno maloj vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 10. u svezi čl. 461.a. i 464.a.

ZPP-a pa je proveo sumaran postupak.

16. Nakon tako provedenog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

17. Pasivna legitimacija tuženika nije sporna, a tuženik ne spori ni da je isplatio iznos od po računu u iznosu od 132,72 eur., a nije isplatio razliku od 37,79 po spornom računu. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 18-19) spisa sud utvrđuje da su ustupitelj (oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila) te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 25. listopada 2023. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 37,39 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik (notifikacija, list 20 spisa) te da Ugovor nije protivan odredbi čl. 80. ZOO-a.

18. Ono što je odlučno u ovom sporu jest to da je tužitelj predmetni račun poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem elektroničke pošte, da bi ga potom tuženik ovjerio, ali ne u cijelosti. Razliku od 37,79 eur po računu koju tuženik nije platio, a koja je predmet spora, tuženik osporava navodeći da to nije cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Valja istaknuti da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu odredi osiguravajuće društvo, s time da je visinu utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i nespornim dijelom uplaćenog iznosa.

19. Iz svega navedenog proizlazi da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Pri tom sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a). Odlučna činjenica u ovom predmetu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana pa neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen. 20. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP-a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 EUR, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

21. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po datumu dospijeća (dan nakon odštetnog zahtjeva oštećenika), tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Pri tom plaćanje dijela iznosa nema utjecaja na tijek zatezne kamate

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi). Vrijednost boda iznosi 2 eur, a s obzirom na vrijednost predmeta spora tužitelj ima pravo na iznos od 100,00 eur (Tbr. 7.9. Tarife) uvećano za PDV 25%, ukupno 125,00 eur. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eur, što iznosi dosuđenih 151,54 eur.

23. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 12. studenoga 2024. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a)

24. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci.

Zagreb, 11. veljače 2025.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).