Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-785/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima Dejanu Jakacu i Marini Mraković iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković iz Buzeta, protiv tuženika [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj] (u zemljišnim knjigama upisano kao Crkveno dobro, [adresa]), zastupane po punomoćniku Aleksandru Puh, odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-260/2022-19 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-260/2022-19 od 21. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:
„I Utvrđuje se da je tužiteljica ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati, te trpjeti da se tužiteljica, po pravomoćnosti ove presude, uknjiži kao vlasnik navedene nekretnine u cijelosti.
II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 6.816,80 kn / 904,74 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) tekućom od 21. prosinca 2022. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.“
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbe.
3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U predmetnom postupku tužiteljica traže utvrđenje vlasništva na nekretninama opisanim u izreci, koje su upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika, a koju tužiteljica i njezini prednici drže u posjedu.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da se tuženik, putem punomoćnika, dana 01. ožujka 2022. godine obratio IŠ (sestri tužiteljice) obavijestivši je da ona i njezina sestra koriste predmetnu nekretninu tj. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja da je u naravi Crkveno dobro, te da joj je ponuđeno sklapanje ugovora o zakupu predmetne nekretnine, a što da je ona odbila jer smatra da ju je stekla putem dosjelosti. Budući da to nije potkrijepila pravno relevantnim dokazom da joj se dodjeljuje rok od 30 dana da to učini, u protivnom da preda posjed tuženiku,
- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao Crkveno dobro, [adresa],
- da iz izvatka iz zemljišne knjige - povijesni prikaz proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] na osnovu Rješenja broj 283/57 raspravnog zapisnika od 24. listopada 1957. godine u postupku osnivanja zemljišnih knjiga upisana kao vlasništvo Crkveno dobro iz Nove Vasi broj 15. Nadalje, je upisano 16. travnja 1962. godine, broj Z-172/62 da se za nekretnine tj. i predmetnu nekretninu zabilježava pokretanje komasacijskog postupka,
- da iz povijesti promjena na katastarskim česticama izdanim od strane Odjela za katastar nekretnina Poreč-Parenzo 11. srpnja 2022. godine proizlazi da je za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 1956. godine izvršeno izlaganje katastarskih podataka za k. o. [katastarska općina], kada se na temelju zapisnika o izlaganju katastarskih podataka na javni uvid predmetna nekretnina (oranica 4000 m2 i voćnjak 2093 m2) nalazi upisano na S.R.Z. Mirna a 1962. godine da je izvršena komasacija zemljišta, te da je izvršeno obnavljanje operata za k. o. [katastarska općina] kada se predmetna k. č. [katastarska čestica] oranica treće klase - 4000 m2 i voćnjak treće klase 2093 m2 upisuje u posjedovni list 275 kao opće narodna imovina pod upravom, Općinom Poreč, kakvo stanje se vodi i na dan 11. srpnja 2022. godine,
- da iz Oporuke proizlazi da je na talijanskom jeziku (list 26) napravljena transkripcija izvornika u rukopisu (Oporuke na listu 13 i 14), te da je sudski tumač predao transkripciju izvornika u rukopisu (25), te da sadržaj transkripcije izvornika u rukopisu glasi: "Sačinjeno 1.3.1893. u ime Z Oporuka LŠ, ime oca: I, rođen u [adresa], nastanjen u [adresa] kraj Poreča, ova je oporuka sačinjena mojim vlastitim rukama LŠ, početkom ožujka 1893. Nakon svoje smrti ostavljam sve svoje posjede kod Frate i [adresa], pod uvjetom da u slučaju zbog potrebe zbog bolesti zaduži i proda za svoje vlastito uzdržavanje od bolesti nakon njene smrti mora pustiti sve ono što preostaje Crkvi u [adresa] za vječnu dobrobit naše duše moja žena L ne smije prodati ako joj to nije potrebno zbog bolesti, kasnije mora pustiti Crkvi moja žena L mora naručiti u moju korist 20 svetih misa za moju dušu i 20 svetih misa za dušu mog Oca i Majku da budu da njegovu (ili njenu) te svete mise mora naručiti u periodu od 6 godina i moraju biti pjevane. Ova Oporuka mora biti valjana jer je sačinjena vlastitom rukom, a ti mi, O, oprosti grijehe jer sam te često uvrijedio, ali, O, moli za mene, amen. [adresa], **.**.1893. v.r. OŠ (od pok. C). Ovu je oporuku na današnji dan objavio c.k. Okružni sud. Poreč, 21. prosinca 1895. Sudac Harabaglia v.r.",
- da iz Rješenja Općinske uprave društvenih prihoda (a koje bi danas bilo Rješenje Porezne uprave) proizlazi da je 15. kolovoza 1992. godine izdano Rješenje obvezniku Crkveno dobro Nova Vas kojim mu se utvrđuje osnovica poreza na prihod od poljoprivredne djelatnosti i razrezuju se porezi, doprinosi i druge obveze za 1992. godinu u odnosu na površinu od 11199 m2. Iz navedenog Rješenja nije vidljivo na koje nekretnine se odnosi predmetno Rješenje tj. za koje se nekretnine utvrđuje osnovica poreza,
- da iz Rješenja (Z) 283/57 (40) nije moguće utvrditi koje nekretnine se imaju uknjižiti na ime Crkveno dobro iz [adresa], a iz drugih materijalnih dokaza nije utvrđeno koje bi to katastarske čestice bile u posjedovnom listu 57 ili nekom drugom broju posjedovnog lista kako bi se moglo utvrditi o kojim se nekretninama radi, dakle koje je to sve nekretnine imao u posjedu ili vlasništvu OŠ od Georgia 1893. godine kada je sastavljao oporuku,
- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja graniči sa predmetnom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) upisana kao vlasništvo tužiteljice i njezine sestre IŠ, na jednake dijelove,
- da je očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka utvrđeno da je predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom prema službenom katastarskom stanju od 6093 m2, u naravi maslinik i to stariji maslinik sa sjeverne strane, a mlađi maslinik sa južne strane. Predmetna nekretnina je trokutastog oblika, s jednim kutom okrenuta prema jugu. Sa zapadne strane omeđena je zaraslim poljskim putem k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sa istočne strane graniči sa susjednim maslinikom, a sa sjeverne strane graniči sa vinogradom i maslinikom.
K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je sjeverno od k. č. [katastarska čestica] odnosno između k. č. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi vinograd i maslinik i južno k. č. [katastarska čestica] na kojem se nalazi maslinik gdje razgraničuje ih poljski put.
Uvidom u kopiju katastarskog plana (koju je tuženik priložio u spis, str. 15) i u orto foto snimku (50) koju je u spis priložio mjernički vještak prilikom očevida lica mjesta, ali i neposrednim opažanjem i od strane suca na licu mjesta, nesporno je utvrđeno da k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] predstavljaju u naravi obradivu površinu, lijepo uređenu površinu, te da se istima gospodari pažnjom dobrog gospodara,
- da iz ostavinskih spisa O-127/08 i O-1/2013 proizlazi da je na temelju istih u zemljišnim knjigama provedena uknjižba Rješenja o nasljeđivanju kroz predmete Z- 2953/08 i Z-1206/13. Tako je utvrđeno da je stric tužiteljice bio CŠ, da je umro **.**.2008., da nije bio oženjen i nije imao djecu, imao je brata ŽŠ koji je na temelju Rješenja o nasljeđivanju O-127/08-8 naslijedio svu ostavinsku imovinu iza svog brata u cijelosti. Predmet ostavinske imovine nije bila predmetna nekretnina, ali se u Rješenju o nasljeđivanju kao ostavinska imovina navodi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a koja nekretnina je očevidom na licu mjesta utvrđeno da predstavlja cjelinu sa predmetnom nekretninom. I iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽŠ, oca tužiteljice O-1/2013 utvrđeno je da je isti umro **.**.2012. i da se u sastavu ostavinske imovine ne navodi predmetna nekretnina, ali se navodi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a kako je već naprijed navedeno očevidom lica mjesta je utvrđeno da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju jednu cijelinu,
- da u odnosu na posjed sporne nekretnine niti jedan od svjedoka, niti tužiteljica, nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirao iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige i povijesnog zemljišnoknjižnog stanja), te isprave se odnose na vlasništvo, a ne posjed, tako da niti jedan dokaz ne demantira iskaz svjedoka i tužiteljice glede posjeda i to poštenog i samostalnog posjeda predmetne nekretnine od strane obitelji tužiteljice i njezinih pravnih prednika. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužiteljice iz kojih se zaključuje da je predmetna nekretnina bila u mirnom i poštenom posjedu tužiteljice, njezinog oca i strica, a prije njih i njezinih djeda i bake Ž i B, a koji su umrli još prije rođenja tužiteljice i njezine sestre blizanke.
7. Zato prvostupanjski sud osnovano zaključuje, da je posjed tužiteljice na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit.
7.1. Posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet niti smetan tužiteljici, njezinim pravnim prednicima (ocu, stricu, djedu i baki) te su tužiteljica i njezini pravni prednici u posjedu predmetne nekretnine najmanje 60 godina.
8. Tuženik u postupku, kao i u žalbi osporava navedeni zaključak o kvaliteti posjeda, ističući da isti nije bio zakonit, istinit i pošten. Nesporno je da u postupku nije dokazan pravni temelj posjeda, ali se poštenje pretpostavlja, a nasljednik se smatra poštenim posjednikom. Sama činjenica, da je kao vlasnik sporne čestice upisan tuženik, ne čini posjed nepoštenim (u protivnom institut dosjelosti ne bi imao smisla) a nije sporno da je temelj upisa vlasništva tuženika oporuka, u kojoj se, kako prvostupanjski sud obrazlaže, ne navode izrijekom nekretnine koje su bile vlasništvo oporučitelja niti je isto dokazano na drugi način (koje je nekretnine taj oporučitelj imao u vlasništvu u trenutku smrti).
9. Odredba čl. 159. st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost). Prema st. 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu RH, Županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu Crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed koji je trajao neprekidno dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. ovog članka.
10. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
10.1. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
10.2. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno. Na tuženiku je bio teret dokaza da posjed tužiteljice nije pošten, međutim tuženik to nije dokazao, niti je u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno nepoštenje posjeda tužiteljice, posebno imajući na umu da je tužiteljica nasljednica pok. oca, koji je pak spornu česticu nastavio koristiti nakon svojih roditelja, te da prema prethodno citiranom čl. 160. st. 3. ZV nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati – što tuženik, na kojem je bio teret dokaza s obzirom na presumpciju poštenja posjeda, nije dokazao.
11. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 388. st. 4. ZV, a o istom je dao i valjano obrazloženje navodeći da se, prema čl. 388. st. 4. ZV, u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ili u vlasništvu Crkve ne računa se i vrijeme posjedovanja prije tog datuma, ali je izvorni tekst odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999., propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.
11.1. Međutim, Ustavni sud RH je 17. studenog 1999. stavio izvan snage tu odredbu st. 4. čl. 388. ZV-a, kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni ZV-a (NN 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001., tako da novi tekst st. 4. čl. 388. propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanja stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.
12. Članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potvrđenih Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori 18/976/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, to se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava, te kako sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je Konvencija prihvaćena u Hrvatskom saboru, te njezine odredbe postaju izravno primjenjivane za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti. Zato vlasnik zemljišta uživa zaštitu imovine na temelju čl. 1 Protokola br. 1, uz EKLJP, a takav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama: Trgo protiv Hrvatske – zahtjev br. 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske – zahtjev br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske – zahtjev br. 22768/12.
13. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske – zahtjev br. 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske – zahtjev br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske – zahtjev br. 22768/12, prema mišljenju ovog suda, u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću treba računati i vrijeme prije 08. listopada 1991., s time da se u taj rok ima računati vrijeme zaključno do 17. studenog 1999., kada je Ustavni sud RH ukinuo izvornu odredbu čl. 388 st. 4 ZV-a.
14. Tijekom vremena posjedovanja sporne nekretnine od strane tužiteljice i njezinih prednika u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO-a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).
15. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da su tužiteljičini otac i stric, i djed i baka znali, odnosno, imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ). Činjenica da u ostavinskom postupku iza pok. oca i strica tužiteljice predmetna nekretnina nije bila predmet postupka, ne znači da je tužiteljica to znala odnosno imala dovoljno razloga za sumnju.
16. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ u paragrafima 1460. do 1471. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima pravo stvar posjedovati, da je njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. To znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili lukavstvom, ili potajno (paragraf 1464.), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. i 326.) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461.) time da opisani uvjeti moraju postojati cijelo vrijeme trajanja dvadesetogodišnjeg roka dosijedanja. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ, pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Ukoliko se radilo o nekretninama koje su pripadale crkvenim ili općinskim dobrima, rok dosijedanja je iznosio četrdeset godina prema paragrafu 1472.
17. Tužiteljica, ni njezini pravni prednici, posjed predmetne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja.
18. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednici tužiteljice, otac, stric, djed i baka, bili su u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti, a nije dokazano da bi njihov posjed bio nesamostalan ili nepošten, a nakon njihove smrti u posjedu predmetne nekretnine je tužiteljica, kao nasljednica, sukladno usmenom sporazumu – podjeli sa svojom sestrom, temeljem Zakona o nasljeđivanju je nasljeđivanjem i dosjelošću stekla predmetnu nekretninu.
19. Neosnovano zato tuženik u žalbi prigovara, da bi tek od 8. listopada 1991. počeo teći rok za dosjelost, obrazlažući to dijelom iskaza tužiteljice da su sredinom 1980-tih njezi stric i otac zasadili masline na sjevernoj polovini nekretnine, jer iz iskaza svih saslušanih svjedoka, koji su neposredni susjedi koji obrađuju susjedne čestice, kao i tužiteljice proizlazi da je nekretnina korištena još dok su bili živi djed i baka tužiteljice, da su masline sađene u više navrata (na očevidu je utvrđeno da postoje mlađi i stariji nasadi) a prije toga su bile posađene breskve, pa takvo preocjenjivanje činjeničnog stanja nije utemeljeno na dokazima u spisu. Saslušani svjedoci (BŠ, rođen 1938. iskazivao je o posjedu bake i djeda tužiteljice, Ž i B, na spornoj parceli, te da je prije sadnje maslina bila oranica, kao i breskve i trešnje koje je on pomagao brati i EŠ, rođen 1947., koji je iskazao da su prije tužiteljice nekretninu koristili njezin otac i njegov brat, a prije nono i nona, te se također sjeća da su prije maslina otac i stric tužiteljice obrađivali breskve na nekretnini) iskazali su o povijesti posjeda tužiteljice i njezinih prednika a sud je provedene dokaze valjano ocijenio, na temelju čl. 8. ZPP.
20. Nadalje, način na koji tuženik tumači odredbu čl. 388. st. 4. ZV protivan je citiranim stavovima Europskog suda za ljudska prava. Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije i njezinih Protokola, kao i primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).
21. Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužiteljice i njezinih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenoga 1991. pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava i to: -da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a, ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i - da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), s obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Pri tom tuženik, kao zemljišnoknjižni vlasnik, ne može biti treća osoba koja polaže pravo na nekretninu, kako prigovara u žalbi.
22. Pravilno je primijenjena i odredba čl. 130. st. 1. ZV prema kojoj, kada netko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava u zemljišne knjige, pa je osnovano prihvaćen tužbeni zahtjev i u tom dijelu.
23. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
