Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-477/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Kseniji Jakovčević, kao predsjednici vijeća, Lidije Bošnjaković, kao suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Leonardu Troskotu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-57/2020-52 od 27. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-57/2020-52 od 27. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na suvlasničkom udjelu koji se vodi na ime pok. OA (1/2 udjela) na slijedećoj nekretnini: 78. Suvlasnički dio: 16/1000 etažno vlasništvo (E-78), stan B18 na V katu u površini od 86,72 čm, loggia u površini od 9,65 čm, spremišta SB1 u podrumu u površini od 2,82 čm, u ukupnoj površini od 99,19 čm, u nacrtu etažiranja označeno tamno plavom bojom, kao posebni dio stambene zgrade tlocrtne površine 1191 čm i dvorište u [adresa], 12A i 12B sagrađene na zkčbr. [katastarska čestica] površine 2160m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno da ista nekretnina ne ulazi u ostavinsku imovinu pok. OA, što je tužena, kao nasljednica pok. OA, dužna priznati i trpjeti da tužiteljice, temeljem ove presude a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši uknjižbu prava vlasništva na istom udjelu na svoje ime.
Utvrđuje se da pokretnine koje se nalaze u [adresa] i to: Ulje na platnu, autora UA, motiv: Otok Pag i more, Ulje na platnu, dimenzije cca 1x0,8 m, autora ŠA, ciklus; Argentina, naziv: "Zeleni mjesec", izrađeno 1990. godine, Grafika, autora IA, dimenzije cca 40x60x cm i Slika autora B, dimenzije 50x70 cm, kao i pokretnine koje se nalaze u [adresa], i to: ogledalo i kipić, predstavljaju vlastitu imovinu tužiteljice, te da ne ulaze u ostavinsku imovinu pok. OA. Tuženoj se nalaže da tužiteljici nadoknadi trošak ovog postupka u roku od 15 dana." (toč. I.) U točki II. nalaže se tužiteljici BA da nadoknadi tuženici ŽA parnični trošak u iznosu od 5.900,00 eura .
2. Citiranu presudu žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. Toč. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) sa prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači odredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbi.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu u cijelosti.
4. Žalba je neosnovana.
5. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama neproturječne sadržaju dokaza u spisu.
6. Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. .2 ZPP-a.
7. Nadalje neosnovano tužiteljica osporava, po ocjeni ovog žalbenog suda ,pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje na temelju kojeg je prvostupanjski sud osnovano zaključio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
Takvo utvrđenje tužiteljica osporava prvenstveno vlastitom ocjenom i interpretacijom izvedenih dokaza,te iste ovaj sud cijeni neosnovanima.
8. Naime u pogledu ocjene iskaza saslušanih svjedoka koji su svjedočili kako su novčana sredstva kojima je 2005., kupljen stan opisan u točki I. izreke presude a koji se nalazi u [adresa] u [adresa], bila isključivo osobna imovina tužiteljice, i kojim iskazima prvostupanjski sud nije poklonio povjerenje (iskazi svjedoka KA, MA, brata tužiteljice i VA) prvostupanjski sud je dao valjane i dostatne razloge ocjenjujući iste nelogičnima neživotnima i pristranima.
9. Nadalje neosnovano tužiteljica upire na proturječnosti između zaključka prvostupanjskog suda da predmetni stan u [adresa] nije bio kupljen sredstvima od prodaje stana u samovlasništvu tužiteljice u [adresa], nećaku tužiteljice, a koji zaključak je prvostupanjski sud utemeljio, na po ocjeni ovog žalbenog suda pravilnom utvrđenju da je stan [adresa] prodan tek nakon što je isplaćena kupovnina za stan u [adresa], budući da je takvo utvrđenje proizlazilo iz provedenih dokaza i to samih ugovora o kupoprodaji oba stana koje je prvostupanjski sud pravilno interpretirao i iz kojih proizlazi da je ugovor o kupoprodaji stana u [adresa] sklopljen u siječnju 2005., a za stan u [adresa] proizlazi da je sklopljen u prosincu 2005., a da se radilo o 75.500 eura te da iz samog ugovora proizlazi da se kupac NA obvezao u roku od 90 dana ishoditi od banke kredit te isplatiti kupovninu tužiteljici. Prema tome, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da bi tužiteljica bi bez ikakvih teškoća mogla dokazati tijek novca od kupca NA, koji, ukoliko je od banke dobio kredit u svrhu kupnje nekretnine, taj novac je mogao dobiti samo uplatom na svoj račun, zatim prosljeđivanje tog novca tužiteljici u cilju isplate kupoprodajne cijene, a nakon toga, ukoliko je doista tome tako, uplata s računa tužiteljice na račun građevinske tvrtke od koje je stan u [adresa] kupljen, te stoga pravilno zaključuj kako takvi navodi tužiteljice nisu osnovani.
9.1. Također takvo utvrđenje proizlazi i iz iskaza same tužiteljice koja je u svom stranačkom iskazu (list 41 spisa) na pitanje punomoćnika tužene o tome kada je stan u [adresa] kupljen, iskazala da je kapara dana 2004. a da su do useljenja u 12. mjesecu 2005., platili kupoprodajnu cijenu.
9.2. Stoga žalbena tvrdnja da bi bila odlučna činjenica to što je vlasništvo na tom stanu bilo stečeno 2006., kada je izvršena uknjižba u zemljišnim knjigama, što je točan žalbeni navod, nije od utjecaja na pravilnost zaključka o tome kada su isplaćena novčana sredstva za kupnju tog stana.
10. Također je prvostupanjski sud na te okolnosti cijenio i iskaz tužiteljice koja je tvrdila da joj je nećak dao za učešće za kupnju stana 20.000 eura, da joj je postepeno, kroz godine isplatio cjelokupnu cijenu, te ga je ocijenio nelogičnim i neistinitim prvenstveno cijeneći da ne korespondira sa sadržajem ugovora.
11. Također neosnovano tužiteljica upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu ocjene dokaza koje je sud pribavio a na okolnost visine zarade bračnih drugova u vrijeme stjecanja predmetnog stana.
12. Naime pravilno je prvostupanjski sud odbio cijeniti navedene dokaze budući da isti nisu odlučni radi pravilne primjene materijalnog prava i to odredbe to čl. 248. i čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 116/2003- dalje u tekstu ObZ) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine a prema kojem su bračni drugovi suvlasnici svaki u 1/2 dijela na bračnoj stečevini dakle na imovini stečenoj radom i koja potječe od te imovine.
13. Zarada tužiteljice i prihodi od trgovačkog društva koju je prema tvrdnji tužiteljica ostvarivala tužiteljica u vrijeme stjecanja predmetnog stana u tom smislu predstavljaju bračnu stečevinu nje i pok. supruga a ne vlastitu imovinu tužiteljice.
14. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava i to čl. 248. i Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 116/2003- dalje u tekstu ObZ) koji propisuje da bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. i čl. 249. st. 1. istog Zakona kojim je propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a st. 2. istog članka propisuje da se drugačije uređenje odnosa može urediti bračnim ugovorom, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
15. U odnosu na dio tužbenog zahtjev koji se odnosi na pokretnine navedene u tužbi, suprotno iznesenim žalbenim navod dano obrazloženje sadrži valjane i dostatne razloge o tome zašto sud nije povjerovao iskazima predloženih svjedoka i tužiteljice koji su svjedočili da su te osobna imovina tužiteljice koje je stekla kao dar od brata odnosno roditelja kako je to navela u tužbi i takav zaključak prihvaća i ovaj žalbeni sud, budući da je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge zašto takvim iskazima nije povjerovao, ocijenivši iz neživotnima i nelogičnima.
16. Oduku o troškovima postupka tužiteljica pobija prvenstveno načelno smatrajući da nije pravilna i zakonita odluka o glavnoj stvari pa posljedično tome niti odluka o troškovima postupka, što predstavlja neosnovan žalbeni razloga.
17. Također neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o tome koji su troškovi nastali i bili potrebni zavođenje postupka u pogledu 4 obrazložena podneska koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao potrebne za vođenje postupka i za iste dosudio nagradu po Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14.,107/15. i 126/22.; dalje Tarifa).
18. U pogledu troškova dosuđeni s osnova ročišta također je utvrđeno da su ista doista održana, da su se na njima izvodili dokazi i da se raspravljalo o glavnoj stvari, te je i u pogledu njih prvostupanjski sud pravilno dosudio nagradu po Tbr. 9. toč. 1. Tarife radi čega je pobijana odluka o trošku potvrđena kao pravilna i zakonita.
19. Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP- a kao u izreci.
U Zagrebu 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević
