Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-448/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika RĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (dalje: tužitelj) kojeg zastupa punomoćnica Zdenka Jukić, odvjetnica u Čakovcu, protiv tuženice-protutužiteljice ĆĐ (Radek) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (dalje: tuženica) koju zastupa punomoćnica Andreja Štefan, odvjetnica u Čakovcu, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-75/2021-33 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-75/2021-33 od 25. svibnja 2023. pod točkom I. A) u dijelu u kojem je utvrđeno da stranke imaju teret bračne zajednice u iznosu od 40.776,36 kuna radi ulaganja u nekretninu u [adresa], pod točkom I. C), pod točkom III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev te se utvrđuje:

A) Da su tužitelj RĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužena ĆĐ (Radek), [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], tijekom braka stekli slijedeću imovinu i da su suvlasnici u ½ dijela:

- pokućstvo u kući u [adresa]

- kuhinja - napravljena po mjeri gornji i donji elementi u dužni od 4 m kupljena 2017.g. sa ugradbenim kućanskim aparatima perilicom za suđe, električni štednjak - ploča i pećnica posebno), sudoper, napa

- dnevna soba

- kutna klub garnitura + klub stolić, regal, vitrina kupljeno 2016.g. da imaju teret bračne zajednice u iznosu od 40.776,36 kn radi ulaganja u nekretninu u [adresa].

B) Razvrgava se suvlasnička zajednica pokretnina

- kuhinja – napravljena po mjeri gornji i donji elementi u dužni od 4 m kupljena 2017.g. sa ugradbenim kućanskim aparatima perilicom za suđe, električni štednjak - ploča i pećnica posebno), sudoper, napa

- dnevna soba - kutna klub garnitura + klub stolić, regal, vitrina kupljeno 2016.g. fizičkom diobom na način da kuhinja – napravljena po mjeri gornji i donji elementi u dužni od 4 m kupljena 2017.g. sa ugradbenim kućanskim aparatima perilicom za suđa, električni štednjak - ploča i pećnica posebno), sudoper, napa pripadne tuženoj ĆĐ (VĐ), a dnevna soba - kutna klub garnitura + klub stolić, regal, vitrina kupljeno 2016.g. pripadne tužitelju RĐ.

C) Nalaže se tuženoj ĆĐ (Radek), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju RĐ iznos od 20.388,18 kn, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Djelomično se usvaja protutužbeni zahtjev te se utvrđuje:

A) Da su tužena-protutužiteljica ĆĐ (ranije VĐ), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelj-protutuženik RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnici na jednake dijelove slijedećih pokretnina:

- trimer za košnju trave 2016.godište,

- set guma za automobil kupljene 2015.g.,

- novi TV (smart TV) marke Philips kupljen 2015.g., zajedno sa nosačem za zid,

- kućno kino kupljeno 2015.g.,

- motor proizvođača Quingqi,

- motor oldtimer,

- bubnjevi,

- sprave za vježbanje,

- nova perilica za rublje marke Candy kupljena 2017.g.,

- gitara

- laptop Lenovo

te se suvlasnička zajednica gore navedenih pokretnina, osim automobila KIA CEED 2015 godište, razvrgava civilnom diobom i to – prodajom na sudskoj javnoj dražbi te podjelom poučene kupovnine između parničnih stranka svakoj u 1/2 dijela.

III. Djelomično se odbija protutužbeni zahtjev pod točkom I. alineja I. automobil Kia Ceed 2015. godište.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev pod točkom II. protutužbenog zahtjeva i pod točkom III. protutužbenog zahtjeva.

V. Svaka strana snosi svoje troškove.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. A) u dijelu u kojem je utvrđeno da stranke imaju teret bračne zajednice u iznosu od 40.776,36 kuna radi ulaganja u nekretninu u [adresa], pod točkom I. C), pod točkom III. i IV. izreke presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) s prijedlogom da se sukladno žalbenim navodima presuda preinači, podredno ukine. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje tuženica u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

8. Predmet spora u žalbenoj fazi odlučivanja je:

-zahtjev tužitelja da se utvrdi da tužitelj i tuženica imaju teret bračne zajednice u iznosu od 40.776,36 kn radi ulaganja u nekretninu u [adresa],

-zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da isplati tužitelju pola tog iznosa u iznosu od 20.388,18 kuna,

-zahtjev tuženice da se utvrdi da su tuženica i tužitelj suvlasnici na jednake dijelove automobila Kia Ceed 2015.,

-zahtjev tuženice za isplatu 36.000,00 kn kao polovica vrijednosti automobila.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je uvidom u rješenje R1 Ob-204/17-4 (list 5 spisa) od 8. rujna 2017. utvrđeno da su stranke sklopile brak 20. travnja 2007. a isti je razveden 8. rujna 2017.,

-da se prema vremenu trajanja bračne zajednice treba primijeniti Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023., dalje:Obz),

-da je uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između Erste&Steiermarkische bank i RĐ kao korisnika kredita i sudužnika FĐ i jamca platca ŠĐ utvrđeno da je tužitelj RĐ **.**.2007. sklopio kredit u visini od 73.000,00 kuna kao nenamjenski na rok plaćanja od 84 mjesečna obroka,

-da je uvidom u potvrdu banke (list 12 spisa) utvrđeno da je kredit OĐ zatvoren 29. studenoga 2011.,

-da je uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova (list 90 spisa) utvrđeno da je vozilo marke Kia Ceed 28.8.2018. odjavljeno sa RĐ i da je u vlasništvu NĐ,

-da je uvidom u račun Trans auto d.o.o. od 19. travnja 2019. utvrđeno da je auto Kia Ceed iz protutužbenog zahtjeva prodan kupcu NĐ za iznos od 72.000 kuna,

-da je uvidom u podatke FINA-e utvrđeno da je tužitelj RĐ bio blokiran neprekidno 1797 dana (list 95-107 spisa),

-da uvidom u predmet P-178/18 utvrđeno da se postupak vodio samo za kredit kod VABA banke na iznos od 140.500,00 kuna i da novci iz tog kredita nisu utrošeni za potrebe bračne zajednice,

-da su stranke za vrijeme trajanja braka tj. tužitelj uzeli kredit u iznosu od 73.000,00 kuna za adaptaciju potkrovlja u kući roditelja tužene i djelomično za nabavu motornog vozila,

-da su stranke predmetni kredit uzele te da ga nisu bile u stanju otplaćivati te ga je u konačnici otplatio otac tužitelja, a kojem je u konačnici tužitelj iznos za zatvaranje kredita od 47.776,36 kuna vratio na način da su se u obitelji dogovorili kako će pitanje povrata financijskih sredstava riješiti u okviru imovine odnosno nasljedstva iza roditelja tuženika, a što su u konačnici i učinili,

-da je, što se tiče kredita, utvrđeno da je riječ je o obvezi proisteklom iz braka stranaka, tj. bračnoj stečevini, a u istoj su stranke sukladno zakonskim odredbama u slučaju kada nisu drugačije ugovorile obveznici na jednake dijelove tj. svaki u ½ dijela,

-da je utvrđeno da drugačijeg dogovora nije bilo.

10. Prvostupanjski sud je, vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži se utvrdi da on i tuženica imaju teret bračne zajednice u iznosu od 40.776,36 kuna radi ulaganja u nekretninu u [adresa], polazeći od utvrđenja da je tužitelj za vrijeme trajanja bračne zajednice uzeo kredit u iznosu od 73.000 kuna za adaptaciju potkrovlja u kući roditelja tuženice i djelomično za nabavu motornog vozila, da iz iskaza stranaka i iskaza svjedoka VĐ i ŠĐ proizlazi da ga stranke nisu bile u stanju otplaćivati te ga je u konačnici otplatio otac tužitelja, a kojem je u konačnici tužitelj iznos za zatvaranje kredita od 47.776,36 kuna vratio na način da su se u obitelji dogovorili kako će pitanje povrata financijskih sredstava riješiti u okviru imovine odnosno nasljedstva iza roditelja tuženika, a što su u konačnici i učinili, je utvrdio da se radi o obvezi proisteklom iz braka stranaka, tj. bračnoj stečevini, a u istoj su stranke sukladno zakonskim odredbama u slučaju kada nisu drugačije ugovorile obveznici na jednake dijelove tj. svaki u ½ dijela, pri čemu je utvrđeno da drugačijeg dogovora nije bilo, utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu.

10.1. Nadalje, polazeći od utvrđenja da iz provedenog dokaznog postupka i priloženih računa za prodaju motornog vozila Kia Ceed proizlazi da je motorno vozilo Kia Ceed 2015. prodala auto kuća i to iz razloga što su stranke prestale plaćati obroke leasinga te je vozilo pripalo leasing kući, a da tuženica nije dokazala da bi sredstva bila uplaćena tužitelju u iznosu od 72.000,00 kuna, te da iz izdanog računa tvrtke Trans auto d.o.o. proizlazi da je tvrtka izdala račun za prodaju rečenog motornog vozila u iznosu od 72.000,00 kuna pri prodaji istog kupcu NĐ, dakle od rečene prodaje vozila ništa od sredstava nije pripalo tužitelju, prvostupanjski sud je utvrdio da ne postoji osnov po kojem bi dio tih sredstva u ½ dijela imao pripasti tuženici.

11. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženica u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporila, pravilno je prvostupanjski sud u pobijanom dijelu ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim, a zahtjev tuženice neosnovanim, za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

12. S obzirom da je odredbom čl. 36. st. 1. ObZ-a propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da automobil Kia Ceed, ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, pa ne postoji ni obveza tuženice isplatiti tužitelju određeni iznos na temelju njegovog udjela u bračnoj stečevini u tom dijelu.

13. Nadalje, imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda da su stranke za vrijeme trajanja braka uzeli kredit u iznosu od 73.000,00 kuna za adaptaciju potkrovlja u kući roditelja tužene i djelomično za nabavu motornog vozila, da stranke predmetni kredit nisu bile u stanju otplaćivati te ga je u konačnici otplatio otac tužitelja, a kojem je u konačnici tužitelj iznos za zatvaranje kredita od 47.776,36 kuna vratio na način da su se u obitelji dogovorili kako će pitanje povrata financijskih sredstava riješiti u okviru imovine odnosno nasljedstva iza roditelja tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o obvezi proistekloj iz braka stranaka te utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu.

13.1. Neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice predstavlja dug, teret bračne zajednice kojeg snose tužitelj i tuženica na jednake dijelove budući da nisu drugačije ugovorile. Stoga su stranke u obvezi vratiti dugove na temelju sklopljenih Ugovora o kreditu utrošenih za potrebe bračne zajednice. Tako ona strana koja je umjesto druge isplatila dug (u konkretnom slučaju na način da je tužitelj dug otplaćen od oca namirio u ostavinskom postupku), ima pravo obveznopravnim zahtjevom tražiti od druge strane namiriti joj ono što je ona bila dužna učiniti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1308/2019-2 od 15. veljače 2023.).

13.2. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda potvrđuje i tuženica u svom iskazu u kojem navodi da je točno da je za vrijeme braka za potrebe bračne zajednice uzet kredit koji stranke nisu uredno plaćale, da je točno da je kredit otplatio otac tužitelja, da je vjerojatno točan iznos neotplaćenog kredita, da na ime tog kredita nije ništa platila tužitelju, da je točno da je nakon što je otac tužitelja otplatio kredit iz tužbe otac tužitelja rekao da će oni to riješiti u okviru ostavine i da se to i desilo te da taj novac nije bio dar strankama (stranica 135 spisa).

13.3. Žalbeni navodi tuženice svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja i o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žaliteljica u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već (pre)ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

14. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. S obzirom da tuženica nije uspjela sa žalbom odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj